OD SUDOVA I DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA OČEKUJU SE REZULTATI I DJELOVANJE

ajkraće rečeno, štrajk je legitimno, dakle, zakonito, sredstvo radnika za ostvarivanje kolektivnih ciljeva zaposlenika. Štrajk je ustavno pravo jer naš Ustav jamči pravo na štrajk. Međutim, također, veoma slično kao kada je riječ o vlasništvu i nekim drugim pravima i slobodama, Ustav propisuje da se u pojedinim službama, a riječ je o službama koje se mahom financiraju iz sredstava državnog proračuna,pravo na štrajk može ograničiti - kaže izv. prof. dr. sc. linić, doktor pravnih znanosti s Pravnog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, te dodaje:

- Dakle, postoji ustavna mogućnost da se zakonom ograniči pravo na štrajk, pa da određene službe ili zaposlenici nemaju legitimno pravo na štrajk. To što se zakonodavac nije poslužio tim sredstvom, odnosno zašto se nije poslužio, odgovor treba dati izvršna vlast i oni koji su ovlašteni predlagati donošenje zakona. Međutim, kada je riječ o sucima, tada treba reći da su suci pravosudni dužnosnici, a ne "obični radnici" na koje se primjenjuje radno zakonodavstvo i koji imaju pravo na štrajk. To je otprilike kao da sutra počnu štrajkati premijer, predsjednik, ministri itd. U tom smislu, mora se priznati da su suci bili jako dovitljivi. Prava i dužnosti sudaca jasno su propisani Zakonom o sudovima, a stegovni postupak propisan je Zakonom o državnom sudbenom vijeću. I suci su se dosjetili - faktični prestanak rada, otkazivanje ročišta i slično, i to su jednostavno nazvali mjerom upozorenja, što navodno nije štrajk. U narodu bi rekli, nije šija nego je vrat, pa smo imali nešto što se naziva "bijelim štrajkom" kao da postoji i "crni štrajk".

▼ Svi se žale na sporost sudova - koliko će i ovaj štrajk prouzročiti još dodatnih problema za građane, za ostvarivanje njihovih prava...?

- Doduše, treba priznati da je situacija bila malo konfuzna, zato što je poznato, bar su do mene dopirale takve informacije, kako nisu štrajkali svi suci jer imate sudove i koji su sasvim uredno radili. Čuo sam da su osječki sudovi poslovali kao da štrajka nema, ročišta su se održavala i sve je normalo funkcioniralo, pa da u tom smislu građani i poslovni subjekti pred osječkim sudovima nisu ni na koji način bili zakinuti u ostvarenju svojih prava. Srećom da je nakon sastanka u četvrtak ministra pravosuđa i uprave Ivana Malenice sa čelnicima Udruge hrvatskih sudaca (UHS), odlučeno da se štrajk prekida i da će sudovi od ponedjeljka opet normalno raditi...

No neovisno o tome što se događalo na terenu, činjenica jest da svaki prekid rada u sudovima i u državnom odvjetništvu dovodi u pitanje ostvarivanje ustavnih prava građana, posebno prava na suđenje u razumnom roku, koje je jako zapostavljeno. Evo vam posljednji primjer, slučaj skrbništva nad Severininim sinom. Pa zar je moguće da se o tome raspravlja cijelo desetljeće? Ali nemojmo se zavaravati, nije taj predmet jedini predmet u kojemu suđenje traje u beskraj, takvih je predmeta puno i često se dogodi da ljudi umru prije nego što se postupci koje vode budu dovršeni. Pogledajte slučaj "Franak" koji je započeo 2011. i još uvijek postoji hrpa predmeta koja nije okončana jer se na vrhu ne mogu iznjedriti konačna pravna shvaćanja. Treba otvoreno reći da je takvo stanje nedopustivo i da je konačno potrebno pristupiti ozbiljnim reformama koje će povećati kvalitetu i brzinu suđenja. Nemoguće je da je sucima nepoznato da je Republika Hrvatska jedna od država s najvećim brojem sudova i sudaca na cijelom svijetu, istovremeno država Europske unije s najnižim stupnjem povjerenja građana i gospodarstva u pravosuđe, pri čemu to nije jedini indeks koji izgleda loše. Nevjerojatno, ali o pravim problemima uopće se ne raspravlja, nego je fokus na indeksiranju plaća sudaca kako bi neovisnost sudaca bila na još višoj razini kao da Ustavom nije propisano da je sudbena vlast neovisna. Sustav se očito nalazi u apsurdnoj situaciji jer se dugotrajnim i nekvalitetnim suđenjima ugrožava ne samo funkcioniranje sustava vlasti nego i cijelog društva i gospodarstva. Ja bih zato rekao da se od sudova i državnog odvjetništva prije svega očekuju rezultati i djelovanje.

