Ovodobnom društvu i medijima istina više nije važna, važnije su emocije i dojam

Za početak, nešto više o vašoj novoj knjizi "Filozofija budućeg", koju je objavio i ugledni engleski izdavač? Nešto ste o tome rekli u prethodnom intervjuu, iz studenoga prošle godine, pa da ponovite osnovne postavka knjige, o čemu se radi, koliko se referira u nekom širem smislu na vremena u kojima i kakvima danas živimo, s pogledom na budućnost, između ostalog i kad se radi o umjetnoj inteligenciji...? - Knjigu smo napisali kolegica Ivana Greguric i ja, upravo kako bismo naznačili neke najaktualnije i predstojeće promjene u društvu, posebice u znanosti i tehnologiji, koje će tražiti nove odgovore na ove sfere, od globalnih do lokalnih razmjera. I ne samo tražiti nove odgovore, jer ovi dosadašnji, vidimo, vode u destrukciju na navedenim razinama, nego i postavljati nova pitanja, što je uostalom i zadaća ne samo filozofije i društvenih znanosti nego i političara, osobito onih koji se smatraju liderima. Nažalost, većina se smatra tzv. elitom, izabranima i nadljudima, a za medijske mase ostavljaju mrvice, hraneći sve iluzijama o nekakvoj demokraciji i slobodnom društvu... Aktualna stvarnost upravo pokazuje kako ne idemo u neki sveopći progres, već u tehnofeudalizam, vraćamo se u plemićke, dinastijske i korumpirane odnose srednjeg vijeka, ali s visokom tehnologijom. I takva tehnologija, koju i neopravdano nazivamo umjetnom inteligencijom, sadržava zapravo ljudsku (ne)inteligenciju sa zlim namjerama i korporativnim interesima. Kao autori idemo korak dalje, pa zamišljamo kakav bi mogao biti svijet u kojem bi umjetna inteligencija (ako se oslobodi utjecaja bezobzirnih korporacija i političara) možda imala i više etičke standarde od onih ljudi koji kroje buduće "zlatne standarde" za izabrane i onih koji poslušno odluče kontrolirati i umirotvoriti, točnije, umrtviti, nekontroliranu većinu javnosti, čitatelja, slušatelja i gledatelja.

KONTAMINACIJA STVARNOSTI

▼ Kad se radi o umjetnoj inteligenciji, koliko se taj aspekt razvoja i napretka može gledati i u komunikacijskom kontekstu, koliko informacija toliko i dezinformacija? I u kojem i kakvom smislu, između ostalog, uključujući i medijski aspekt, koji se sve više i sve učestalije povezuje i s umjetnom inteligencijom UI/AI...?

- Razvoj umjetne inteligencije, ne samo puke robotike, već mogućeg suživota običnog čovjeka i poboljšanih verzija, čak i kombinacije neuralnih mreža i računalnih perspektiva kvantnih računala, poziva već sada na razmatranje i razumijevanje psihosocijalnih okvira, širenja digitalne kulture i novih komunikacijskih mogućnosti. Možemo se i "pokriti preko ušiju" ili "zabiti glavu u pijesak", ali metafore nam neće mnogo pomoći u bliskoj, da ne kažem, daljoj budućnosti. Možemo i plašiti ljude zlim robotima, ali najveće je zlo u srcima ljudi koji manipuliraju nedaćama poput korone, potresa, klimatskih udara, ratova koji potiru i najmanje oblike ljudskosti, jer ne samo što se, primjerice, ubijanje djece odvija u medijskoj i inoj tišini nego i proklamira kao "konačno rješenje" za neprijatelje. Jasno je da će se takvi zbiljski neljudski projekti i novi plemići, koji su manje ljudski od budućih androida, poslužiti značenjem neljudske inteligencije kako bi skrenuli pozornost sa sebe. Upravo i takvo poimanje i prikazivanje UI/AI dio je ponekad svih ovih aktualnih kampanja i projekata dezinformiranja. Čak i činjenica da se ratno razaranje i strahote prikazuju - i uobličavaju - kao nekakvi ratovi dronova, u kojima ne gubimo vojnike, nego samo proklete civile i njihovu djecu kao "kolateralne žrtve". A javnost, koja je zasad pošteđena izravnih ratova, uljuljkuje se u iluziju da su ona i njezina vojska nešto posebno. Tu je i onaj sociopsihološki apsurd što velika većina ljudi u istraživanjima i anketama ističe kako mediji iskrivljavaju stvarnost i lažu, ali većina je uvjerena kako upravo oni nisu pod utjecajem medija. Još je genijalni Mark Twain rekao "kako je lako prevariti ljude, ali teško uvjeriti ih da su prevareni"... Još manje ljudi vjeruje da zapravo nema pojma što je to UI/AI, ili odgovara na razini trećerazrednih holivudskih filmova - koji su zato i napravljeni... Slično je i s razumijevanjem medija kada općenito mislimo kako "tamo neki mediji" lažu, a iza toga su konkretni ljudi koji pišu, uređuju, a ponajviše vlasnici, koji se dobro skrivaju u pravnim i tehnološkim džunglama. Namjerno se koristim samo glagolima pisati, uređivati, utjecati, dezinformirati..., to uglavnom rade oni koji sjede u redakcijama novina ili portala, jer je profesionalnih novinara, urednika i vlasnika sve manje.

▼ Da se sada malo zadržimo na našoj ovotjednoj temi - kampanji dezinformiranja, koja se poput opasnog virusa nadvija nad aktivnosti u ovoj superizbornoj godini kako u EU-U tako i u RH. Prema podatcima koje je iznio Josep Borrell, u golemom broju slučajeva radi se o akcijama kojima se upravlja iz inozemstva. Pogođeno je gotovo 150 institucija, uključujući EU, NATO, ali i medijske kompanije poput Deutsche Wellea, Reutersa ili Euronewsa! Vaš komentar? Kamo to sve vodi, živimo li doista u vremenu kad je dezinformacija postala najsnažnije oružje propagande i komunikacije...?

