Nepažnja, impulzivnost, ali i nemir i zaboravnost

Mnogi oboljeli imaju problema s planiranjem dana i često zagube predmete

Poremećaj s nedostatkom pažnje i hiperaktivnošću (ADHD) svrstan je u razvojne poremećaje, premda se sve više smatra poremećajem s prekidom u razvoju. Procjenjuje se kako ADHD pogađa od tri do deset posto školske djece. Međutim, mnogi stručnjaci smatraju kako je ADHD predijagnosticiran, najviše stoga što se mjerila netočno primjenjuju. Istraživanja pokazuju da ADHD ne nestaje s odrastanjem, čak do 80 posto djece koja pokazuju simptome tijekom djetinjstva pokazuje simptome i u odrasloj dobi. Mogući uzroci su genski, biokemijski, senzoričko–motorički, fiziološki i bihevioralni čimbenici. Glavni simptomi i znakovi ADHD su nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost koji su izraženiji nego što bi se očekivalo s obzirom na razvojnu razinu djeteta; često je poremećeno obrazovno i društveno funkcioniranje. Kad dijete dobije dijagnozu poremećaja pažnje s hiperaktivnošću mnogi roditelji počinju gledati na vlastite emocije i ponašanje drugim očima, a neki se pitaju imaju li možda i oni ADHD, koji još nije prepoznat. Simptomi ADHD-A u odraslih mogu uključivati nepažnju, impulzivnost i nisku toleranciju na frustraciju, a ponekad i nemir, zaboravnost i sanjarenje. Neki oboljeli od ADHD-A obično se ponašaju na temelju svog osjećaja, imaju česte promjene raspoloženja i skloni su naglo prekinuti vezu ili dati otkaz na poslu. Drugi se bacaju na sport, osobito ekstremne sportove. Zlouporaba alkohola ili droga nisu neuobičajeni, a neki oboljeli od ADHD-A uzimaju lijekove kako bi sami izliječili svoje stanje. Mnogi oboljeli od ADHD-A imaju problema sa sustavnim planiranjem dana i često zagube predmete poput ključeva, mobitela i kreditnih kartica. S druge strane, mnogi se mogu intenzivno usredotočiti na stvari koje smatraju uzbudljivima. Oni su savršeni krizni menadžeri i najbolji su kad se drugi pogube i ne znaju što da učine. Zbog toga su mnogi od njih aktivni u umjetnosti ili show businessu, rade u IT-U ili start-up poduzećima.

Manje je vjerojatno da će ženama biti dijagnosticiran ADHD nego muškarcima, uglavnom zbog prevladavajućih rodnih stereotipova dječaci su bučni i nemirni, djevojke tihe i sanjive. Ali to nije uvijek točno. Najveća razlika između spolova kada je riječ o ADHD-U jest što su muškarci skloni prezentirati svoje simptome izvana i vidjeti svoje loše ponašanje kao krivnju drugih, a žene su sklone samookrivljavanju, pa se u njih javlja depresija ili tjeskoba. Osamdeset posto odraslih osoba s ADHD-OM ima još neko stanje, a šezdeset posto ima dva ili više, među njima su depresija, anksioznost i ovisnosti. Kad se odraslima dijagnosticira ADHD, lijekovi su često dopunjeni kognitivno bihevioralnom terapijom, čiji je cilj pomoći u boljem strukturiranju života. ■

Mogući uzroci su genski, biokemijski, senzoričko–motorički, fiziološki i bihevioralni čimbenici