Blagoslov svijeća i molitva za redovnička zvanja - u svijetu je oko 200 tisuća redovnika

Upetak, 2. veljače, blagdan je Prikazanja Gospodinova u hramu, kojim se spominjemo obveze koju je propisao Mojsijev Zakon da roditelji 40 dana nakon rođenja donesu svoga prvorođenca u jeruzalemski hram i prikažu ga Gospodinu. Josip i Marija donijeli su malog Isusa u hram, a starac Šimun uzeo ga je iz Marijinih ruku, u njemu prepoznao budućega Mesiju i rekao: “Svjetlost za rasvjetljenje naroda”. Zato se taj blagdan zove Svijećnica, a vjernici u crkvu donose svijeće na blagoslov.

Ne tako davne 1997. godine papa Ivan Pavao II. ustanovio je da se blagdan Prikazanja Gospodinova obilježava i kao dan osoba Bogu posvećenog života. Toga se dana svečano hvali i zahvaljuje Bogu za veliki dar posvećenog života, koji se promiče i nastoji približiti narodu. Crkva priznaje redovništvo ili posvećeni život kao poseban stalež u koji se ulazi po evanđeoskim zavjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti.

– U svijetu danas vlada nerazumijevanje i netrpeljivost među ljudima, nasilje, egoizam, trka za bogaćenjem, a posvećeni život je dokaz da postoji drukčiji način života i odnosa prema drugima, pa su redovničke zajednice pravo evanđeosko svjetlo za sve vjernike i ljude – kaže preč. Dragan Hrgić, upravitelj Župe sv. Josipa u Slatini i dekan Slatinskoga dekanata.

Prije dvije godine u svijetu je djelovalo približno dvjesto tisuća redovnika u aktivnim zajednicama. Među njima bilo je 124 tisuće svećenika, šesto tisuća redovnica, oko dvanaest tisuća monaha, 56 tisuća redovnica klauzurnog života koje žive u samostanima tražeći Boga u svemu i po svemu u fizičkoj izolaciji od vanjskog svijeta, a tu se ubrajaju i razne zajednice biskupijskoga prava. Bogu posvećene osobe u redovničkim zajednicama naglašavaju ljepotu i vrijednost zajedničkog života, uzajamno prihvaćanje, međusobno opraštanje, životnu vedrinu i pravi mir.

- Uvijek je u životu bilo teško slijediti Isusa, a danas je to zasigurno još i teže. Zbog načina života, globalizacije, velike uloge i nedostatka novca, kao i promjene stavova prema životu uopće, sve je manje obitelji, sve je manje djece i sve manje zvanja, pa je sve teže prihvatiti Bogu posvećeni život i sve teže ostati vjeran posvećenom zvanju. Zato je potreban Dan posvećenog života, i zato se u crkvama moli za svećenička i redovnička zvanja. P.Ž. ■

Crkva priznaje redovništvo kao poseban stalež u koji se ulazi po zavjetima siromaštva, čistoće, poslušnosti