Sociolozi: Hitno su mjere za integraci
“U početku svagdje je teško. Što zbog nove kulture
Dok je prošle godine u Hrvatskoj izdano više od 170 tisuća radnih dozvola za strane radnike, sociolozi upozoravaju kako država hitno mora poduzeti mjere kako bi njihova integracija bila uspješna.
Od ukupno 172.499 dozvola za boravak i rad koje je Hrvatska izdala u protekloj godini, čak 37 posto njih izdano je državljanima Nepala, Indije, Filipina, Bangladeša i Turske - udaljenijih zemalja čijim je radnicima Hrvatska tek nedavno postala poželjna kao radna destinacija. No realan broj stranih radnika u državi tek se procjenjuje. Državni tajnik u Ministarstvu rada Davor Vidiš iznio je podatak da je, unatoč broju izdanih dozvola, u HZMO-U posljednjeg dana prošle godine evidentirano oko 90 tisuća stranih radnika. Istovremeno, ne postoje javni podaci o strukturi stranih radnika, ne zna se koliko dugo uopće ostaju u Hrvatskoj.
“Samo Filipinci"
Potpunija slika uvjeta života uvezene radne snage vidi se iz medijskih izvještaja, na društvenim mrežama, oglasnicima za smještaj. Dok se lako može primijetiti da su strani radnici zaposleni na najmanje plaćenim zanimanja, ujedno cvjeta rad agencija za posredovanje pri zapošljavanju koje ih dovoze, a prosperiraju i iznajmljivači smještaja. "Kako u stanu već živi dvoje Filipinaca, primam isključivo osobe filipinske nacionalnosti", stoji u jednom od oglasa za smještaj radnika, kojima se za dijeljenje stana te smještaj u sobi od 20 metara četvornih s još dvije osobe svakome po glavi naplaćuje 200 eura plus režije. I sami strani radnici ponekad govore o teškim uvjetima s kojima se suočavaju nakon dolaska u Hrvatsku. Ipak, o tome često pričaju prihvaćajući ih kao "nužno zlo". "Hrvatska je u usporedbi s Nepalom deset puta bolja", rekao je Hini Yogmani Kafle, 30-godišnj Nepalac koji je s namjerom rada u Hrvatskoj tu došao prije dvije i pol godine. S Kafleom i njegovih dvoje kolega, Durgom Adhikarijem (30) te Sunilom Bamom (35), koji rade unutar NRNA - svojevrsne nepalske udruge u Hrvatskoj, razgovarali smo u još neotvorenom prvom nepalskom kafiću u Zagrebu. Dok predsjednik udruge Sunil Bam s ponosom pokazuje fotografije koje ima s domaćim političarima, govori i da udruga djeluje na promicanju interesa nepalskih radnika u Hrvatskoj. Među ostalim nedavno su počeli organizirati tečajeve hrvatskog jezika. U Zagrebu je trenutno više od pet tisuća Nepalaca, navodi treći sugovornik, Adhikari, koji otvara prvi nepalski kafić i shop u Zagrebu.
No koliko je težak put radnika uvezenog preko agencija, svjedoči jedan od njih. "U Hrvatsku sam došao zajedno s nekoliko sunarodnjaka. Nakon slijetanja u Zagreb, poslije dva i pol sata čekanja, shvatili smo da nitko nije došao po nas", govori Kafle, koji je na svom prvom poslu u Metkoviću službeno proveo tek 15 dana. Šef im je, kaže, dnevno davao 10-ak kuna kako bi si mogli platiti hranu, a nakon 15 dana zajedno s drugim radnicima vraćen je u Zagreb jer u Metkoviću nije bilo posla za njih. Nakon povratka u Zagreb više je mjeseci radio na građevini, no ni za taj posao, tvrdi, nije bio plaćen, pa je novu priliku za zaradu pronašao na Čiovu. "Radio sam kao konobar sve dok nisam pao s motora, kojim sam putovao od smještaja do restorana. Ozlijedio sam ruku, a vlasnici su me istog dana poslali natrag u Zagreb, jer im više nisam bio koristan", prisjeća se.
DRŽAVA BI HITNO TREBALA DJELOVATI
Ispraviti nepravde
“Nisam znao kamo ću. Sjeo sam u autobus za Zagreb i plakao", rekao je Kafle, koji je tek usputnim poznanstvima uspio u takvim uvjetima ostati u Hrvatskoj. Pronašao je posao za jednu dostavljačku platformu, prvo je raspačavao hranu na biciklu, a sada je menadžer drugim dostavljačima, radi iz kuće i zadovoljan je. "U početku svagdje je teško. Što zbog nove kulture, jezika, ljudi i mjesta. No sada sam doista sretan u Hrvatskoj", kaže Kafle, koji u Hrvatskoj planira ostati dulje vrijeme.
Dok država radi na osmišljavanju imigracijske politike, promjenama zakona kojim