BEZ JEDINSTVA NE BISMO POBIJEDILI U RATU I STVORILI SUVERENU DRŽAVU

imati važnu ulogu, ali jačanje vojnih snaga u ovom trenutku nema alternative. Ako SAD zaustavi odluku o vojnoj pomoći Ukrajini od 60 milijardi dolara, bit će to velika pogreška i propust koji će skupo koštati i svijet i SAD. U ovom trenutku odgovor je jačanje vojne snage i NATO-A i svih država. Hrvatska itekako treba jačati svoj vojni potencijal, to je jedan od prioriteta.

▼ Do koje razine? Onih dva posto BDP-A koje traži NATO?

- Točno. To je u ovom trenutku izuzetno važno. Zato je i bila bitna nabava Rafalea i Bradleyja i jačanje protuzračne obrane. Jer Rusiji je strategija destabilizirati situaciju gdje god može. U tome joj pomaže odlična suradnja s Iranom, koji podržava i Hezbolah i Hamas, koji je izveo teroristički napad na Izrael. Podržavaju i hutiste te ISIL u Siriji, to je činjenica, a sve su to terorističke organizacije. Tu je i snažan utjecaj Rusije na Srbiju, Crnu Goru i Republiku Srpsku. Dodik se otvoreno zalaže za separatizam, što sve Rusija usrdno podržava. Zato, bez obzira na to što smo članica NATO-A, u ovom trenutku treba jačati vlastite vojne snage.

Ratna odšteta

▼ Spomenuli ste sukob Izraela i Hamasa, koje je političko rješenje ondje potrebno, i moguće?

- SAD tu ima politiku dvije države, Palestina i Izrael. Tako je i po mom sudu, uz snažnu međunarodnu prisutnost na zapadnoj obali Gaze. Najprije jasno treba pobijediti Hamas, ali nakon toga trebaju doći dvije države. U ovom trenutku potrebni su maksimalni napori međunarodne zajednice da se Izrealu garantira sigurnost. Također, bez obzira na to što je legitimno pravo Izraela da se bori protiv Hamasa, civilima u Gazi treba pomoći. Dakle, kako se riješiti Hamsa i kako uspostaviti mir te zaštititi civile, to je sada glavni cilj.

▼ Kina?

- Kina je postala svjetska velesila. Kina je snažno prisutna i u Africi, Južnoj Americi te na Bliskom istoku. Nastoji što više gospodarski biti i u Europi i SAD-U. Kina također ima svoje strateške ciljeve. Tajvan je poseban problem. SAD i Hrvatska podržavaju politiku jedne Kine, ali nikako da se to dogodi silom. Treba poštovati mišljenje građana Tajvana. Globalno gledano, stvoren je multipolarni svijet u kojem danas postoje i SAD, i Kina, pa i Rusija, koja nije gospodarska, ali je nuklearna velesila te velesila što se tiče energetskih resursa. To uvijek treba imati na umu. Recimo i da Rusija ima svoje interese u Africi, Wagner je izveo državne udare, te smijenio nekoliko predsjednika u Africi. Također, politika UN-A i SAD-A u Africi sigurno nije bila uspješna, te su snažne migracije jedna od posljedica tih procesa. Kada se analizira svijet nakon pada Berlinskog zida i komunizma, postojalo je vrijeme jedne velike nade. Nade da će se sukobi među državama rješavati isključivo mirnim putem, te da će ojačati uloga UN-A i međunarodnih institucija, te će se problemi rješavati dogovorima. Danas, nažalost, vidimo da se sve potpuno promijenilo. Geostrateški interesi Rusije i Kine su u prvom planu, a sve su oči uprte i u SAD, gdje nas u studenom očekuju najzanimljiviji predsjednički izbori od Drugog svjetskog rata.

▼ Ako Donald Trump ne bude imao problema sa zakonom, izgledno je da će pobijediti aktualnog predsjednika Joea Bidena, čije kognitivne sposobnosti već neko vrijeme nisu na najvišem nivou?

- Mislim da je situacija potpuno neizvjesna. Pravosudni problemi mogu spriječiti Trumpa, iako on u ovom trenutku ima blagu prednost pred Bidenom, ako Biden ostane kandidat Demokratske stranke. A ako gledamo geostrateški, Donald Trump kaže da se on može brzo dogovoriti s Putinom, a ima rezerve prema EU-U i NATO-U, u smislu da zemlje moraju same jačati svoje potencijale. No SAD treba biti lider, predvodnik NATO-A i svjetskog mira, radi stabilnosti u svijetu. Ukratko, nikad više izazova u svijetu nakon Drugog svjetskog rata. ▼ A u susjedstvu? Iz Ureda predsjednika RH Zorana Milanovića u siječnju je priopćeno kako je dogovor o izmjeni izbornog zakona BIH jedini ispravan put i jedini način da se stabilizira politička situacija u BIH. Koji su glavni problemi BIH danas i što radi hrvatska Vlada?

- Dva su ključna problema u Bosni i Hercegovini, jedan je separatizam Milorada Dodika, a drugi je bošnjački unitarizam, za koji se posebno zalagao Bakir Izetbegović. To su dvije najopasnije stvari. Treća je stvar funkcioniranje institucija, što uključuje reforme i borbu protiv korupcije, bez obzira na to o kome se radi - Bošnjacima, Srbima ili Hrvatima. Sretna je okolnost da sadašnja vlada i Vijeće ministara bude optimizam. Ako ćemo o izbornom zakonu, u Daytonu nitko od nas nije mislio da je moguće da Hrvatima netko drugi izabere predstavnika, a što je omogućeno izmjenama Daytonskog sporazuma koji su radili visoki predstavnici. Zato izborni zakon u BIH svakako treba promijeniti, bez toga se ne može zaštititi konstitutivnost hrvatskog naroda u BIH. Izborni zakon je ključ u ovom trenutku funkcioniranja Bosne i Hercegovine kao države triju konstitutivnih naroda. Hrvatska Vlada i posebno predsjednik Vlade Andrej Plenković čine velike napore da se to dogodi. Na tom tragu je i posjet Ursule von der Leyen i nizozemskog premijera Marka Rutea. ▼ Vratimo se malo u devedesete. Je li tada bilo realno, i potrebno, provesti lustraciju, odnosno zakonski regulirano isključiti službenike i dužnosnike komunističkih vlasti iz obavljanja javnih službi?

