RATOVANJEM

Prema Alexanderu Moseleyu, rat je nasilan, oružan sukob dviju ili više država, saveza ili većih društvenih skupina od kojih je bar jedna strana vojnički ustrojena, naoružana i opremljena. U širem smislu, rat je stanje organiziranog, po trajanju unaprijed neograničenog kolektivnog sukoba koje uključuje nasilne, ali i nenasilne neprijateljske postupke.

S definicijom ili bez nje, ljudi oduvijek i neprestano ratuju samostalno ili udruženi u rodove, plemena, religije, države i slične konstrukte. Moćno je Rimsko Carstvo, na primjer, napredovalo sve dok je ratovalo, a propast Rima počela je usporedno s rastom standarda i bujanjem srednje klase, nesposobne za učinkovito kretanje i ratovanje. Sjedinjene Američke Države, "Novi Rim", poučene time, mobilizacijski potencijal crpe polarizacijom, militarizacijom, uvozom vitalnosti i neprestanim njegovanjem kulture smrti. Taj im pristup i dalje omogućava svjetsku dominaciju i lako zaobilaženje "Tukididove zamke". Termin je popularizirao američki politolog Graham Alison kako bi opisao očitu sklonost ratu gdje sila u usponu prijeti smjenjivanjem postojeće velike sile kao regionalnog ili međunarodnog hegemona, a prvenstveno se koristi za opisivanje potencijalnog sukoba Amerike i Kine. Napomene radi, u političkoj teoriji postoji i termin suprotan "Tukididovoj zamci", to je "Kindlebergerova zamka", kojim se u isto vrijeme opisuju i moć i slabost Kine, odnosno kojim se naglašava upitan ishod obveze Kine, u skladu s rastom njezine moći, da preuzme ulogu pružatelja javnih dobara na globalnom nivou. Vezano uz temu, imamo i ruske vojne napore u Ukrajini, izraelske u Palestini, jemenske u Crvenom moru, kineske oko Tajvana, zaoštravanje između dviju Koreja itd. "Iz perspektive Washingtona, doista se čini da njegovi protivnici koordiniraju svoje poteze - potencijalno umnožavajući broj izazova s kojima bi se Sjedinjene Američke Države uskoro mogle istovremeno suočiti", napisao je James B. Foley u Večernjem listu. Zbog svega uplašene konformističke mase Zapada, predvođene Zelenskim, sve se češće pitaju hoće li biti trećeg svjetskog rata.

Odgovor je, u povodu obilježavanja 75. godišnjice Opće deklaracije o ljudskim pravima, dao povjerenik UN-A za ljudska prava Volker Türk kazavši da svijet trenutno prolazi kroz "mračna vremena" i da danas u svijetu postoji 55 velikih oružanih sukoba, što je rekord od Drugog svjetskog rata. Pri tome se, osim medijski dobro pokrivenih ratova u Ukrajini i na Srednjem istoku, malo ili nimalo priča o silnim oružanim sukobima različitog intenziteta, od kojih su neki počeli nedavno, a neki traju više od 50 godina. Precizan pregled od čak 110 oružanih sukoba u svijetu dala je dr. Chiara Redealli iz Ženevske akademije za ljudska prava i humanitarno pravo. Navodi da se u "pupku svijeta", Srednjem istoku i Sjevernoj Africi, trenutno vodi više od 45 oružanih sukoba. Ratne zone različitih intenziteta postoje na teritorijima: Palestine, Cipra, Egipta, Iraka, Izraela, Maroka, Sirije, Libije, Turske, Jemena i Zapadne Sahare. Uglavnom su to nemeđunarodni sukobi - Noninternational Armed Conflict (NIAC), koji uključuju mnoštvo naoružanih državnih, nedržavnih i paradržavnih aktera uz upletanje zapadnih sila, Rusije i susjednih zemalja, osim onih koji se odvijaju u Egiptu i Turskoj. Sirija i Palestina najteže su pogođene zemlje te regije. U Siriji se odvija nekoliko višestrukih NIAC-A koji se preklapaju, uključujući brojne naoružane skupine koje se bore protiv središnje države ili međusobno, uključujući dvije vojne okupacije i tri međunarodna oružana sukoba. Nakon intervencije SAD-A i Velike Britanije rat u Jemenu ponovno je prerastao u međunarodni oružani sukob - International Armed Conflict (IAC). Što se Afrike tiče, ona je s 35 oružanih sukoba zauzela drugo mjesto na nemilosrdnoj svjetskoj ljestvici ratova. Krvavi nemeđunarodni oružani sukobi (NIAC) odvijaju se u Burkini Faso, Kamerunu, Srednjoafričkoj Republici (CAR), Demokratskoj Republici Kongo, Etiopiji, Maliju, Mozambiku, Nigeriji, Senegalu, Somaliji i Južnom Sudanu. U Sudanu se vode borbe između vojske i paravojnih snaga za brzo djelovanje - RSF, najviše u glavnom gradu Kartumu i u zapadnoj regiji Darfur. Prema vladinim podatcima, dosad je ubijeno nekoliko tisuća ljudi, a više ih je od tri milijuna raseljeno, od kojih je njih više od 700 tisuća izbjeglo u susjedne zemlje. Različite naoružane skupine koje često mijenjaju strane uključene su u sukobe u Sudanu. Zapadne snage skupa sa susjednim zemljama interveniraju u NIAC-IMA koji se odvijaju u Burkini Faso, Maliju, Mozambiku, Nigeriji i Somaliji. Srednjoafrička Republika je na vrhu popisa s nekoliko NIAC-A koji uključuju više naoružanih skupina. Vladine snage ratuju protiv širokog spektra pobunjeničkih skupina, uključujući anti-balaku i bivšu Séléku. U Africi se

