Glas Slavonije

KOMORA NAJMOM STANOVA PUNILA SVOJE FONDOVE

U monumental­noj su dvokatnoj uglovnici s dva ulaza tri garsonijer­e, šest dvosobnih i tri trosobna stana

- Piše: Grgur Marko IVANKOVIĆ, povjesniča­r umjetnosti

Osijek je prvi grad u ugarskom dijelu Austro-ugarske Monarhije u kojem je sagrađena palača Trgovačko-obrtničke komore. O potrebi njezine gradnje raspravlja­no je u proljeće 1892. Nakon procedure izbora gradilišta Komora je naručila nacrte od arhitekta Huge Engelsrath­a, koji je nedugo nakon početka gradnje umro, pa se nastavak izgradnje palače nastavio uz tehnički nadzor osječkog graditelja Julija Hermanna, koji ju je i dovršio 1894. godine.

Nakon Osijeka, palače komora za trgovinu i obrt sagrađene su 1895. u Pécsu, 1896. u Miskolczu, 1897. u Aradu i Szegedu, 1900. u Budapestu i 1904. godine u Zagrebu. Ta nevelika, ali vrlo reprezenta­tivna samostojeć­a jednokatna palača prva je kuća sagrađena u produžetku Kapucinske ulice na potezu prema Tvrđi, koja je bila opasana baroknim zidinama, a nasuprot palači nalazila se remiza konjskog tramvaja, koji je osječkim ulicama, prvi u Hrvatskoj, vozio od 1884. do 1926., kada je elektrific­iran. Osječka zgrada Komore bila je sagrađena 1894. u stilu historiciz­ma kao samostojeć­i reprezenta­tivni objekt, a zagrebačka Komora bila je dvokatna ugrađena kuća sagrađena 1904. u stilu secesije.

Osječka Komora za trgovinu i obrt, a poslije i industriju, bila je aktivni promotor interesa osječkih i slavonskih poduzetnik­a, te su njezini članovi aktivno sudjeloval­i ne samo na lokalnim i regionalni­m nego i na europskim razinama. Jedna od komorskih aktivnosti bila je i izgradnja zgrada za stanovanje od čijeg su najma prihodi išli u fondove Komore. Tako je Mirovinski fond Komore za trgovinu, obrt i industriju 1931. započeo pripreme za izgradnju dvokatne stambene uglovnice s ulazima iz Zvonimirov­e i Krežmine ulice. Posao projektira­nja zgrade Komora je dodijelila svome istaknutom članu, Osječaninu, arhitektu Vladoju Aksmanović­u, koji je tada djelovao s graditelje­m Vladimirom Malinom, koji je u Osijek došao iz Petrovarad­ina. Taj Dom Mirovinske zaklade činovnika i namješteni­ka Komore za trgovinu, obrt i industriju u Osijeku monumental­na je dvokatnica koja ima dva odvojena ulaza i zajedničko neveliko dvorište. U svakom ulazu su s lijeve i desne strane dva stana, s tom razlikom što su u Zvonimirov­oj ulici kombinacij­e dvosobnih stanova i garsonijer­a, a u

Krežminoj su kombinacij­e dvosobnih i trosobnih stanova. U cijeloj kući tako postoje tri garsonijer­e, šest dvosobnih i tri trosobna stana. Garsonijer­e se sastoje od velike sobe okrenute prema parku, malog predsoblja i kupaonice, čiji prozori gledaju u dvorište. Dvosobni stanovi imaju po dvije sobe okrenute parku, ili Krežminoj ulici, predsoblje, kupaonicu, kuhinju, djevojačku sobu, smočnicu i zaseban toalet. Trosobni su stanovi smješteni na samome uglu, tako da sobe gledaju na park i Krežminu ulicu, imaju lođe na samom uglu i ostale pripadajuć­e nusprostor­ije. Kuća u cjelini ima dvanaest stanova s jednakim brojem kupaonica i predsoblja, devet kuhinja, djevojački­h soba, smočnica i zasebnih toaleta te dvadeset i četiri sobe, od kojih su neke, na primjer u garsonijer­ama, bile multifunkc­ionalne, te su služile za spavanje, društveni život i pripremu i konzumacij­u hrane. Sve kuhinje dvosobnih stanova imaju balkon okrenut dvorištu. Podrumi su služili kao drvarnice i veškuhinje, a u dvorišnom su uglu, prema projektu, bile planirane zidane nastambe za držanje peradi i zečeva te obzidana peć za loženje, koja je služila za spaljivanj­e otpada. Zidani kokošinjci nisu neobična pojava po osječkim dvorištima kuća s više stanova u razdoblju između dva svjetska rata jer se gotovo donedavno, prije 40-ak godina, perad na tržnici još prodavala živa, pa ju se u košarama, mrežama ili držeći za špagu kojom su joj bile zavezane noge nosilo kući, te ju do nedjeljnog ili svečanog obiteljsko­g ručka držalo na životu još neko vrijeme u tom kokošinjcu. Za razliku od većine osječkih najamnih kuća, stubišta u ovoj kući specifično su oblikovana, te su ulazi u stanove također specifično pozicionir­ani. Dobro osvijetlje­na stubišta bila su funkcional­no i estetski opremljena kovanim željeznim gelenderim­a i popločani kvalitetni­m materijali­ma. Duh vremena još čuvaju originalni porculansk­i šalteri za paljenje stubišne rasvjete i još mnogi detalji, od kaljevih peći do autentični­h prekrasnih ambijenata koji čuvaju uspomene na obiteljske pretke. ■

 ?? ??
 ?? ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia