OD SEDLAKOVIĆEVE INICIJATIVE PROŠLO JE VEĆ 147 GODINA

Od početnih 2200 numizmata i zbirke oružja, MSO danas ima čak četvrt milijuna inventiranih predmeta

Upetak, 26. siječnja, devetnaesti je put održana, u stotinama hrvatskih muzeja i baštinskih ustanova, kulturna manifestacija Noć muzeja koja je nastala 2005. godine na inicijativu mr. sc. Vesne Jurić Bulatović i mr. sc. Dubravke Osrečki, u suradnji Hrvatskog muzejskog društva i svake godine sve brojnijih hrvatskih muzejskih i drugih baštinskih ustanova. U toj su noći svoja vrata otvorile i osječke muzejske ustanove Muzej Slavonije, Muzej likovnih umjetnosti i Arheološki muzej Osijek.

Noć muzeja održava se posljednji petak u siječnju, a to se vrijeme poklapa s inicijativom Osječanina Franje Sedlakovića za osnutak Muzeja Slavonije. Naime 17. siječnja 1877. ovaj se 27-godišnjak nadobudno obratio osječkim gradskim vlastima sljedećim podneskom: “Slavno Poglavarstvo! Ispunjen željom da i u svom rodnom gradu ugledam utemeljenje ustanove, iako u početku skromna značaja, u kojoj bi općinstvu za poduku i razgledavanje bile dostupne starine i rijetkosti zemlje – ovim putem nudim Slobodnom i kraljevskom gradu Osijeku na dar svoju numizmatičku zbirku koja sadrži 2.200 komada kovanica i medalja zajedno s nekoliko numizmatičkih djela, kao i zbirku starog oružja, pod uvjetom da se sve to pohrani u budućem gradskom muzeju gdje će biti dostupno svekolikom općinstvu na uvid, te da se niti jedan komad te zbirke ne smije zamijeniti, prodati ili dalje poklanjati. Uz molbu da me se što prije obavijesti o prihvaćanju ili otklanjanju ove moje ponude, ostajem slovnom Poglavarstvu s poštovanjem iskreno odan. Franjo Sedlaković.” Poglavarstvo je Sedlakovićevu ponudu razmatralo na sjednici već u veljači 1877., a u Zapisniku je zabilježeno: “Br. 574/Podnesak g. Franje Sedlakovića drvarskog trgovca u Osijeku, kojim u oduševljenju želje vidjeti u svom rodnom gradu utemeljen, ma u svom početku i neznatan zavod, u kojem bi se starodrevnosti i znamenitosti zemlje svakomu na pouku i uvid pristupačnim učinile, nudi gradu svoju zbirku starih novacah sastojeću po prilici iz 2.200 komada novacah i medaljah sa niekoliko numizmatičkih djelah, nemanje i svoju zbirku starog oružja na poklon pod tim uvjetom, da se te zbirke u gradskom utemeljiti se imajućem muzeumu za obći uvid pohrane i da nijedan komad od tih zbirkah izmienjen, prodan ili dalje poklonjen biti nesme. Primajući ove poklonjene zbirke starih novacah, medaljah i starog oružja sa dotičnim numizmatičkim djelima uz navedene uvjete i odredjujući, da e one temeljem gradskog muzeuma smatrati imadu, glavna skupština zaključuje g. darovatelju na tom poklonu zahvaliti se a zatim izašilje odbor sastojeći iz g. g. gradskih zastupnikah Antuna Rukavine, Mate Grškovića, Franje Knittla i Dragutina Bartolovića i grads. Satnika g. Petra Modestia, koji će shodan priedlog glede smieštaja upitnih poklonjenih zbirkah skupštini podnieti.” Nedugo zatim z Zapisniku stoji i kako će se muzej zvati, te gdje će i kako započeti s radom: “…Prihvaćajući svekolike ove po odboru sastavljene priedloge iz navedenih razlogah glavna skupština odredjuje, da se utemeljeni ovaj po g. Franji Sedlakoviću muzej zvati ima ‘Muzej sl. i kr. Grada Osieka’, ‘Museum der Königlischen Freistadt Essek’, da se muzej taj privremeno smiesti u prostoriji nutarnjogradske varoške kuće, u kojoj se sada odborske sjednice drže, da se prostorija ta primjereno izmalja, da se za muzejske stvari nabavi od S. Bachracha i drugi stakleni ormar, ako se uz cienu od 40 for. a. vr. dobije i napokon, da se uredjenje i nadzor nad istim muzejom povjeri jednomu za to volju imajućemu učitelju ovdašnje gimnazije ili realke uz nagradu…”

Kao što znamo, iz ove je vizionarske Sedlakovićeve osobne inicijative 1877. godine tijekom 147 godina postojanja Muzej Slavonije postao, zahvaljujući predanom radu generacija muzealaca i plemenitim gestama darovatelja, jedna od najstarijih, najvećih i najznačajnijih muzejskih ustanova u našoj zemlji. Od početnih 2200 numizmata i zbirke oružja, Muzej Slavonije danas ima četvrt milijuna inventiranih predmeta, a od njegovih su prebogatih i raznolikih muzejskih zbirki u međuvremenu nastale još dvije osječke muzejske institucije - Muzej likovnih umjetnosti i Arheološki muzej Osijek. ■