SAMO BITANGE I NEUKI NAPADAJU STRANE RADNIKE

Piše: Damir GREGOROVIĆ

Mnogi su Hrvati prebrzo zaboravili da smo i mi, ne tako davno, bili ratni prognanici i izbjeglice, a u novije vrijeme i ekonomski migraniti, koji “spas” traže u bogatijim članicama EU-A. O tome sve češće svjedoče slučajevi nesnošljivosti i napadi na inozemne radnike u Hrvatskoj, koji, eto, rade poslove koje neće stotinu tisuća nezaposlenih, ali ni mnogi drugi, pa moramo, htjeli ne - htjeli, uvoziti radnu snagu.

A koji su to likovi koji već i nasilno postupaju prema strancima? Naravno, uglavnom oni koji novca imaju i njihova djeca, koja i ne moraju raditi, pa onda glumataju kako im, eto, Nepalci, Filipinci, Indijci i svi drukčije boje kože kradu tako “unosne” poslove, a oni jadni, primjerice s desetak apartmana i tri mjeseca rada tijekom turističke sezone, životare. Da i ne govorimo kako strahote Domovinskog rata nisu ni osjetili. O tome, slučajno ili ne, svjedoči i posljednji skandal, više sramota, u Čavlima, nadomak Rijeci. Naime, u tom su naselju kao fašnika objesili lik stranog radnika, lutku tamne puti. Opravdavaju se navodnim nedavnim incidentom, tvrde da su četiri strana radnika, indijskog podrijetla, “htjela ograničiti slobodu kretanja” starijem djetetu iz njihova mjesta dok se dječak po mraku vraćao kući. Policija je navodni pokušaj otmice djeteta demantirala apelirajući na sve u javnom prostoru da “ne objavljuju i ne šire neprovjerene informacije te ne potiču na netrpeljivost prema pojedinim osobama”. No pitanje je može li se spaljivanje, odnosno vješanje, likova pripadnika manjina opravdati tradicijom maškara. “Za takvo nešto nema opravdanja - krivnju svaljivati na bilo koje manjine. Objesiti odnosno spaliti lik političara ili bilo koga na poziciji moći nije isto kao i ovo - moćnicima se nakon toga neće ništa dogoditi, ali se manjina zato može osjetiti jako ugroženom”, kaže Zoran Grozdanov, teolog i sveučilišni predavač iz Rijeke. To je, dodaje, govor mržnje. Ako će govor mržnje biti tradicija, bolje da ju onda ugasimo, dodaje teolog. Kako zaključuje, integracija pretpostavlja, osim državne politike, i pozitivan stav prema manjinama, želju stanovništva da ih integrira”, upozorava Grozdanov.

U općoj atmosferi straha, koja sve više vlada u Hrvatskoj i u svijetu, svako poigravanje mogućim širenjem mržnje prema “drugima i drugačijima” previše je opasno da bi se moglo opravdati, ističe i Valentina

Otmačić iz Centra za studije mira i konflikata Sveučilišta u Rijeci, ukazujući i na otkrivanje svih ljepota i prednosti života u multikulturnom društvu. ■