Naši inboksi znaju o nama puno više od naših bližnjih

Redatelj premijerno prikazuje film “Slatka Simona” Simona je film za novo vrijeme i publika to cijeni. Mladi me nisu pokopali

Iu osječka je kina stigao novi film Igora Mirkovića Slatka Simona. Redatelj će zajedno s direktorom fotografije Ivanom Zadrom i glumcem Paškom Vukasovićem večeras u 19.30 nazočiti premijeri u kinu Urania. Sjajne su reakcije na drugi Mirkovićev dugometražni igrani film i više nego dobar povod za intervju.

Vijesti prate film

▼ Čini mi se kako biste aktualni politički skandal s inboxima mogli vrlo lako iskoristiti kao besplatnu reklamu za svoj novi film Slatka Simona. Vi ga, naime, reklamirate kao "film o tajnama naših inboxa". No, dok se u realnosti događa politički crnohumorni triler, vaš je drugi dugometražni igrani film u distribuciju krenuo pod žanrovskom odrednicom "erotski triler" (i s predikatom 18+). Što se događa s obje strane seks-chatova i zašto vas je to toliko intrigiralo da ste napisali scenarij i režirali film o tome?

- Baš sam razmišljao o tome kako aktualne vijesti kao da prate moj film: utjecajni dužnosnik u javnosti tvrdi da jedva poznaje lijepu političarku, a u potaji joj piše stotine poruka. Tako se ponašaju i likovi u mojem filmu. U stvarnosti oni su obični ljudi koji se bave svojim poslovima, a u chatu oni su vatreni ljubavnici, premda se nikada nisu sreli. Jedino što su moji likovi puno manje oprezni i puno eksplicitniji, ipak je to film. I mislim da je dovoljno pročitati aktualne vijesti kako bih objasnio što me zaintrigiralo: ti virtualni kontakti, ta stalna tipkanja, to je priča našeg vremena. Naši inboksi znaju o nama puno više od naših bližnjih.

▼ Otuđenost, društvene mreže kao supstitucija stvarnim odnosima, deepfake, fakenews, umjetna inteligencija... Gubimo li svi, više ili manje, vezu sa stvarnosti, jesu li današnji ljudi autentični u svojoj svakodnevici, ili je njihov pravi "ja" zapravo u toj alternativnoj stvarnosti - virtualnoj utopiji? Taj vas je pradoks inspirirao?

- I prethodne su generacije imale svoje tehnološke novitete koji su ih istodobno plašili i fascinirali. Nekada su cijele obitelji sjedile pred televizorom, a sociolozi su komentirali kako se ljudi time otuđuju, jer se više ne posjećuju i ne provode vrijeme zajedno. Nas su ove promjene debelo zaskočile, imam dojam kao da moja generacija nije spremna na njih. No nema sumnje da će buduće srasti sa svim tim tehnološkim novitetima. Upoznavanje partnera online više nije sport za marginalce i čudake, postalo je sveprisutno. Moji su likovi bili pioniri zbog nemogućnosti da nađu ljudsku toplinu u svojem okruženju, oni je traže u virtualnim svijetu. Bilo da su siromašni honorarci koji tipkaju erotske poruke, bilo da su klijenti koji pišu izmišljenim ljepoticama.

▼ Rick Deckard zaljubio se u replikanticu Rachael, a vaš se junak Bobo zaljubljuje u Slatku Simonu, izmišljeni identitet koji "na životu" održavaju Zeleni i Jana, animatori na seks-chatu u opskurnoj agenciji. Prije 40 godina to je bio SF, a danas je tvrdokuhana realnost. Što će tek biti s našim praunucima, hoće li oni uopće osjećati potrebu za drugim čovjekom, makar izmišljenim?

- Možemo još dublje u filmsku povijest: Billy Wilder imao je Slatku Irmu, simpatičnu parišku prostitutku, mi imamo Slatku Simonu, virtualnu zavodnicu koja živi gdje god to klijent poželi. Može biti i crna i plava, i dominantna i emotivna, ispunjava sve želje. Hoće li takve poruke u budućnosti pisati posebno modelirana umjetna inteligencija? Sasvim sigurno, UI će to moći bolje i maštovitije od slabo plaćenih honoraraca. Ali kako god se tehnologije mijenjale, ljudske će potrebe i naša narav ostati iste. To nam daje šansu i čuva našu jedinstvenost, koliko god napredne tehnologije vukle na svoju stranu.

