LIRANJE ICAMA PASNIJE

AOS U KOMUNIKACIJI, ŠIRENJE LE. NI HRVATSKA NIJE IZNIMKA...

se više odnose na to kako se percipira Kinu, a ne na tipične dezinformacije u ruskom stilu kako bi se posijalo nepovjerenje u kojoj god ciljanoj zemlji djelovali." Uglavnom, od svih strahova vezanih uz dezinfomacijsko manipuliranje, kibernetički napadi možda su i najveća opasnost, koja se poput crnog oblaka nadvija nad superizbornu 2024. i općenito sigurnosnu situaciju cijele godine.

HRVATSKA IZLOŽENOST

U širem i dubljem kontekstu dezinformiranja, posebno naglašenog zbog ovogodišnjih izbora - za Europski parlament, predsjedničke i one, prema svima najvažnije - parlamentarne, ni Hrvatska nije izvan "trendova". Naprotiv, dojam je kako smo već dobrano zagazili u kampanju dezinformiranja, ona je u tijeku i pokazuje različita lica, odnosno različite aspekte. Jedan od dominantnih dezinformacijskih narativa u idućem izbornom razdoblju bit će onaj o migrantima i stranim radnicima, između ostaloga. Pozivajući se na nedavno predstavljeno istraživanje jadranskog centra za borbu protiv dezinformacija Adria Digital Media Observatory, Marijana Grbeša, profesorica s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, upozorila je kako su postojeća istraživanja identificirala pet strategija dezinformacija: odbaciti optužbe, promijeniti narativ (žrtvu pretvore u zločinca i suprotno), zamijeniti teze, zaplašiti i podijeliti zajednicu, što će se sigurno primjenjivati i tijekom kampanja i uoči izbora u Hrvatskoj. “Dezinformacija ima najveću manipulativnu snagu kada je prenesu mainstream mediji. Pojedini akteri mogu iskoristiti dezinformacije, teorije urotee i narative kao pozornicu da poslije prikupe dovoljnu podršku za osvajanje političke vlasti. Bitno je imati na umu što se sve može dogoditi ako dajemo prostor takozvanim guruima domaće scene", upozorila je profesorica Grbeša. "Kao dezinformacijske aktere identificirali smo pseudomedije, različite grupe, stranice i profile na društvenim mrežama, kao i dio mainstream i državnih medija iz regije. Oko tih izvora formirale su se jake zajednice sposobne za brzo širenje dezinformacija. Njihov cilj je polarizacija hrvatskog društva i odabir kandidata i stranaka koji podržavaju njihove geopolitičke ciljeve", pojasnio je rezultate svog istraživanja koordinator ADMO-A i profesor sa Sveučilišta u Dubrovniku Mato Brautović. Milica Vučković s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu naglasila je da je posebno važna uloga samih online-platformi u širenju dezinformacija, kao i uloga umjetne inteligencije u dezinformacijskom svemiru. Posebno problematičan kod dezinformacija utjecaj je na povjerenje građana. "Živimo u informacijskom poremećaju, u trenutku u kojem postaje sve teže razlikovati što je istina, a što je laž", rekla je Vučković, te dodala: "Danas platforme odlučuju kako će i kakav sadržaj biti distribuiran, a to čine algoritamskim obradama podataka, i to najčešće vođene isključivo željom za profitom. Složenost sustava umjetne inteligencije može rezultirati nedostatkom transparentnosti, otežavajući biračima i vlastima razumijevanje kako se donose odluke ili identifikacija potencijalnih pristranosti u algoritmima."

UDAR NA VLADU

I za kraj, ništa manje važno, svakako je aktualno i zbivanje s curenjem informacija, što se također može tumačiti u širem i dubljem kontekstu kampanje dezinformiranja, upravo sada, nekoliko mjeseci prije izbora. Primjerice, curenje hrpe kojekakvih Sms-ova u slučaju Turudić/rimac i drugih aktera klasičan je primjer informacijsko-dezinformacijskog kaosa kakav je u Hrvatskog gotovo postao tradicija u javnoj komunikaciji i manipulaciji svime i svačime, a najviše u političkom smislu. Naime, kad Plenković upozorava kako su reakcije na prijedlog Turudića za GDO pokušaj udara na Vladu, to nije floskula, nego zapravo istina, koju iz oporbe pokušavaju zakamuflirati i izmanipulirati. Naime, izvlačenje činjenica iz konteksta i stavljajući ih u kontrakontekst nije ništa drugo nego jedan od manipulativnih alata kojim se svaki "vrli" dezinformnator ne preza služiti, ne u korist slobode govora, prava, pravde i demokracije, nego u korist vlastitih interesa. A koja bi i kakva to mogla biti korist u tom smislu za, primjerice, Most (tu su naravno i drugi populisti i demagozi) osim one da se iznova, tko zna koji put, iskažu kao predvodnici kampanje dezinformiranja. Nije pretjerano tako zaključiti, promislite malo i sami... ■