S nexe-om po

Sad sam tek osjetio što znači igrati z

Službeno su statističari Europske rukometne federacije brojili do 22. Toliko je obrana skupio Dominik Kuzmanović u susretu s Njemačkom. Završio je drugi krug rukometnog Eura, hrvatski rukometaši vratili su se kući, a ispred našeg heroja koji nas je spašavao većih blamaža i poraza od Nijemaca po postotku obrana samo je Danac Nielsen.

Nije to čak ni najbolje Dominikovo izdanje u seniorskom rukometu. Čak ni u posljednjih godinu dana. Oni koji ga kontinuirano prate u redovima NEXE-A, znaju za što je sve sposoban. Krajem veljače prošle godine u Lisabonu je protiv Sportinga na vratima NEXE-A skupio 26 obrana, među kojima i četiri skinuta sedmerca. Ove godine protiv danskog Skjerna imao je 18 obrana u susretu u kojem je njegova momčad doživjela poraz a da nije ni branio cijeli susret.

Poruke sa svih strana

Još iste noći nakon njegove veličanstvene partije u Koeln Areni protiv domaćina Njemačke, koju je Hrvatska dobila sa 30:24, uz zahvale za čestitke, obećao je javiti nam se čim dođe kući. Obećanje je ispunjeno premda se noć prije nije spavalo. Iz Koelna su hrvatski rukometaši krenuli u četvrtak u pet ujutro, Dominik se nije pošteno ni naspavao, ali se javio.

Fin neki mladić! Čak nekako i iznenađujuće smiren za svoje godine. Ove godine, točno na Veliku Gospu, napunit će tek 22 godine. Pitamo ga prvo koje svoje izdanje smatra boljim - ono iz Lisabona prošle godine ili ovo u srijedu navečer u Koelnu.

- Teško je uspoređivati, ali ipak dajem prednost ovom protiv Njemačke. Igralo se pred daleko većim brojem gledatelja, pred 20 tisuća navijača. Igrati za reprezentaciju i klub dva su svijeta. Sada tek shvaćam što znači igrati za reprezentaciju i kada te prati cijela država. Koliko mi je samo poruka stiglo. Ne samo meni nego i mojima. Na aerodromu su me dočekali tata i stric. Valjda su cijelim putem do kuće prepričavali tko ih je sve zvao i tko im je slao poruke.

Otac Tomislav bivši je rukometni sudac i delegat. Stric Mići još uvijek je najuspješniji sportaš u obitelji. Nekadašnji taekwondo reprezentativac, osvajač medalja s europskih i svjetskih prvenstava. Dominik zasad još čeka prvu medalju s reprezentacijom. Dok razgovaramo, u njegovu domu u Brckovljanima, kraj Dugog Sela, odakle je prije četiri godine stigao u redove NEXE-A, mama već, kao svaka mama, kuha sinu kompletan ručak. Od juhe do deserta.

- Nisam se još dogovorio s trenerom u klubu koliko ću dobiti odmora, vjerujem, pet-šest dana. Brzo će se ovo sve zaboraviti i okrenuti klupskim obvezama. Moram zahvaliti i svima koji su mi slali poruke iz Našica. Javili su mi se i jedan i drugi trener, Pavelić i Tamše, svi suigrači, predsjednik Ergović... Malo je nedostajalo da uopće ne ode na Europsko prvenstvo. Početkom godine završio je u bolnici.

- Posljednjeg dana druge faze priprema u Poreču uhvatila me groznica i sve ono što to prati, temperatura, slabost, kašalj. Nije popuštalo ni kada smo se ponovno okupili, prvoga dana nove godine, čak mi se pojavila i neka kvrga na vratu. Poslan sam u bolnicu u Sestre milosrdnice u Zagrebu na dodatne preglede. Ležao sam četiri dana, primao antibiotike. Bilo mi je bolje, pustili su me, ali su čekali nalaze jer se sumnjalo na mononukleozu. Europsko prvenstvo već je počelo, pa nisam bio s reprezentacijom