POVEĆAVATI KVOTE ZA SLUŽENJE VOJNOG ROKA

Od niza izjava kojih smo se naslušali posljednjih tjedana i koje su nam mediji uredno servirali, velik interes javnosti izazvale su, između ostalog, rasprave na nedavno održanom Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. Tamo su osim ekonomskih tema dominirali i razgovori o globalnoj sigurnosti, ugrozama s kakvima se svijet suočava posljednjih godina (ukrajinski rat, rat u Gazi, napetosti između Kine i Tajvana, Pakistana i Indije...), pa se sve doimalo kao da smo u nekakvom "katastrofičnom limbu" s nimalo optimističnim izgledima za budućnost. O svemu tome razgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Martom Zorko s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

▼ Američki državni tajnik Antony Blinken rekao je kako se ne sjeća kada je svijet bio ovakav kao sada... Vaš komentar?

- Naravno da se ne sjeća jer međunarodni poredak koji se upravo formira svojevrsni je oblik hibridne multipolarnosti kakav nije postojao nikada. Svi teoretičari koji su zagovarali multipolarnost (globalno vladanje više moćnih država svijetom) kao oblik poretka koji je "više fer" od onog unipolarnog, u kojem vlada jedna supersila, nisu predvidjeli činjenicu da je takav poredak nestabilniji. Naime, razdoblje Hladnog rata zapravo je bilo razdoblje "hladnog mira", u kojem su sukobi bili na periferiji svjetskog sustava, u trećim zemljama, gdje su dvije sile odmjeravale svoju snagu. Unipolaran poredak koji je slijedio podrazumijevao je SAD kao "svjetskog policajca" koji vojnim intervencijama uvodi red u njemu udaljenim dijelovima svijeta.

Trenutno preslagivanje svjetskog poretka prema multipolarnom dovodi do pucanja po fragilnim linijama različitih centara moći, od onih globalnih prema regionalnim, i do pokušaja pozicioniranja i nekih sila srednje veličine (dosega moći) u svom okruženju. Zbog toga dolazi do umnožavanja otvorenih ratnih sukoba - i nekih starih zamrznutih, a i novih, koji će se tek pojaviti. Osim odnosa moći među državama preslagivanje poretka usložnjava i pojava novih subjekata međunarodnih odnosa, koji su prvi put toliko jaki da mogu utjecati na promjene u globalnom poretku. Primjerice, multinacionalne kompanije koje imaju budžete srednjih država, pojedinci koji razvijaju vlastiti svemirski program i mogu utjecati na razvoj i smjer postojećih sukoba, sve do terorističkih organizacija koje postaju sve "teritorijalnije", odnosno počinju se ponašati kao države ili zahtijevaju svoje države. Sve to trenutni prelazak prema multipolarnom svijetu čini i hibridnim, te nikada dosad viđenim, ali ni predviđenim.

▼ S obzirom na razmjere sigurnosne ugroženosti Europe, posebno u kontekstu invazije Rusije na Ukrajinu i rata koji traje već dvije godine, pitanje trebaju li Europskoj uniji vlastite obrambene snage, i kakve, iznova je aktualno. Koliko je to zapravo realna opcija, i koji se pritom problemi nameću?

- Pitanje europske vojske ponovo se aktualiziralo sa sukobima u susjedstvu, ali i s Brexitom, jer je Britanija bila tvrdokorna protivnica stvaranja paralelnih kapaciteta bez SAD-A. Ipak, koliko god je ta tema trenutno aktualna i možda svrhovita, postavlja se niz tehničkih pitanja funkcioniranja "europske vojske" - od kapaciteta u ljudstvu, preko zapovjedništva, do naposljetku dupliciranja zadaća i cijene cijelog pothvata. Sigurno je da bi postojanje nekog oblika europskih obrambenih snaga ojačalo i europsko jedinstvo i europski duh, ali nije izgledno da bi se tehnički aspekti lako dogovorili, kao ni na koji način bi se to iskomuniciralo prema SAD-U kao dugogodišnjem strateškom partneru. U tom trenutku NATO kao organizacija uistinu bi postao suvišan.

▼ Iako vojska EU-A zasad ne postoji i obrana je isključivo u nacionalnoj nadležnosti, u posljednjih nekoliko godina poduzete su značajne mjere za poboljšanje obrambene suradnje država članica...? - Obrambena suradnja je izvrsna dok god ne zadire u pojedine nacionalne interese. Ako su ti interesi komplementarni - obrana od zajedničkog neprijatelja - funkcionira savršeno. Treba imati na umu da u sustavu kako je sad postavljen nacionalni interesi dolaze na prvo mjesto. I upravo je u tome razlika između kolektivne i zajedničke sigurnosti. Kolektivna podrazumijeva suradnju prema istom cilju, zajednička podrazumijeva nadnacionalne institucije. Vjerujem da prva izvrsno funkcionira na europskom kontinentu i u okviru euroatlantskog partnerstva, ali da zajednička u ovakvom okruženju nema preduvjete zaživjeti.

▼ U širem kontekstu obrane i sigurnosti, u Hrvatskoj je iznova aktualno i pitanje uvođenja nekog oblika vojne obuke, pa i služenja vojnog roka, čuju se argumenti i za i protiv... Vaš završni komentar.

- Imam problema sa spominjanjem obveznog služenja vojnog roka u predizborno vrijeme. Sustav je previše trom da bi se svake četiri godine mijenjao način ili oblik vojne obveze. Također, uvođenje obveznog vojnog roka nema smisla ako će više od pola obveznika završiti s prigovorom savjesti u takozvanom služenju civilnog vojnog roka. To je s jedne strane usporavanje uzleta osobne karijere mladih osoba, a s druge servisiranje nečijeg nerada u javnom sektoru. U prošlom razdoblju obveznog služenja, tamo pred samo ukidanje, mreža institucija koje su nudile civilnu odradu i dijapazon poslova koji se odrađivao, kao i revnost od slučaja do slučaja, ukinula je svaki smisao obveznog služenja vojnog roka u praksi i prije nego što je on zamrznut. Također, nekakvi oblici obrambenih tečajeva koji se spominju, koji su opet obvezni, imat će još manje smisla. Ono što ja vidim kao rješenje jest postupno povećavanje kvota za dobrovoljno služenje vojnog roka i reforma uvjeta za prijavu. Vjerujem kako je to najbolji test da se vidi na koji način građanstvo promišlja koncept opće obrane i ima li interesa odozdo za veću participaciju u obrani ili se ipak radi samo o pojedincima i političkim bodovima. Načelno, radi se o kvalitetnoj ideji, ali ju treba pametno promisliti u svim aspektima i posljedicama koje bi eventualno imala na društvo u cjelini, dodatno iseljavanje i nepovoljnu poziciju mladih. Prije toga treba promisliti o stanju pričuve, zbog čega se kvote dobrovoljnog služenja vojnog roka smanjuju iz godine u godinu, te kakvi su trendovi u okruženju i kod naših saveznika. (D.J.) ■