JOŠ NI BLIZU NISU SVE KARTE NA STOLU
Proteklih tjedana predizborna se kampanja zakuhala iako službenog datuma parlamentarnih izbora još nema. U međuvremenu oporba je sve aktivnija, ali i vladajući, napose HDZ i Plenković, retorika je sve žešća, komunikacija u javnom (medijskom) prostoru sve učestalija...
▼ Kako joj se čini dosadašnja predizborna kampanja, pitali smo Mariju Margaretu Klika, komunikacijsku savjetnicu iz agencije KIND PR.
- Jasno je kako je i HDZ u predizbornoj kampanji, to smo mogli vidjeti još u posljednjem kvartalu prošle godine, kad su krenuli u hvaljenje svega što su do sada postigli i kada su počeli dizati mirovine, pa plaće... Samo što im se neplanski svako malo nešto novo dogodi, pa tako dolazi do smjene ministra usred vrlo neugodne afere, pa štrajkovi itd. Kao da gledamo utakmicu stolnog tenisa koju HDZ zapravo igra protiv samog sebe, koliko god da se imaju za pohvaliti, toliko je tu, nažalost, uvijek i neki primjer korupcije ili nečeg sličnog tome. Ostatak ekipe također je jako aktivan, tu bih posebno izdvojila Sandru Benčić i Možemo!, koji su jako rano počeli kampanju, te Most, čije je retorika prava populistički oporbena i svodi se na "moto" - ništa ne valja, mi bismo sve bolje napravili!
▼ Tko se od oporbe pokazuje najaktivnijim i najpoduzetnijim, s novim idejama, ili su svi više-manje neinventivni u izbornoj retorici? - Prema mojem mišljenju, najaktivniji je Most, u kojem prednjači familija Raspudić, kao i Grmoja, te Sandra Benčić i Možemo!, tek nakon njih SDP. Dosta je aktivna i Dalija Orešković, kao i Marijana Puljak. Imaju li navedeni baš i neke nove ideje, nisam toliko sigurna, to će nam valjda otkriti kad svi službeno iziđu sa svojim izbornim programima. Aktivni su, ali su neinventivni za sada. Osobno jesam ljubitelj aktivnih osoba u Saboru, mislim da je to uvijek potrebno, netko treba reći i onu drugu stranu, treba razotkriti korupciju ako postoji, treba upozoriti na nefunkcioniranje pravosuđa i tako dalje. Nije da se uvijek slažem s takvim osobama, ali to je ljepota demokracije. Veseli me vidjeti slogane naših političkih stranaka, već se u tome može vidjeti koliko je netko inovativan, isto vrijedi i za plakate.
▼ S obzirom na nedavnu situaciju oko štrajkova u pravosuđu, najavljenih i u zdravstvu, u javnoj upravi, školstvu... koliko to i tako izraženo nezadovoljstvo može iskoristiti (ili to već iskorištva) oporba za nove napade na vladajuće i napose premijera?
- Pa to im je glavno, jedva dočekaju neki štrajk da mogu napasti vladajuće i premijera, što je i u redu, što će drugo raditi. Moraju pokazati svoje stavove kako bi opća javnost znala što oni zastupaju. Štrajkovi su obično, bar bi trebali biti, znak nekog nezadovoljstva, nečeg u što toliko vjeruješ da ćeš se boriti da se postojeća situacija promijeni. Oporba to iskorištava, no pitanje je kako bi se postavila prema određenom problemu da je ona na poziciji vladajućih, ne u smislu bi li se slagala sa štrajkom ili ne, nego bi li uspjela osmisliti "mehanizam", odnosno ponuditi nešto što bi zadovoljilo one koji štrajkaju.
▼ Što se štrajka/štrajkova tiče, koliko je utemeljeno povezivati ih s pojedinim političkim opcijama, napose oporbenima, jer čuju se i takve teze u javnom komunikacijskim prostoru...? Drugim riječima, koliko je i u štrajkovima, kad se uzmu u nekom širem kontekstu, kušnje za demokraciju, odnosno koliko se pravo na štrajk, koje podrazumijeva odgovornost, izokreće u svoju suprotnost - u neodgovornost i ucjene koje destabiliziraju državu, institucije i funkcioniranje sustava?
- Možda previše idealiziram stvari, ali stvarno se nadam da oporbene opcije nisu začetnici štrajkova. Jasno mi je da oni kupe političke bodove kada se okupe ili daju potporu nekom prosvjedu, ali ako sami huškaju da do toga dođe, financiraju aktere..., onda je to stvarno poražavajuće za one koji idu u štrajk. Teško je govoriti o ucjenama i destabilizaciji jer to donekle ovisi i o našim vlastitim stavovima, ako se oko nečega slažemo, onda ćemo htjeti da se uvedu promjene, ako nam je neka tema odbojna, onda nećemo htjeti da to bude izglasano.
▼ I da zaključimo kako smo i počeli, izborima. Što očekivati u nastavku kampanje, kako od oporbe tako i od HDZ-A. I kad bi u nekim "normalnim" okolnostima bio optimalan termin za parlamentarne izbore...? Uz opasku da nas još čekaju i izbori za EU parlament i na kraju godine predsjednički...
- U nastavku kampanje možemo još jako puno toga očekivati. Mislim da još ni blizu nisu sve karte na stolu. HDZ će i dalje svoja postignuća uzdizati u nebesa, oporba će i dalje čekati spremna kao napeta puška na svaki njihov kiks. I, naravno, sve nas veseli čuti izborne programe, tu će, vjerujem, biti svega i svačega, kao i svaki put - Hrvatska, zemlja blagostanja i prosperiteta, s lijeve i desne strane. Što se izbora tiče, moguće da bi se mogli spojiti parlamentarni i europski izbori, što bi značilo da bi se održali u lipnju. S jedne strane to bi bilo dobro, prvenstveno zbog uštede novca, ali s druge strane i loše, jer bi oni europski u tom slučaju bili jako marginalizirani. (Portret: Andrea Mulder/photo Art) ■