NA POMOLU “ZAMRZAVANJE SUKOBA”
gradu, zapravo je more koje je potpuno pod kontrolom zemalja članica NATO-A. Rusija sada i na sjevernim granicama ima NATO, i to vrlo efikasne i snažne, dobro obučene vojske kao što su švedska i finska.
Letica također smatra da ovaj sukob u Ukrajini, u srcu Europe, koliko god je donio lošega, ima i nekih dobrih stvari samo ako ne prijeđe u histeriju i nerazumnu militarizaciju. Naime, dobro je da je Europa izašla iz letargije, da se govori o nacionalnoj sigurnosti, da se govori o obrani zemlje, ulaganjima u sigurnost jer to nije samo trošak već od toga ima i benefita.
“Nažalost, Hrvatska je dugo zanemarivala svoju sigurnost, a i danas ankete pokazuju da ima dosta ljudi koji kažu kako nama ne treba vojska jer će nas braniti NATO. Mi moramo imati svoju vojsku, snažnu obranu, moramo biti spremni prihvatiti prve udare i obraniti svoju zemlju te čekati da nam netko, ako i kada, dođe u pomoć. Treba biti spreman, mi smo pogriješili ovih 20 godina što nismo razvijali vojsku, nažalost, zbog nekih drugih objektivnih razloga, možda i nismo mogli ulagati u vojsku, nismo ulagali u sigurnost. Dogodilo se da puno toga moramo uložiti u obranu što jest sada trošak, ali nije samo trošak jer tamo gdje nema sigurnosti, neće doći ni kapital", poručuje Letica.
Prava odluka
Važno je, međutim, da se to planira, a da bismo to mogli, moramo imati procjenu situacije, procjenu ugroze, tko je taj koji i kako nas može ugroziti. Sukladno s tim procjenama Hrvatska mora planirati svoje snage. “Koliko nama treba, što nam treba i gdje nam treba. Onda i u materijalnom smislu ne trošite iracionalno sredstva, ali u drugom, psihološkom, smislu pripremate svoje građane za mogući rat i opasnost. Važno je da se ne precjenjuju te opasnosti i ne dovodite građane u startu do histerije ili straha jer ako to napravimo, onda radimo u korist Putina, odnosno vlastite štete", tvrdi Letica.
To se može promatrati i u kontekstu aktualne hrvatske priče oko vojnog roka. Letica navodi da Hrvatskoj sada nije potrebno 500.000 mladih momaka i djevojaka koji su spremni i sposobni za odlazak u vojsku.
“Njih treba opremiti i obučiti, a, osim toga, oni trebaju željeti ići u vojsku. Tadašnja ministrica obrane Željka Antunović je 2000. godine rekla kako je 70 posto sposobnih osoba izrazilo priziv savjesti. Što ćemo s time? Što se tiče vojnog roka, prvo moramo vidjeti koliko mi uopće imamo osoba u Hrvatskoj koje
Ante Letica ocjenjuje trenutačnu situaciju na ratištu u Ukrajini složenom i teškom te nikako dobrom za Ukrajinu, koja se bori s nedostatkom raketnog i topničkog streljiva, ali i “zamorom” ljudi od rata, zbog čega je sve manje onih koji se javljaju da brane svoju domovinu. “Vodi se jedan pozicijski rat, bez velikih napredovanja i s jedne i s druge strane, teški su vremenski uvjeti, teren je težak i sve mi to više sliči pozicijskom ratu kakav se vodio početkom 20. stoljeća, u Prvom svjetskom ratu. Idemo prema onome što nije dobro, a to je neka vrsta ‘zamrznutog sukoba’. To naime, potvrđuju i posljednje vijesti iz SAD-A koji mijenja strategiju, a kojom se više ne govori o oslobađanju ukrajinskih okupiranih teritorija nego zadržavanju do sada slobodnih dijelova Ukrajine i sprječavanju daljnjih prodora Rusa. Zamrznuti sukob je već poznat u međunarodnim odnosima, znači zadržavanje postignutih linija i to ne bi pridonijelo ničemu dobrom za Ukrajinu. To nije dobro niti za mir u svijetu jer bi obje strane to vrijeme iskoristile da se naoružaju i onda bi slijedio još krvaviji i žešći sukob s još nepredvidljivijim posljedicama”, smatra Letica.