▼ Filmska junakinja Slatka Simona ima svoj profil na društvenim mrežama, koji je kreirala umjetna inteligencija? Možda sam mogla s njom voditi ovaj intervju, ili pustiti UI da napiše manje "filozofska" pitanja za vas (smijeh)? Ima li Slatka Simona sljedbu i kako ona reagira na nju?

- Sve što se događa na društvenim mrežama kao da je nastavak filma. Naša promokampanja uključuje ispisivanje zavodljivih poruka - i stvarni ljudi odgovaraju. Premda sam uvjeren da mora biti jasno kako je riječ o filmu, frajeri nam šalju poruke "lijepa si", "zgodna si", "pošalji mi sliku"... jednako kao što je na chat-servisima svakom tko imalo misli jasno da te djevojke ne postoje, i iz naše bi kampanje moralo biti jasno da je sve to samo film. Ali ljudi kao da žele vjerovati, kao da ne žele vidjeti istinu. Ponekad je naša želja da imamo svoje male flertove jača od onoga što je lako vidljivo zdravim razumom.

▼ U Noćnim brodovima vaši se fragilni junaci tako nepokolebljivo bore za svoje pravo na ljubav. Dvanaest je godina prošlo od tog vašeg prvog dugometražnog igranog filma, i drugi je zapravo o ljubavi, ili bar o potrebi za njom. Je li razlog što smo drugi tako dugo čekali samo prezauzetost serijom Crno-bijeli svijet i vaš festivalski angažman ili je još nešto u pitanju?

- Puno sam radio u međuvremenu, doista nisam sjedio i čekao. Uz Crno-bijeli svijet i festival, tu je i jedan dugometražni dokumentarac koji smo snimali petnaest godina i o kojem će se uskoro više čuti - zove se Lijepi i dragi ljudi. Ali sa Simonom stvari nisu išle lako. Prijavljivali smo se na desetke natječaja u raznim zemljama, uglavnom ne bismo prolazili, mučili smo se s novcem. Na kraju smo odlučili napraviti film s onime što nam je dao HAVC, europski

MEDIA fond i HRT. Nije to bio budžet kakav smo priželjkivali i tražio je ozbiljne kompromise, ali hrabro tvrdim da se to u filmu uopće ne vidi.

Glumci podržavaju iluziju

▼ Davor Špišić nedavno vas je opisao kao rudarski upornog, nadahnutog skulptora putova i stranputica sporednih ljudi. Recite nešto o izboru glumaca i glumica koji su te "sporedne ljude" utjelovili u Slatkoj Simoni. On nije prvoloptaški, baš naprotiv, ni kada je riječ o neafirmiranim glumcima, ni kada je riječ o iskusnima.

- Izbor glumaca najvažnija je stepenica filma i tu treba biti jako oprezan. Postoje dvije moguće filozofije - ili idete na najbolje glumce koje možete platiti i hranite se njihovom karizmom, ili stvarate podjelu koja će maksimalno podržavati iluziju da su ta lica doista likovi koje utjelovljuju. U Noćnim brodovima radio sam s velikim zvijezdama, legendama većim od filma - i tu su Ana Karić i Radko Polić doista bili jači i važniji od mene. Mogao ih je režirati i netko drugi da film bude jednak. Simona je ansambl-film, ima četiri glavne i još bar desetak važnih uloga. U takvom sam scenariju htio ujednačeni tim, u kojem nitko neće nositi asocijacije na svoje prijašnje uloge. Premda imamo i mi velikih glumaca - Jerko Marčić iznimno je cijenjen u kazališnim krugovima, Jelena Miholjević i Nela Kocsis poznate su i iskusne, Biserka Ipša također je cijeli život u glumi.

▼ Film se upravo počinje prikazivati i u Osijeku, u Zagrebu je premijera već održana. Kakve su prve reakcije publike i jesu li onakve kakve ste očekivali i kakvima ste se nadali?

- Kao i na filmu, više bismo o stvarnim dojmovima publike doznali iz poruka koje šalju negoli iz onoga što mi govore (smijeh). Ali da ne budemo preskromni, ljudi su reagirali odlično. Posebno mi laska kada kažu da je film poseban za hrvatske okvire, da ne podsjeća ni na jedan koji su gledali. Rekao bih da je to film za novo vrijeme i publika to cijeni. Pogotovo su ga dobro primili mladi. Njih me bilo najviše strah, jer o svim tim stvarima znaju više od mene, ali nisu me pokopali. ■