- Kada govorimo o kampanjama, posebno o ovoj koju spominjete, uvijek sam skeptičan odakle prosudbe, kritike ili upozorenja dolaze... Ovo nisu pričice za malu djecu, gdje se točno zna tko je lovac, tko baka, a tko vuk i Crvenkapica. Živimo u izmanipuliranim vremenima u kojem su i kritike nečijeg dezinformiranja često zapravo dio druge kampanje dezinformiranja. Kad se valja svrstavati uz nečiju stranu, a obje su "kontaminirane" interesima i tradicijom dezinformiranja, često brušenim u ratnim okolnostima, dakle uglavnom potaknute ratnim ciljevima i zamislima, nema potpuno krivih ili nevinih, ovo je život, a ne holivudski film ili basna za nedovoljno upućene. Svi smo tomu ponekad podložni ili prisiljeni na podložnost ili pristanak na neočekivano ili do tada strano.

Metode su bile i bit će zatrašivanje, uznemirenost i zbunjivanje, kako ističe Chomsky o utjecaju medija, bilo da je riječ o koroni, ratovima, prognozi vremena, bilo o udaru asteroida i napadu izvanzemaljaca. Jedan od rezultatata je i zaboravljanje ljudi oko nas (i ljudskog u sebi), posebno onih iz drugih zemalja ili s drugih kontinenata. Nije samo problem svrstavanje, nego i ako se ne želite svrstati ili biti uvjereni pacifist, "automatski" ste protiv, čak i ako se ljudski zgražate nad masovnim ubojstvima djece i civila. To je taj tehnofeudalizam koji stvara (pred)ratnu psihozu, samo nema više nekadašnjih lomača, sada su to mediji i centri moći, odnosno redakcije i parlamenti su sudnice, bolje rečeno, i prijeki medijski sudovi kad zatreba.

Kao i kad govorimo o umjetnoj inteligenciji, dio rješenja problema je ostati koliko je moguće biti čovjekom, da prepoznamo razine dezinformiranja, je li to "blago" prikrivanje činjenica ili krvožedno naturanje neljudskih načela. Ostati čovjek u svim okolnostima vrlo je teško, a netko je jednom rekao da "nema dobrog rata bez dobrog iskrivljavanja činjenica"... Također, nekadašnje četiri glavne funkcije (mas)medija - informiranje, vjerodostojnost, zabava i transmisija kulture - danas su dezinformiranje, indoktrinacija, skretanje pozornosti i transmisija određene (ne)kulture..., peta već zaboravljena funkcija jest obrazovanje, koja se, nažalost, pretvorila u zaglupljivanje ljudi, javnosti i masa.

ORWELLOVSKA VREMENA

▼ Da zaključimo s Hrvatskom. Kad se radi o komunikacijskoj retorici na našoj političkoj sceni, posebno aktivnoj uoči nadolazećih parlamentarnih izbora, postaju li dezinformacije ključni alat kampanje i kod nas (u SAD-U je, vidimo i slušamo, to posebna priča)? Drugim riječima, koliko domaći dežurni dezinformatori, uključujući i pojedine medije, štete zdravoj (ako takve uopće ima) komunikaciji, razmjeni mišljenja, poštovanju normi ponašanja, odgovornosti u cjelini? Ili je pred nama novi uzlet dezinformatorske propagande sa svih strana...?

- Opet je problem, etički i komunikacijski, prepoznati ne samo krive činjenice nego i aktere i tehnike iskrivljavanja, ići prema uzrocima i korijenima nametanja rješenja koja u globalnim okvirima idu protiv onog ljudskog, pozitivnog i razvojnog. Temeljenih prije i iznad svega na činjenici kako su djeca i mladi zalog budućeg, od filozofije do tehnologije. Izbori su jedna od prilika da na pravi put usmjerimo vlastodržce i vlastohlepce na demokratskim uzdama, ne dopustimo da oni zauzdavaju ljude, narod, generacije..., kakogod mi sebe zvali. Današnji dezinformatori su i botovi, programirani algoritmovi, projektirane akcije medija i društvenih mreža. Tu su i ljudski hejteri, trolovi, plaćenici, ako robota ponestane... Iza svih stoje neetički (visoko)obrazovani manipulatori, pohlepni i na male sume novca, velike itekako. Uvijek je to sprega visoke tehnologije i srednjovjekovnih shvaćanja gdje je čovjek čovjeku vuk, a naše ideje jedine su ispravne, sve ostalo je vrijedno razaranja. To nije humanizam, čak nije ni transhumanizam, to je duboki nehumanizam, na koji nas pomalo privikavaju, a nikako da se svi priviknemo. Što je ipak i neka šansa za budućnost od naše male sredine do čovječanstva kao takvog. Svaka dezinformacija i kampanja hrani se otklonom od stvarnosti, uostalom negdje od 2016. godine i američkih izbora, post-truth society znači kako istina nije više važna, nego emocije i dojam. Ulazimo li u post-child ili post-freedom society, gdje djeca ili sloboda više nisu važni? George Orwell bi rekao - sretna vam 1984., zapravo 2024.!

(Doc. dr. sc. Nenad Vertovšek stalni je vanjski suradnik Poslovnog veleučilišta u Zagrebu, predavač kolegija Medijska komunikacija, Medijska kultura, Poslovna i komunikacijska etika i Izazovi umjetne inteligencije.) ■