Isto takom mislim, kako načelno uzevši, nema zapreke da se ako to bude bilo potrebno Ustavni sud izjasni kad je to nužno o štrajkovima sudaca, državnih odvjetnika, profesora i drugih skupina s aspekta ograničavanja prava na štrajk, odnosno legitimnosti prava na štrajk i o mogućnosti da se ograniči to pravo.

▼ Sindikati su ogorčeni novim plaćama, točnije, uredbama o koeficijentima za državne i javne službe. Kako to komentirate?

- Nedavno sam u novinama pročitao napis kako postoji strah od desnice i da ekonomska situacija otvara prostor radikalnim političkim opcijama. To je u skladu s tezom Michaela Bröninga iz Project Syndicate, prema kojoj se s izazovom štrajkova valja suočiti politički, rješenjima koja se bave temeljnim uzrocima nezadovoljstva. Istina, Bröning sve razmatra kroz pojavu radikalne desnice u Njemačkoj, ali ta njegova misao da se treba baviti temeljnim uzrocima je ključna.

Hrvatska još uvijek živi kao jedna neiživljena demokracija jer smo ne tako davno bili u sustavu kada je štrajk bio samo misaona imenica. Dakle, kada ste o štrajku mogli samo čitati i učiti o nečemu što se događa u zapadnom kapitalističkom svijetu, ali je bio nezamisliv u "društvu sreće i blagostanja", kakvim se samoproglašavalo tadašnje društvo i sistem. Naravno, nigdje se nije moglo čuti ili pročitati o tome da se u svijetu kapitala vrijeme nerada ne plaća, nego se u naknade uključuju sami sindikati. Hoćemo li u Hrvatskoj dostići taj standard i kada, teško mi je reći. Kod nas se događa da štrajkaši za vrijeme provedeno u štrajku budu uredno plaćeni.

▼ Kako stoga ocjenjujete nastojanje Vlade RH da uredbama razriješi pitanje plaća?

- U svakom slučaju određivanju koeficijenata ne može se pristupiti arbitrarno, meni ovoliko, tebi toliko, a ostalima onoliko ili koliko ostane, nego duboko promišljeno uz uvažavanje cijene obrazovanja, vremena potrebnog za obrazovanje, posebnih uvjeta rada i konkretnih sposobnosti, pameti i kreativnosti svakog zaposlenika i tako dalje.

Mi se cijelo vrijeme služimo zamagljivanjem visine i izvora prihoda. Jedni govore o neto plaći, drugi o bruto, treći u plaću uključuju i dodatke za posebne uvjete rada i vrijeme provedeno na radu iako se, naprimjer, zna kako naknada za rad u dežurstvu u javnom zdravstvu nije plaća, nego naknada za posebne uvjete rada. Treba napokon pokazati karte, pa da svi vidimo kolike su zapravo plaće zaposlenika u pojedinim sektorima.

