New York (SAD)

ima vremena do utakmice, pa smo odlučili prošetati po kvartu. Naišli smo na tipični američki simpatično i starinsko mjesto koje radi 0 - 24. Odradili smo doručak, koji je zapravo kalorijama bliže ručku, te smo se pitali što sada. Kao i uvijek, totalno random, idemo odmah vidjeti kako je to voziti se metroom do Manhattana, pa skoknuti do Central Parka. Imamo 15-ak minuta vožnje, pa zašto ne? Prvog smo dana Central Park obišli do negdje trećine. Masa ljudi, jesenski ugođaj, zaista lijepo. Nakon lutanja od nekoliko sati nagradili smo se sladoledom, pa kući na odmor od sat-dva i put Brooklyna.

Sam Brooklyn jedna je od pet četvrti, a zanimljivo je to što u njemu živi više od 2,5 milijuna stanovnika. Da je samostalan grad, bio bi četvrti najveći grad u SAD-U. Do Brooklyna smo došli trajektom kako bismo se provozali ispod poznatih mostova i uživali u pogledu s rijeke za zalaska sunca. Nakon nekoliko klasičnih fotki, s poznatih lokacija, uputili smo se prema NBA areni kako bismo pogledali utakmicu. Prva NBA tekma uopće! Sva su sjedala popunjena, puno ljudi, atmosfera super. Pivo oko 100 kn, a klopu me bilo strah i gledati. Bilo je i snalažljivih ljudi, tako da je ekipa ispred nas imala bocu viskija, koju je lagano dijelila u krug. Toliko sam fotografirao i snimao da mi je mobitel sedam minuta prije kraja tekme ispao i izgubio se otkotrljavši se niz tribine. Tekma je bila napeta do posljednje minute, a bogme je bilo napeto i meni, preznojio sam se razmišljajući što će biti s mobitelom. Ne mogu sad dići pola tribine dok je utakmica tako izjednačena! Dočekali smo kraj i, kako su se ljudi ustajali, našli smo mobitel red ispred (iako sam mislio da je odletio tko zna kamo), uz konstrukciju stolice. Srećom, nije iphone, jer bi ga već netko prisvojio. Dovoljno stresa za jedan dan, vrijeme je za klopu i spavanje.

Manhattan, Staten Island

Sljedeće smo dane proveli na Manhattanu. Sama je šetnja između tolikih zgrada fascinantna, a u isto vrijeme klaustrofobična. Naime, zgrade su toliko visoke da u nekim ulicama uopće nema danjeg svjetla iako je dan, nego se čini kao da je već sumrak. Iako je vani 15 stupnjeva, u podnožju zgrade može biti sasvim drugo godišnje doba. U kombinaciji s vjetrom moguće je da je potrebna i zimska jakna.

Put nas je naveo u financijski okrug, poslovni dio grada u kojemu se nalazi i spomenik srušenim Blizancima. Na mjestu njihovih temelja nalaze se dvije goleme rupe, a sami spomenici sadržavaju popis imena svih 2983 poginulih prilikom terorističkog napada. Mislim da ni jedan snimak na TV-U ni Youtube video ne može dočarati jezu koja te prođe kada posjetiš takvo mjesto.

Nismo, dakako, mimoišli ni poznati Wall Street, a zatim smo sjeli na trajekt koji vodi do četvrti Staten Island. Prijevoz trajektom je besplatan jer omogućuje ljudima iz cijele četvrti, koja nije povezana podzemnom željeznicom, da dođu na posao. Trajek plovi jako blizu Kipa slobode, tako da je to jedna od mogućnosti da ga vidiš izbliza a da ne platiš službenu turu, koja nije jeftina.

Intrepid, The Edge, Times Square...