SREDNJI ISTOK:

AFRIKA:

ozbiljni nemeđunarodni oružani sukobi odvijaju i između različitih naoružanih skupina te bandi za prevlast nad prirodnim resursima i distribucijskim kanalima. Sve ozbiljne stvari po Africi odrađuje, nabolje organizirana, vojska Ruande.

Azija se može "pohvaliti" 21 oružanim sukobom, od čega njih 19 otpada na nemeđunarodne oružane sukobe s 19 naoružanih skupina. Sukobi različitih intenziteta odvijaju se u Afganistanu, Indiji, Mianmaru, Pakistanu i na Filipinima. Dva međunarodna oružana sukoba - između Indije i Pakistana te između Indije i Kine, traju desetljećima. U Pakistanu se vladine snage bore protiv raznih naoružanih skupina koje djeluju na cijelom teritoriju države, a posebice na području uz afganistansku granicu, gdje se središnja vlast bori protiv talibana organiziranih prema plemenskom principu na vjerskom tkanju i protiv boraca za neovisnost u Beludžistanu. Na području Beludžistana došlo je do napetosti između Pakistana i Irana, koji međusobno pokreću zračne napade na ciljane separatističke snage Fronte oslobođenja Beludžistana (BLF). One traže neovisnost pakistanske zapadne pokrajine Beludžistan i posebno iranske provincije Sistan i Beludžistan. Na Filipinima se većina NIAC-A odvija u regiji Mindanao, gdje se vladine snage sukobljavaju s nekoliko oružanih skupina, uključujući Nacionalnu frontu oslobođenja Moro, Islamsku oslobodilačku frontu Moro, Bojovnike islamske slobode - Bangsamoro, skupinu Maute i skupinu Abu Sayyaf.

Nakon završetka oružanog konflikta u Gornjem Karabahu u korist Azerbajdžana uljuđena Europa ima samo pet otvorenih oružanih sukoba. Ima i mnogo hibridnih sukoba, koje drugi kontinenti, zbog nedostatka perfidnosti, nisu u stanju voditi. Međunarodni oružani sukob vode Rusija i Ukrajina. Rusija drži pod kontrolom jugoistočni dio Ukrajine, kao i Pridnjestrovlje u Moldaviji te Južnu Osetiju i

Abhaziju u Gruziji. "Ruska invazija na Ukrajinu nije promijenila našu klasifikaciju oružanih sukoba u regiji. Doista, prema kriterijima međunarodnog humanitarnog prava, postojao je IAC između Rusije i Ukrajine i dva NIAC-A u Ukrajini od 2014. Ono što se promijenilo od veljače 2022. jest intenzitet nasilja i njegov utjecaj na civilno stanovništvo. To znači, prema našoj analizi, da su se ratni zločini već mogli dogoditi prije ožujka 2022.", objasnila je dr. Chiara Redealli trenutno stajalište Ženevske akademije.

AZIJA:

EUROPA:

JUŽNA AMERIKA:

Južna Amerika ima šest nemeđunarodnih oružanih sukoba, koji se odvijaju pretežno u Meksiku i Kolumbiji. Kolumbija je proživjela jedan od najdužih nemeđunarodnih oružanih sukoba u moderno doba i još uvijek je poprište triju NIAC-A. Meksiko karakteriziraju tri NIAC-A u kojima država ratuje protiv moćnih i nasilnih narkokartela, Sinaloa, JNG, Los Zetas, Tijuana i Zaljevski kartel, od kojih svaki kontrolira određeni dio zemlje. Procjenjuje se da je od 2006. do svibnja 2021. rat protiv droge odnio najmanje 350.000 žrtava - uz više od 72.000 onih koji se vode kao "nestali" – a lani je ubijeno 5400 ljudi. "Prvi put klasificiramo oružano nasilje zločinačkih organizacija kao NIAC-E i to smo učinili zbog visoke razine organizacije kartela i intenziteta nasilja", objasnila je dr. Chiara Redealli.

ANTARKTIKA:

Bijela pustoš Antarktike nemilosrdna je prema ljudima i tehnici, pa tamo nema otvorenih oružanih sukoba. Ima nešto znanstvenika koji, gledajući u beznađe bijele pustoši, vjerojatno razmišljaju o dosadnoj tišini kao o snu u kojemu sve što je rođeno mora prije ili poslije umrijeti. No hoće li to biti uz rijeke krvi, polja kostura i žalopojke ljudi, prema prirodi i generalima, svejedno je. Generalima su važni samo vitalni i osposobljeni vojnici koji će ratovati sve dok ne utihnu životi i dok priroda ne posije korov koji će prekriti bojna polja i sve padne u zaborav... ■