Vlada je preuzela ovlast da će ta pitanja riješiti uredbama, i to u najnezgodnije vrijeme, u izbornoj godini, pa, čini se, i nema izbora ako kalkulira s izbornom pobjedom. Sklonost "kupnji glasova" već je pokazala odobravanjem naknada velikoj kategoriji umirovljenika, to, koliko sam shvatio, bez obzira na to koliko je tko pridonosio u mirovinske fondove. Vidjet ćemo što će se dogoditi, jer preuzeta ovlast da uređuje visinu plaća u državnom i javnom sektoru sigurno je sredstvo kojim se može dobiti naklonost dijela biračkog tijela, ali se može postići i suprotan učinak.

Moja je poruka da se utvrđivanju koeficijenta ne može pristupiti arbitrarno i bez jasno danog obrazloženja. Drugim riječima, umjesto koeficijenata dajte nam motive kojima ste se vodili u njihovu određivanju. Drugima bi poruka bila da je lijepo kada bi se moglo pratiti u povećanju plaća inflacijsku stopu na razini mrtve utrke, ali za to treba snažno gospodarstvo, visoka razina produktivnosti i još veći priljev novca u državni proračun. U uvjetima kada su zasebna gospodarska grana nameti i porezi, ništa se bitno ne može promijeniti jer veći prihod i bolji život mora imati utemeljenje u povećanju bruto dohotka države i pojedinaca, a zato je potrebno državu reformirati i urediti po uzoru na mala, efikasna i uređena društva, što Hrvatska danas, nažalost, nije, a s obzirom na postojeće društveno stanje i politike, mali su izgledi da to može postati u doglednoj budućnosti.

▼ Govori se i o tome da Sindikat znanosti nije zadovoljan Vladinim prijedlogom uredbe? Što mislite o tome?

- U svijetu u sustavu visokog školstva često nema zagarantiranog zaposlenja. Plaće ovise o sporazumu s poslodavcem i razlikuju se od osobe do osobe jer se uzima u obzir kvaliteta nastavnika, rezultati njegova rada, kvaliteta prijenosa znanja, inovacije i slično. Po kvaliteti nastavnika se raspoznaju fakulteti i sveučilišta u svijetu, a kod nas su svi u istom košu, što je nasljeđe nekih davnih vremena i mentaliteta koji bi trebao biti davna prošlost.

No, neovisno o tom stanju, mislim da su ljudi koji rade u obrazovanju "puno više na zemlji". Jednako kao i u pravosuđu, u segmentu obrazovanja postoje golemi problemi koji u dogledno vrijeme mogu rezultirati slomom cijelog sustava. Evo, primjera radi, na Hrvatskoj televiziji nedavno je emitirana emisija Labirint u kojoj je prezentirano koliko Hrvatska ima sveučilišta i veleučilišta te koje sve posljedice takvo stanje rađa, od rušenja kvalitete do situacije da postoje brojni programi i fakulteti bez studenata. O padu broja srednjoškolaca i osnovnoškolaca ne treba ni pričati. Uglavnom, gospođa koja je na kraju emisije govorila izvrsno je rekla kako su problemi u sudstvu i zdravstvu problemi koje građani vide i osjete sada, ali da problemi koji se utjelove u obrazovanju ubijaju samu budućnost naroda i države. Bez kvalitetnog i održivog obrazovanja naša budućnost je nikakva i nikada se iz srednje razvijene države Hrvatska neće transformirati u uređenu državu i državu blagostanja.. S druge strane, ako se tome ne bude težilo, dogodit će se da ćemo za pedeset godina kao narod doslovno nestati, jer će u našu državu doći stranci, a naši mladi ljudi će se u potrazi za boljim plaćama i životom odseliti van. Svi misle da je tu riječ o nečemu što se neće i ne može dogoditi brzo, ali ja ću samo reći kako se golim okom vidi pad broja studenata i da će vrlo brzo mnoge obrazovne institucije na svim razinama ostati bez svrhe svoga postojanja.

No, za razliku od sudstva, u kojemu pojedinci imaju očito iskrivljenu percepciju stanja u društvu, mislim da će ljudi koji rade u sektoru obrazovanja shvatiti s kakvim smo problemima suočeni i da do nekog ozbiljnog štrajka u sektoru obrazovanja neće doći. (D.J.) ■