Nagrađena umjetnica iz Požege

BAVILA SAM SE VLASTITIM SJEĆANJIMA I SJEĆANJIMA ŽENA IZ CIJELOG SVIJETA Ciklus je nastao iz potrebe za vizualnim mapiranjem simbola i alegorija koje ocrtavaju specifična ženska sjećanja, kaže Mia

Nagrade 7. bijenala slikarstva, koje predstavlja dvogodišnju produkciju umjetnika različitih generacija, dodijelilo je sredinom siječnja Hrvatsko društvo likovnih umjetnika u Meštrovićevu paviljonu u Zagrebu. Među nagrađenima pronašla se i Požežanka Mia Matijević Akrap, koja je osvojila nagradu galerije Canvas.

Studije sjećanja

Likovnu je umjetnost Mia odabrala već s deset godina jer joj je tada ona bila prostor slobode i mogućnost razvijanja, pa je tako upisala Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Diplomiravši zatim na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, svoje je radove izložila na čak sedam samostalnih izložbi i brojnim skupnim izložbama, a sudjelovala je i na rezidencijalnim programima u Francuskoj, Njemačkoj i Litvi. Nagradu koja podrazumijeva samostalnu izložbu u galeriji Canvas te izradbu grafičke edicije s predloškom nagrađenog djela izloženog na bijenalu dobila je za rad "Studije sjećanja". Ciklus je, kaže, nastao iz potrebe za vizualnim mapiranjem simbola i alegorija koje ocrtavaju specifična ženska sjećanja.

- Nastavljajući se na rad "Self-help Burial", bavila sam se vlastitim sjećanjima i sjećanjima sugovornica, strankinja iz različitih krajeva svijeta koje su sa mnom podijelile svoje životne priče. Kroz razgovore sam potvrdila činjenicu da su identiteti uvjetovani na ekonomskoj, rasnoj, obiteljskoj te mnogim drugim razinama, ali i da se oblikuju svjesnim postupcima pojedinca. Upravo zbog tih okolnosti žene se u drugim sredinama susreću s nama nepojmljivim preprekama. Kroz svoj rad voljela bih progovarati o svim aspektima života jer su reminiscencije često zavijene u gorke osjećaje, a kroz umjetnost se na neki način mogu i razriješiti - govori Mia.

Ciklus koji sadrži crteže s transkriptima razgovora te akrile na platnu, temelji se i na keramičkim urnama s alegorijskim prikazima. Mia je sve modelirala sama, skicirajući u meditativnom procesu ono što će doći na površinu urne. Kombiniranjem slikarstva i keramike te često zapostavljene ženske naracije, mlada je umjetnica stvorila nešto doista posebno.

- Keramiku sam odabrala jer na simboličkoj razini pohranjuje sjećanja. Prilikom oblikovanja preslušavala sam snimke razgovora kako bih pronašla odgovarajuću formu. Nastali prikazi su kolaži, poput rebusa ili zagonetke, u intertekstualnom odnosu s drugim slikama, skulpturama i ideološkim predodžbama. Narativ je postmodernistički, no u srži je slikovita i sadržajna ženska naracija. Svaka je sugovornica tako djelomično kreatorica svoje priče koja se zbog anonimnosti nalazi u sigurnoj zoni slobode izražavanja. Fasciniraju me upravo ti fragmenti sjećanja, možda ih baš zbog te neuhvatljivosti imam potrebu zabilježiti - ističe Mia.

O SVIM ASPEKTIMA ŽIVOTA

Rad i odricanje

Biti umjetnicom u Hrvatskoj je neprestani izazov, a za opstanak je prije svega potrebna predanost, potreba i pomalo iracionalna želja da se time baviš, naglašava. Za Miju je ipak veliki privilegij baviti se profesijom od koje malobrojni uspijevaju živjeti. Upravo zbog toga afirmacija HDLU-A mnogo joj je značila. - Nisam očekivala nagradu jer je na bijenalu doista puno izvrsnih slikara, ali sam uvijek beskrajno zahvalna na svakom poticaju i potvrdi da ono što radim ima smisla. Svi smo mi specifični i svatko se pronalazi u nekom načinu progovaranja, u tome i jest čar suvremene umjetnosti i nepostojanja dominantnog stila. Mislim da je u umjetnosti najvažnije pronaći područje koje pobuđuje tu nepresušnu unutarnju želju za stvaranjem. Ovaj ciklus me tako potaknuo da se u radu nastavim baviti korelacijom osobnog i kolektivnog identiteta, kao i njihovim preoblikovanjima pod određenim utjecajima - zaključuje umjetnica.