Pizza-majstor i barist u Osijeku su našli više od posla i sigurne plaće

Jetlee Lasola s otoka je Mindanao, gdje su mu djeca; Giuseppe De Santis iz Napulja je došao s djevojkom

Uvrijeme božićnih blagdana u posjet svom rodnom Osijeku došla je Mirjana, Osječanka koja u posljednje tri godine sa suprugom Davorom živi u Švedskoj. Ispričala nam je kako su je Šveđani dobro prihvatili, da je sustav integracije stranih radnika tamo prilično dobro uređen.

- U Švedsku sam otišla zato što nisam željela živjeti odvojeno od svog supruga. Njemu je ponuđen dobro plaćen posao u prometnom sektoru, a ja sam bila zadovoljna svojim poslom u Osijeku. Međutim, nakon nekoliko godina odvojenosti odlučila sam i ja otići u Švedsku. Po struci sam kozmetičarka, pa sam i ondje željela raditi taj posao. Uvjet je bio da naučim švedski jezik, jer kako bih razgovarala s klijentima u salonu ako ne znam jezik. To sam i učinila. Danas sam zadovoljna svojim poslom u Švedskoj, a moji klijenti u salonu zadovoljni su mnome. O povratku u Osijek još ne razmišljamo - rekla nam je ova Osječanka.

S druge strane ogledala

Kako to izgleda s druge strane ogledala, odnosno kako su strani radnici prihvaćeni u Osijeku? Ima ih sve više, dolaze najviše iz zemalja izvan Europske unije, primjerice iz Nepala, Indije, Pakistana, Filipina, a ima ih i iz zemalja u okruženju, kao i iz zemalja Europske unije.

Zanimalo nas je kakva su njihova iskustva, odakle su i zbog kojih razloga došli u naš grad, što ih je privuklo, planiraju li ostati duže ili im je Osijek tek usputna postaja. Naši su sugovornici Filipinac Jetlee Lasola i Talijan Giuseppe De Santis. Jetlee radi kao barmen i barist, a Giuseppe kao pizza-majstor. Njihovo je radno mjesto Pepe pizza place, ugostiteljski objekt koji djeluje u sklopu Hotela Osijek. Obojica su marljivi radnici, vrhunski profesionalci, u razgovoru srdačni, susretljivi i komunikativni, vrlo simpatični ljudi.

Prvo Katar, onda Osijek

- Zaposlenik sam Hotela Osijek gotovo dvije godine, no ovo nije prva zemlja, izvan moje domovine Filipina, u kojoj sam radio. Prije toga radio sam pet godina na Bliskom istoku, u Državi Katar. Kada sam saznao za mogućnost rada u Hrvatskoj, u početku nisam ni znao gdje je vaša zemlja. Malo sam istraživao i shvatio da je to Božji blagoslov, pa se nisam mnogo predomišljao, a čuo sam i za pozitivna iskustva drugih Filipinaca - kaže Jetlee. Prvi mu je dojam o Osijeku bio pozitivan. Osvojila ga je ljepota grada, mnoštvo parkova, no prije svega ljubazni i gostoljubivi Osječani. - Svi su me lijepo prihvatili, i kolege na poslu i gosti ugositeljskog objekta u kojem radim, i svi jako dobro govore engleski jezik, što je bitno, da se možemo sporazumjeti. Osim toga, vjernik sam, kršćanin, često idem u crkvu, pa nam je i to zajedničko - priča naš sugovornik.

Stoga ga se osobito dojmio poziv osječkog kolege i prijatelja da zajedno s njegovom obitelji proslavi Božić. "Ta me velika obitelj prigrlila kao svog, bio je to doista prekrasan doživljaj. Pun stol delicija, blagdansko ozračje, ne znam što bih više poželio", emotivno priča Jetlee.

Prije nego što je krenuo raditi u svijet, živio je na otoku Mindanao, drugom filipinskom otoku po veličini. Potječe iz brojne obitelji, dva su brata i četiri sestre, a ima dvoje djece, koja žive na Filipinima.

- Tužno je to što sam razdvojen od djece, no to je jedini način da joj osiguram pristojan život. Često razmišljam o tome. Ipak, volim raditi u Hrvatskoj, moj radni kolektiv i kolege u Osijeku su divni i nastojim na svom poslu dati maksimum. Sretan sam u Osijeku, a i vi ste me usrećili jer ste mi dali priliku da za novine govorim kako se osjećaju strani radnici u vašem gradu - kaže Jetlee.

S obzirom na to da radi kao barist, stručnjak za pripremu i posluživanje raznih vrsta kave, Jetlee nam na hrvatskom govori: kava s mlijekom, bijela kava, produžena kava, kava bez kofeina, te objašnjava da takve kave nije pripremao u Kataru, nego je to tek ovdje usavršio.

- Svjestan sam da sam došao u drugu kulturu, da se okusi i standardi diljem svijeta razlikuju, pa tako i u pijenju kave. Ipak, prošao sam trening kod hrvatskih barista i to mi mnogo znači - dodaje Jetlee.

Kada je došao u Hrvatsku, nije znao ni jednu našu riječ, ali neprekidno i svakodnevno uči, tako da sada razumje narudžbe gostiju, vrste kave, broji na hrvatskom. Priznaje da mu je hrvatski jezik težak, no svjestan je da je učenje stranog jezika dugotrajan proces. S druge pak strane u Hotelu Osijek radi nekoliko Filipinaca, a mogućnost razgovora na materinskom jeziku s njegovim sunarodnjacima mnogo mu znači. "Kada razgovaramo, osjećamo se kao da smo na Filipinima i da nismo tako daleko od svog doma", dodaje.

U slobodno vrijeme Jetlee, kao veliki nogometni fan, rekreativno igra nogomet s