KOMORA NAJMOM STANOVA PUNILA SVOJE FONDOVE

U monumentalnoj su dvokatnoj uglovnici s dva ulaza tri garsonijere, šest dvosobnih i tri trosobna stana

Osijek je prvi grad u ugarskom dijelu Austro-ugarske Monarhije u kojem je sagrađena palača Trgovačko-obrtničke komore. O potrebi njezine gradnje raspravljano je u proljeće 1892. Nakon procedure izbora gradilišta Komora je naručila nacrte od arhitekta Huge Engelsratha, koji je nedugo nakon početka gradnje umro, pa se nastavak izgradnje palače nastavio uz tehnički nadzor osječkog graditelja Julija Hermanna, koji ju je i dovršio 1894. godine.

Nakon Osijeka, palače komora za trgovinu i obrt sagrađene su 1895. u Pécsu, 1896. u Miskolczu, 1897. u Aradu i Szegedu, 1900. u Budapestu i 1904. godine u Zagrebu. Ta nevelika, ali vrlo reprezentativna samostojeća jednokatna palača prva je kuća sagrađena u produžetku Kapucinske ulice na potezu prema Tvrđi, koja je bila opasana baroknim zidinama, a nasuprot palači nalazila se remiza konjskog tramvaja, koji je osječkim ulicama, prvi u Hrvatskoj, vozio od 1884. do 1926., kada je elektrificiran. Osječka zgrada Komore bila je sagrađena 1894. u stilu historicizma kao samostojeći reprezentativni objekt, a zagrebačka Komora bila je dvokatna ugrađena kuća sagrađena 1904. u stilu secesije.

Osječka Komora za trgovinu i obrt, a poslije i industriju, bila je aktivni promotor interesa osječkih i slavonskih poduzetnika, te su njezini članovi aktivno sudjelovali ne samo na lokalnim i regionalnim nego i na europskim razinama. Jedna od komorskih aktivnosti bila je i izgradnja zgrada za stanovanje od čijeg su najma prihodi išli u fondove Komore. Tako je Mirovinski fond Komore za trgovinu, obrt i industriju 1931. započeo pripreme za izgradnju dvokatne stambene uglovnice s ulazima iz Zvonimirove i Krežmine ulice. Posao projektiranja zgrade Komora je dodijelila svome istaknutom članu, Osječaninu, arhitektu Vladoju Aksmanoviću, koji je tada djelovao s graditeljem Vladimirom Malinom, koji je u Osijek došao iz Petrovaradina. Taj Dom Mirovinske zaklade činovnika i namještenika Komore za trgovinu, obrt i industriju u Osijeku monumentalna je dvokatnica koja ima dva odvojena ulaza i zajedničko neveliko dvorište. U svakom ulazu su s lijeve i desne strane dva stana, s tom razlikom što su u Zvonimirovoj ulici kombinacije dvosobnih stanova i garsonijera, a u

Krežminoj su kombinacije dvosobnih i trosobnih stanova. U cijeloj kući tako postoje tri garsonijere, šest dvosobnih i tri trosobna stana. Garsonijere se sastoje od velike sobe okrenute prema parku, malog predsoblja i kupaonice, čiji prozori gledaju u dvorište. Dvosobni stanovi imaju po dvije sobe okrenute parku, ili Krežminoj ulici, predsoblje, kupaonicu, kuhinju, djevojačku sobu, smočnicu i zaseban toalet. Trosobni su stanovi smješteni na samome uglu, tako da sobe gledaju na park i Krežminu ulicu, imaju lođe na samom uglu i ostale pripadajuće nusprostorije. Kuća u cjelini ima dvanaest stanova s jednakim brojem kupaonica i predsoblja, devet kuhinja, djevojačkih soba, smočnica i zasebnih toaleta te dvadeset i četiri sobe, od kojih su neke, na primjer u garsonijerama, bile multifunkcionalne, te su služile za spavanje, društveni život i pripremu i konzumaciju hrane. Sve kuhinje dvosobnih stanova imaju balkon okrenut dvorištu. Podrumi su služili kao drvarnice i veškuhinje, a u dvorišnom su uglu, prema projektu, bile planirane zidane nastambe za držanje peradi i zečeva te obzidana peć za loženje, koja je služila za spaljivanje otpada. Zidani kokošinjci nisu neobična pojava po osječkim dvorištima kuća s više stanova u razdoblju između dva svjetska rata jer se gotovo donedavno, prije 40-ak godina, perad na tržnici još prodavala živa, pa ju se u košarama, mrežama ili držeći za špagu kojom su joj bile zavezane noge nosilo kući, te ju do nedjeljnog ili svečanog obiteljskog ručka držalo na životu još neko vrijeme u tom kokošinjcu. Za razliku od većine osječkih najamnih kuća, stubišta u ovoj kući specifično su oblikovana, te su ulazi u stanove također specifično pozicionirani. Dobro osvijetljena stubišta bila su funkcionalno i estetski opremljena kovanim željeznim gelenderima i popločani kvalitetnim materijalima. Duh vremena još čuvaju originalni porculanski šalteri za paljenje stubišne rasvjete i još mnogi detalji, od kaljevih peći do autentičnih prekrasnih ambijenata koji čuvaju uspomene na obiteljske pretke. ■