Nikola Karabatić i opet i opet...

Nakon deset godina Francuzi su europski rukometni prvaci. Kao i prije deset godina u finalu su svladali Dansku. Tada su na njihovu terenu u Herningu, po svemu europskoj provinciji, demonstrirali silu i slavili 41:32. Deset godina poslije u Kölnu, u Lanxess areni, svojevrsnom središtu europskog rukometa, za svoj četvrti naslov prvaka morali su raditi prekovremeno. Nakon produžetaka i 70 minuta Francuzi su opet bili bolji od Danaca, ovaj put s 33:31 (27:27, 14:14).

Opet i opet

L Europe est a eux. Europa je njihova. Naslov je jednog od brojnih tekstova posvećenih finalu EP-A i novom francuskom trijumfu u L'equipeu, jednom od još uvijek najuglednijih sportskih medija u Europi. Naslovnicu dnevnika krasi također slika francuskih rukometaša. Toliko o tome da je u Francuskoj rukomet marginalni sport. Encore et encore. Opet i opet! Stoji na naslovnici L'equipea. Pjesmu istoga naziva inače izvodi francuski kantautor Francis Cabrel. Nas jako podsjeća na onu uspješnicu Novih fosila. Kako je dobro vidjeti te opet. I opet i opet. A nama nije baš uvijek bilo drago opet i opet gledati Francuze. Pjesma Opet i opet često se ponavljala. Čisti deja vu. Na sredini naslovnice, okružen svojim kolegama iz reprezentacije s trofejom, Nikola Karabatić. I opet i opet. Četvrti put osvojio je naslov prvaka Europe. Prvi put još u Švicarskoj 2006. godine. Bilo mu je to prvo zlato s Francuskom. Ovo ostvareno u nedjelju u Koelnu već jedanaesto kao član francuske reprezentacije. Prvu medalju osvojio je 2003. godine. Francuska je tada na Svjetskom prvenstvu u Portugalu bila brončana. Sjećaju se neki još od nas tko je tada bio svjetski prvak. Pet godina prije Francuska je bila domaćin Svjetskog nogometnog prvenstva. Tada je Francuska bila zlatna, a Hrvatska brončana. Tada 14-godišnji Nikola na nekom od okupljanja darovitih francuskih rukometaša u ljetnom kampu hodao je u majici "Proud to be Croat" zbog svog oca Branka, inače iz okoline Trogira, odličnoga rukometnog vratara, kojeg je karijera odvela u srbijanski Niš, gdje je Nikola Karabatić rođen prije 40 godina. Trofeji i dugovječnost na najvećoj sceni. Ne vidim neki treći jači argument da se nekoga nazove najvećim u nekom sportu.

Priča za djecu

- Imat ću djeci i unucima sigurno o čemu pričati. Pogledat ćemo zajedno nekoliko utakmica, objasniti što se događalo, ali sam sretan što su svi oni danas bili i gledali me na ovoj utakmici pričao je Nikola Karabatić s medaljom oko vrata oko čijih nogu su skakutali djeca Alek i Nora.

S tribina ga je gledala supruga Geraldine, mama Radmila, koja je ponovno isticala ponos na svoja dva sina jer novo zlato osvojio je i mlađi sin Luka. Nova generacija Karabatića uživo ima privilegij gledati kako im tate osvajaju zlata. A mi našoj djeci tek možemo pričati kako je i Hrvatska nekada osvajala zlata. I pobjeđivala Francusku. Prepričavati o epskim obračunima Karabatića i Ivana Balića, kako ih je Marko Kopljar "izbušio" u Novom Sadu na Europskom prvenstvu, a Domagoj Duvnjak igrao s njima "simultanku" u Zaragozi na Svjetskom prvenstvu. I pustimo im s vremena na vrijeme neku snimku na Youtubeu, kako bismo im pokazali da sve to nije samo mit. ■

Danci su ostali na dva naslova prvaka Europe, Francuzi ih sada imaju četiri