Nakon nekoliko dana hodanja red je bio posjetiti i prvi muzej. Intrepid je jedini muzej na svijetu u kojem možete hodati u nuklearnoj podmornici, biti na nosaču aviona, a uz to vidjeti na desetke različitih aviona, helikoptera i ostalih letjelica kojima se koristila vojska, a i civili. Iako i dalje imam strah od letenja avionom, fasciniran sam njima, tako da sam iskoristio priliku da vidim svu tu silu aviona na jednom mjestu. Kruna muzeja je i space shuttle Enterprise, koji je ime dobio zahvaljujući peticiji Star Trek fanova koji su htjeli da se letjelica nazove po kultnom svemirskom brodu iz te serije. U samom se muzeju može provesti cijeli dan, a kako smo ipak bili ograničeni vremenom, odlučili smo se zaputiti dalje, na prvi vidikovac koji ćemo posjetiti. Ime mu je The Edge, a jedinstven je po tome što je vidikovac izvan zgrade, a ne na nekom od katova. Trokutasta struktura viri iz zgrade na 101. katu i s visinom od 340 metara najviši je vidikovac na svijetu a da ima stakleni pod. S vidikovca se pruža pogled na cijeli New York i New Jersey, a šetnja staklenim podom na toj visini nije za one slaba srca. S povratkom na čvrsto tlo slijedio je Times Square, trg koji godišnje posjeti više od 50 milijuna ljudi. Za usporedbu, Hrvatska je u rekordnoj 2019. godini imala 21 milijun turista. Iako smo si zadali jači tempo prvih pet dana, nakon gotovo 80 kilometara prehodanih u prva četiri, počeli smo osjećati umor, tako da smo odlučili jedan dan usporiti. Cilj je bio obići Highline, park koji je zapravo bivša pruga što je prolazila vijaduktom kroz

Manhattan, a koja se trebala srušiti. Lokalci su pisali peticiju, te se odustalo od rušenja i na starom vijaduktu napravljena je šetnica duga 2,3 km. Nakon Highlinea naišli smo na komadić pješčane plaže, te se tamo malo odmorili. Usput smo vidjeli još nekoliko poznatih zgrada, a kako se sve čine blizu, naravno da smo posjetili svaku od njih. Zanimljivo je da se sve čini tako blizu - pa vidi, tamo je taj Empire State, pa malo-pomalo opet prehodaš 20 km, iako je dan trebao biti laganini. Očito je, nema odmora za noge.

Utakmica i TV show

Ipak, sreća nas je pomazila, tako da smo šesti i sedmi dan proveli laganije. Našli smo se sa znancima iz Zagreba, otišli na stand-up komediju, posjetili božićne sajmove i uživali u gradu. Naime, iako je bio studeni, New York je već bio u punom adventskom raspoloženju, naveliko okićen, sva su klizališta otvorena, ljudi hodaju s kapama Djeda Mraza. Nakon malo lakših dana, idući je bio rezerviran za još jednu NBA utakmicu, ovaj put za New York Knickse i poznatu dvoranu Madison Square Garden. Još luđa atmosfera, puna poznatih ljudi, glumaca, pjevača... Ovaj sam se put mogao fokusirati na utakmicu jer mi je mobitel bio spremljen u džepu.

Posljednji smo dan proveli u obilasku NBC studija, gdje smo sudjelovali kao publika u poznatom showu koji vodi Seth Meyers. Ulaz je besplatan ako se prijaviš na vrijeme. U istoj zgradi, poznatom Rockefeller Centeru, nalazi se i jedan od najpoznatijih vidikovaca na svijetu, a sama zgrada, osim što je nadaleko poznato financijsko središte, poznata je i po sceni iz filma Sam u kući 2, kao mjesto gdje je Kevina našla mama, jer se ondje nalazi najveći bor u New Yorku.

Vrijeme je ići kući, a za posljednji smo si posjet ostavili istu onu promenadu i pogled na Manhattan kao kad smo stigli u New York.

Zaključak putovanja lako je izvesti iz svega napisanoga. Iako nisam ljubitelj golemih gradova i nikad ne bih živio u nekom takvom, moram priznati da Velika Jabuka ima nešto posebno i da mi je drago što sam se ipak odvažio na put. Miks sto kultura, zgrada, nebodera, hrane, događaja, muzeja... zbilja je fascinantno vidjeti i doživjeti. Kako biste shvatili impozantnost tog grada, zgodan je sljedeći podatak: ako svaki dan ideš u drugi restoran u New Yorku, trebat će ti više od 58 godina da ih sve obiđeš. Vjerujem da ću se vratiti, pa neće se sva ta hrana sama pojesti!:) ■

Osječanin Antonio Bajić magistar je elektrotehnike s osječkom diplomom. Bavi se telekomunikacijama. Voli putovati, a kako je prošao gotovo cijelu Europu, zanima ga nešto drukčije, tako da je proveo dosta vremena po Južnoj Americi. Cilj mu je posjetiti svih sedam kontinenata, uključujući i Antarktiku, te skupljati uspomene s putovanja.