U GRČKOJ PARKIRALI NA SAMOJ PLAŽI
željama, a ovaj je naš idealan za naše potrebe - opisuje svoj prvi projekt, koji je izazvao oduševljenje u svih kojima ga je pokazao.
Pedantno i funkcionalno
- Skužio sam da je priča svima zanimljiva, kome bih god počeo pričati o tome i pokazao mu fotografije kampera, upitao bi me tko mi je to radio. "Sve si to sam napravio!" ostali bi u nevjerici kada bih im potvrdno odgovorio - kaže. Iako će reći da napraviti ovako lijep i funkcionalan kamper nije pretežak zadatak, i mi smo ostali pomalo iznenađeni vidjevši Marijanovih ruku djelo. Kamper je uistinu lijepo uređen i opremljen, uz veliki ležaj, 2x2 metra, u njemu je i sve ostalo što je potrebno za ugodan boravak: bojler za toplu vodu, klima, hladnjak za hranu i piće, pećnica..., a osobito nas se dojmila unutrašnja obloga od drva. Cijeli kamper izgleda kao zgodan apartmančić na kotačima. Doista, nemoguće je ne zaključiti: Što čovjeku više treba? Iako vrlo vještih ruku, jer "šarafao" je, kaže, odmalena, u ovom mu je projektu puno pomogla jedna osoba.
- To je moj mentor Branimir Čuturdić. Stariji je, majstor je za sve, ali zaista. Limar, stolar, električar, vodoinstaletar, krojač, tapetar... Znači, čovjek sve zna, sve radi! I stvarno mi je puno pomogao, bez njega ne bi bilo mog kampera i cijele ove priče. I on i žena rado putuju kamperom, obišli su tako cijelu Europu... Bili su nedavno u Gruziji i Azerbajdžanu, napravili su 10.000 kilometara, nevjerojatno! Supruga i ja napravili smo ljetos 4000 km i umro sam, no mi smo žurili, a ne smije se žuriti, to mora biti polagani ritam, s kamperom i kampiranjem nema žurbe, jer inače nema smisla. Kada već ideš na tako dalek put, nema smisla da se zadržavaš kratko. No još sam nov u tome, polako... - govori Marijan, koji između rečenica kojima nam uzbuđeno opisuje svoju novu strast često ponavlja uzrečicu: "To je to!" I doista jest.
Da bi napravio svoj prvi kamper, trebalo mu je, kaže, oko pet mjeseci, no već idući, koji je u pripremi, trebao bi, kaže, izraditi puno brže.
- Sad već imam puno toga razrađenog, no uvijek je puno detalja, a i ja sam jako pedantan. Ne volim vidjeti da nešto visi ili se klima. Sve mora biti na svome mjestu, izrađeno onako kako treba. Volio bih izbaciti dva-tri kampera godišnje, kako bih nešto zaradio, a opet uvijek imao jedan na raspolaganju za putovanje. Baš bih se volio time baviti! Da me netko sada pita čime bih se želio baviti u životu, odgovorio bih - želim praviti kampere. To je to! Naravno, nema ništa bolje nego raditi ono što voliš, pa ni ja nisam iznimka. Do prije sedam-osam godina aktivno sam igrao nogomet, poluprofesionalno, i usto završio i trenersku školu te sedam-osam godina radio s djecom. Volio sam to raditi, a sve ono nakon toga bilo je “jer se mora”, jer moraš nešto zaraditi. Mislim da sam uređujući ovaj kamper pronašao rješenje, vidjet ćemo, to je totalno druga priča iskreno će. ■
Završetak prvog kampera stigao je u pravo vrijeme, pred godišnji odmor u kolovozu prošle godine, kada je Marijanov kamper imao i “krštenje”.
- Krajem kolovoza išli smo najprije u Istanbul, u kojem smo zbog posla već bili sto puta, a ovom smo prigodom spojili posao i užitak. Krenuli smo lagano, već je bio mrak, pa smo morali stati i prespavati negdje u Srbiji. To je najbolji dio, staneš i spavaš gdje hoćeš. Kada se umoriš, samo se parkiraš, zaključaš i legneš. Tako da smo prespavali u Srbiji, pa nastavili kroz Bugarsku, gdje smo ručali, i zatim stigli u Istanbul. Brzo smo se smjestili jer već dobro znam gdje mogu pronaći parking. Smjestili smo se i posvuda dalje putovali metroom ili taksijem, jer bi bilo suludo voziti po Istanbulu, nema smisla, to su nezamislive gužve. Nakon što smo u dva-tri dana odradili posao, krenuli smo u smjeru Izmira. Htjeli smo vidjeti Pamukkale (Pamučnu palaču, kompleks jedinstvenih mineralnih izvora u jugozapadnoj Turskoj, nap. a.), no nismo stigli, bilo je malo nezgodno zbog stiske s vremenom, stoga smo pošli prema obalnom resortu Kuşadasıju, te dalje uz obalu nastavili lagano sjeverno prema Grčkoj - opisuje put kroz Tursku, koja je zbog cijena, ali i prirodnih ljepota, sve popularnija destinacija.
Na putu do Grčke prešli su preko tjesnaca Dardaneli impresivnim mostom “1915 Çanakkale”, dugim 4,6 km, što ga čini najduljim u Turskoj.
- Grčka je s cijenama poput Hrvatske, ali je puno opuštenija, ondje smo mogli parkirati i spavati gdje god smo htjeli i bilo je super. Turska je isto O.K., pogotovo Turci, svi su opušteni, susretljivi, a i sve je jeftino. Bicikli, recimo. Kako na kamperu imamo nosač za bicikle, a jedan smo bicikli već imali, u Turskoj smo za malo novca kupili odličan mali bicikli i vratili se u Osijek s dva. Hrana je u Turskoj također super, o tome se već sve zna. U Grčkoj je ipak sve malo skuplje, pa gledaš kako uštedjeti. Bili smo u nekim mjestima na plaži, doslovno na pijesku, a noću bismo otišli na parking u mjesto koje je veličinom poput naših Vodica, ima restorane i sve ostalo, pa bismo ondje parkirali i prošetali. Baš mi se jako svidjelo. Kako je bio već početak rujna, na plažama nije bilo ljudi, pa smo mogli parkirati doslovno na pijesak. Izvadili bismo stolice iz kampera, smjestili se i uživali u pogledu. Kada je vrijeme loše, a znalo je biti, skloniš se u kamper, napraviš ručak, sjediš, jedeš i gledaš u more, koje je na desetak metara... Ma, predivno! Mata je također bio oduševljen, možete mislit kako je klincima u kamperu. U Grčkoj smo proboravili pet dana, te krenuli kroz Makedoniju i Srbiju prema Osijeku - zaključio je priču o prvom obiteljskom putovanju.
Njih će, sudeći prema Marijanovu oduševljenju kampiranjem, biti još puno. Radujemo se novim pričama, te njemu i obitelji želimo puno novih kilometara i sretan put.