- Temelj politike predsjednika Tuđmana 1990. i 1991. bio je pomirba i jedinstvo Hrvatske, bez toga ne bismo dobili rat. Predsjednik Tuđman u tom pogledu bio je apsolutno u pravu. Mirna reintegracija završena je 15. siječnja 1998. i do tada nije bilo vrijeme ni za kakve procese. Bez tog jedinstva, ponavljam, mi ne bismo pobijedili u ratu i ne bismo stvorili suverenu hrvatsku državu. Jasno je da je Hrvatska imala drukčiju situaciju nego, na primjer, Poljska, Češka, Slovačka.

▼ A nakon rata?

- Prošlo je dosta vremena, no ako pogledate sve države koje su nastale padom komunizma, lustracija je bila važna prvih petšest godina samostalnosti tih država. Nakon toga to više nije bila bitna tema. Ponavljam, mi smo se u vrijeme predsjednika Tuđmana cijelo vrijeme bavili ratom. S druge strane, ovo što govorim ne negira činjenicu da ja osobno smatram kako je jako važna stvar znati povijest ljudi koji dolaze na neke bitne funkcije. Apsolutno važno.

▼ Možemo li konkretnije? Koliku su ulogu imali članovi bivšega sistema u osamostaljenju Hrvatske?

- Imali smo Vladu demokratskog jedinstva, koja je bila ključ stvaranja Hrvatske, uz predsjednika Tuđmana i hrvatske branitelje na prvom mjestu. Ako hoćete jednostavno, dio ljudi priključio se predsjedniku Tuđmanu, a drugi je otišao u Beograd ili radio za Beograd.

▼ Koliki se dio priključio Tuđmanu i HDZ-U?

- Iz bivše je diplomacije nama u Ministarstvo vanjskih poslova došlo ukupno 27 od svih djelatnika. Mnogi su se pokazali kao odlični diplomati, odlični profesionalci. To su ljudi koji su imali hrabrosti doći. Naravno, veći dio nije došao. Ako hoćete, lustracijska “razdjelnica” bila je tko se priključio želji za samostalnom Hrvatskom, a tko nije. ▼ Iz Ureda predsjednika RH priopćili su i kako ni danas, kao i nekoliko prethodnih ciklusa, hrvatski narod u BIH nema svog legitimnog predstavnika u Predsjedništvu BIH.

- U Hrvatskoj postoji konsenzus oko toga i to je dobro. Predsjednik Vlade Andrej Plenković nikad se nije susreo s gospodinom Komšićem i to je vrlo snažna poruka i Bosni i Hercegovini, i EU-U, i SAD-U, i ukupnoj međunarodnoj zajednici.

▼ Odnos Hrvatske s Republikom Srbijom? Već gotovo 20 godina govori se o traženju ratne odštete, koja bi danas iznosila oko 32 milijarde eura. Je li to realan zahtjev i nešto što bi Hrvatska u ovom trenutku mogla pokrenuti?

- Situacija je takva da hrvatska tužba za genocid, te srbijanska protutužba, nije uspjela, ali je u obrazloženjima te tužbe sjajno opisan tijek događaja, iz kojeg je vidljivo da je na Hrvatsku izvedena velikosrpska agresija. Za zahtjev za ratnu odštetu najvažnije je da se angažira najbolje međunarodne pravnike i da se naprave najbolje procjene. Zahtjev za odštetu nikako se ne smije koristiti u dnevnopolitičke svrhe. Taj zahtjev treba biti utemeljen na točki 7 Sporazuma o normalizaciji odnosa između Hrvatske i Srbije od 23. kolovoza 1996. Osobno, smatram da tu postoje realno velike šanse za dobiti bar neke sporove sa Srbijom, kao pitanje zatočenika srpskih logora. Naravno, moramo biti spremni i na srbijansku protutužbu bez obzira na to što je rat vođen u Hrvatskoj kao posljedica velikosrpske agresije na Hrvatsku. To je tema koja je na stolu i o kojoj treba razgovarati te iskoristiti najbolje ljude koji mogu pomoći oko toga. Predsjednica Kolinda Grabar-kitarović i predsjednik Aleksandar Vučić potpisali su 2015. deklaraciju u kojoj se vidi da još imamo otvorenih pitanja, pitanje granice, koje treba riješiti pregovorima ili međunarodnom arbitražom. Tu je i jako važno pitanje nestalih, koje također ne smije biti dnevnopolitičko, nego humanitarno pitanje, da se što je više moguće rasvijetle sudbine nestalih osoba. Tu su i pitanja arhiva i sukcesije bivše države.

▼ Treba li i može li Hrvatska blokirati pristupne pregovore Srbije u EU-U ako se ne riješi pitanje ratne odštete, kao i drugi neriješeni odnosi?

- Otvorena pitanja prvo se rješavaju diplomatski, a svaka država uvijek ima legitimno pravo upotrebljavati sve demokratske mehanizme koji su na stolu. Ali s time se ne počinje. Apsolutno je važno i potrebno.

▼ Znači, ako diplomacija ne uspije...?

- Jasno je sve rečeno. ■