O MOĆNIM FJORDOVIMA, TROLOVIMA I SKAKAČIMA

Norveška, prepuna gustih šuma, spektakularnih vodenih puteva s golemim količinama bistre vode i fjordovima nevjerojatna je i očaravajuća zemlja u zimskim mjesecima. Priroda me oduvijek oduševljava, pa tako i ovdje. Dvosatno putovanje drvenim ribarskim brodom kroz Oslo fjord pružilo mi je lijep pogled na ljupke i šarmantne otoke na kojima stanovnici Osla, glavnog grada Norveške, imaju svoje raznobojne drvene kuće za odmor, razbacane po tim otočićima.

Prekrasni prizori fjordova odvraćali su mi pozornost od hladnoće i gotovo nestvarne tišine. Razgledanje ovog nevjerojatno lijepog krajolika isprekidano je pričama o trolovima koje datiraju iz prošlosti (s kraja 18. stoljeća). Ta mitska bića mogu se naći po cijeloj Norveškoj, ispričala mi je profesorica kulture i povijesti, zahvaljujući svom pustolovnom duhu, inspirirana krajolikom. Prolazeći pokraj nepreglednih šuma i dubokih fjordova, pričala mi je kako je priroda naseljena čudnovatim stvorenjima koja žive rame uz rame s ljudima, koja su više ili manje nevidljiva, ali uglavnom opasna, velika i jaka. Putem mi je pokazivala neobične formacije u stijenama koje su sličile na nekoliko stotina godina skamenjene trolove u prirodi. Navodno postoji nekoliko mjesta na koja morate paziti zbog pravih trolova koji još uvijek lutaju šumom, upozorila me je profesorica. Snažni su, čupaju drveće iz korijena te ih koriste kao palice, a svojim ružnim i preglasnim krikovima mame djecu u vodu da se utope. Priča je bila vrlo maštovita, stvarna, dramatična i jeziva. Uplašila sam se, nisam znala što poduzeti protiv trlova, kako ih svladati, osobito što se tema trolova proteže cijelom Norveškom. Srećom, postoji obrana. Kažu da, bez obzira na koju vrstu trola naiđete, treba biti priseban i imati naprtnjaču punu sira, koji trolovi obožavaju.

Kako bi se stvorio dojam stvarne opasnosti, na nekim mjestima postavljeni su prometni znakovi “prijelaz trolova”. Uz sve to, postoje mnoga mjesta u Norveškoj nazvana po tim stvorenjima kao što su Trollheimen, Trollstigen, Trollveggen… Na kraju teško mi je bilo razabrati jesu li trolovi mit ili su stvarni. Bila sam zbunjena. Srećom, moja mirna narav nije ih uznemirila. Osim trolova i mnoga druga mitska stvorenja sastavni su dio strašnih priča u norveškom folkloru koje imaju dvije svrhe - držati djecu podalje od opasnih jezera, divljih životinja, kao i rješavanje tragičnih nesreća nepoznatog uzroka.

Osim lijepih krajolika, labirinta nazubljenih fjordova, lijepih dolina i krajolika prekrivenih gustim šumama, opakih trolova i brojnih orlova štekavaca, putovanje Norveškom je itekako vrijedno, osobito za one koji skijaju. Stoga je nezaobilazan posjet muzeju skijanja u Holmenkollenu, na vrhu brda iznad Osla, koji je danas povijesna sportska znamenitost. Naime, skijaški skokovi vrlo su popularan sport i tradicija u toj zemlji. Gledala sam skijaške skokove na televiziji, ali ih nikada nisam vidjela uživo. Prilično je impresivno vidjeti kako skok izgleda na toj strmini, kako je netko spreman spustiti se niz vrlo strmu padinu i skočiti. Za mene nema šanse da se vidim kako jurim niz ovu strminu. Preveliko, prebrzo... uz previše načina da se ozlijedim čak i u virtulanom svijetu.

U muzeju se može vidjeti eksponate koji govore o povijesti skijanja tijekom četiri tisuće godina. To uključuje eksponate poput skija koje su koristili Vikinzi sve do opreme koju su koristili norveški polarni istraživaći. Svjetski poznato, povijesno mjesto - skijaška skakaonica Holmenkollen, povezano je s poviješću olimpijskih igara u Norveškoj. Pedesetih godina prošlog stoljeća, točnije 1952. godine, u Oslu su održane Zimske olimpijske igre. Holmenkollen je bio središnji dio raznih sportskih natjecanja, poput skijaških skokova. I na kraju - o hrani! U kafiću uz muzej priprema se izvrsna hrana, dobra za zagrijavanje u hladnim danima. Usoljeni sušeni bakalar, kuhan s brezovim štapićima, poslužen s pireom od korabe, jelo je iz vikinškog doba. Čaša alkoholnog pića od fermentiranog krumpira sa začinima dobro me ugrijala na svježem norveškom zraku.

I to bi zasad bilo sve što sam imala ispričati kao dodatni prilog o Norveškoj uz intervju s norveškim veleposlanikom u Hrvatskoj. Naravno, Norveška je puno veća, kompleksnija i sadržajnija priča od ovih mojih nekoliko kartica teksta. Drugim riječima, “ne stavljaj svu hranu u isti tanjur”, rekli bi stari Norvežani, dodajući kako “sreću ne upoznaješ glavom, nego srcem”. ■