Golem porast prevalencije neurorazvojnih poremećaja poput onih iz autističnog spektra

▼ Nedavno ste u Osijeku održali predavanje “Što je novo u razumijevanju porasta neurorazvojnih poremećaja: od genetike do epigenetike?”. Koji su to neurorazvojni poremećaji i koji su glavni razlozi povećanja prevalencije tih poremećaja? Kakva su vaša iskustva iz svakodnevne kliničke prakse?

- Povod za to predavanje bio je stvarni porast prevalencije velike skupine poremećaja koju zovemo neurorazvojni poremećaji (NRP). Radi se o skupini razvojnih poremećaja koji uključuju poremećaje autističnog spektra, intelektualne poteškoće, ADHD (poremećaj pažnje i hiperaktivnost), razne oblike teškoća učenja, ponašanja... Kolege neuropedijatri i mi genetičari, a većina nas sada ima i priličan broj godina radnog staža, opazili smo u svakodnevnom radu znatno veći udio tih pacijenata. Održala sam do sada i veći broj predavanja o raznim oblicima NRP-A, kolegica Višnja Tomac radila je i svoju doktorsku disertaciju o genetičkim aspektima intelektualnih poremećaja, a pratim i literaturu iz tog područja, posebno iz domene genetike i epigentike. Naime, temelj je liječenja poznavanje uzroka, odnosno etiologije, kako bismo mogli djelovati ili preventivno ili terapijski. Nije jednostavno u nekoliko rečenica sažeti problem. Povećanje stvarno postoji i referirat ću se na posljednje podatke onih koji imaju registre. Prema američkom Center for Disease Control and Prevention (CDC), prevalencija autizma (autistic spectrum disorder ASD) znatno je porasla, te sada jedno od 36 djece u SAD-U ima poremećaj iz spektra autizma. CDC je od 2004. uveo mrežu za praćenje autizma i razvojnih poteškoća (ADDM). Prvo je izvješće iz 2004. imalo prevalenciju od jednog djeteta na 166 djece, a taj se broj do kraja 2023. povećao za 417 % otkako je CDC počeo praćenje. Takav porast svakako nije zato što bolje dijagnosticiramo, jer da dijete razvojno odstupa vidi i roditelj ili član obitelji koji nema medicinsku naobrazbu. Poznato je da genetski čimbenici igraju važnu ulogu u etiologij NRP-A. Studije koje su uključivale blizance i obitelji pogođene ASD-OM dale su dragocjene uvide u nasljednost poremećaja. Procjenjuje se da genetski čimbenici čine 80 % rizika od razvoja ASD-A, što ga čini jednim od najnasljednijih stanja. Posljednjih je godina napredak u tehnikama genetskog istraživanja, kao što su genomske studije asocijacije (GWAS) i sekvenciranje cijelog genoma, rasvijetlio specifične gene i genetske varijante. Osim toga, velik broj istraživanja upućuje na to da nekoliko rizičnih čimbenika pridonosi takvom porastu, a zapravo su stanja u kojima se mijenja epigenetski obrazac: starija roditeljska dob - dominantno očinska. Htjeli mi ili ne, biološke zakonitosti ne slijede suvremene trendove, tako reproduktivno starenje počinje nakon 35. godine i rizici rastu sa svakom godinom. Upotreba lijekova u trudnoći, posebno antidepresiva i antiepileptika, ima direktan učinak na neurorazvoj; autoimune bolesti u trudnoći kao što su dijebetes i hipotireoza (niska funkcija štitnjače); infekcije koje majka ima tijekom trudnoće. Majčin stres, depresija i hipoksija posteljice prekidaju normalnu migraciju neurona i mijelinizaciju odnosno, stvaranje bijele tvari mozga. Poznato je da postupci umjetne oplodnje mijenjaju također epigenetski obrazac, no potrebno je i poznavanje uzroka neplodnosti (koje može biti genetičkog podrijetla). Svaki čimbenik rizika ima svoj doprinos i ujedno kumulativan učinak.