IJE USPIO e preko medija
Šiti na 11. mjestu. Tad smo se ljutili
javno ne priča. I prije se nagađalo da Luka Cindrić ne funkcionira s Linom Červarom, a ni s Hrvojem Horvatom. Nema više ni Line ni Cvebe. Možda da se Cindrića pita tko bi trebao biti novi izbornik. Kažu da je Perkovac u startu pokušao nametnuti "čeličnu disciplinu", onakvu kakvu su stari treneri pokušavali nametnuti njegovoj mangupskoj generaciji. Ovo danas nisu mangupi takve vrste. Današnje mlade generacije ne treba otjerati u 23 sata u sobe, nego im tada treba ugasiti playstation. Prošla su vremena kada je Duvnjak preskakao ogradu i tražio otrgnuti Čupićev prst. Ili kada se Igor Karačić na Mediteranskim igrama u Turskoj malo zaigrao izvan svoje sobe, zbog čega mu je tadašnji izbornik Slavko Goluža oduzeo kapetansku vrpcu i na neko ga vrijeme udaljio iz reprezentacije. Balkanska škola pokušaja nametanja čvrste stege i discipline sadašnjim generacijama više očito ne prolazi, a problem je što ni jedan hrvatski trener u međuvremenu nije uhvatio moderne trendove. Nešto se nazire, ali sumnjamo kao trenutne solucije.
Španjolska nije zavarala
“Zavarao nas je prvi susret sa Španjolskom", znalo se ovih dana čuti i pročitati nakon što je Hrvatska na startu EURA u Njemačkoj razbila Furiju s deset razlike. Od svih klišeja to je jedna od većih gluposti. Znači, trebali smo izgubiti, napustiti Euro već nakon prvoga kruga, pa nas ništa ne bi zavaravalo. Hrvatska je pokazala da ima potencijal, neku kvalitetu očito imamo, ali su kasniji susreti pokazali da ne možemo vrhunske predstave pokazivati kontinuirano. Tako su na djelo izišle sve slabosti prezentirane i od prijašnjih izbornika. Nema igre na postavljenu obranu na krila, katastrofalna realizacija igrača više, obrana bez pravog kontakta. Ubrzali smo igru i to je sigurno pozitivno. Dobili vratare i neke mlade igrače, ali to nije Perkovčeva zasluga, nego ljudi koji ih treniraju u klubovima. - U svinjcu se zna tko je glavni, a onda se mora znati i u reprezentaciji - jedna je od Perkovčevih izjava na početku mandata. U ovom našem "svinjcu" nije se više znalo tko je glavni, odnosno oni koji su to trebali biti, radili su najveće "svinjarije".
Kladionice će biti u pravu
Hrvatska rukometna reprezentacija tako će kompletan olimpijski ciklus odraditi bez osvojene medalje na velikim natjecanjima. Posljednji put to se dogodilo u razdoblju između Atlante i Sydneya. Tada smo bez medalje bili od 1996. do 2003., a u tom periodu propustili smo i OI u Sydneyu. Nije nas bilo ni na posljednjim Igrama, u Tokiju. Plasman u Pariz zaustavio bi pad, Vratio vjeru da se na domaćem terenu na SP-U opet možemo vratiti gore. Perkovac očito nije uspio već sada zaustaviti pad. Štoviše, spustili smo se još niže. Sjećate se kako smo uoči EP-A bili ljutiti i posprdno komentirali da su nas kladionice svrstale na 11. mjesto osvajača naslova europskih prvaka. Najvjerojatnije ćemo završiti na tom 11. mjestu. Lošiji na EP-U smo samo u Švedskoj 2002., kada smo zauzeli posljednje, 16. mjesto. Godinu dana poslije postali smo svjetski prvaci! ■