Nemoć u Puli natjerala Zekića i Jugovića na isprike navijačima

Osijek je u problemu, to se vidi, ali netko mora konačno reći da on postoji

Nastup nogometaša Osijeka na pulskom Aldo Drosini iz čovjeka može izvući samo onu poznatu rečenicu televizijskog reportera: Mladena Delića: "Ljudi moji, pa je li ovo moguće, što je ovo?" Nećemo dovršiti tu misao jer način na koji je igrao Osijek bio je sve samo ne ludnica. Prije bi bio "za ludinicu", jer toliko su bezvezno izgledali Bijelo-plavi. Da se razumijemo, utakmica je općenito bila daleko ispod prvoligaške razine, jer ni Istra 1961 nije igrala bolje od Osijeka, ali joj za pobjedu dobra igra nije ni trebala koliko su Osječani bili loši, a usput su pokazali i širokogurdnost poklonivši domaćinu pobjedonosni pogodak. Ostao je dojam da je Istra 1961 samo na taj način - slučajno, i mogla doći do pogotka.

tragikomedija

OSIJEK JE IGRAO TRAGIČNO, PA I KOMIČNO

Ni Zekiću nije jasno

Bio je to tragičan neporazum Jurišića i vratara Malenice. Prvi je gradio loptu ispred Ekonga, a drugi je kasno krenuo po nju, u međuvremenu Jurišićev blok je popustio, Kamerunac je uspio doći do lopte prije Malenice i glavom je "čvrknuti" u mrežu. Tragikomičan pogodak za istu takvu predstavu.

- Jako je teško pronaći riječi nakon ovakve izvedbe, posebice za prvo poluvrijeme. Meni je kao treneru neugodno, a neke mi stvari nisu jasne i morat ću ih analizirati. Rekao sam igračima da u NK Osijek ne možeš na ovakav način igrati ni pristupiti utakmici. Izmaknuli smo nogu iz desetak duela u kojima smo trebali uzeti "drugu" loptu, kao da su naše noge vrjednije od nogu igrača Istre, što jednostavno nije tako. Ideja igre bila je sasvim drukčija, ali mi je sada o tome glupo i pričati. I taj primljeni pogodak također je plod shvaćanja igre, mogli smo i morali tu situaciju riješiti jednostavnije, umjesto toga, nešto smo čekali, a njihov je igrač ušao glavom na kopačku i zabio nam gol. Zaista je taj pogodak dobrim dijelom pokazao kako smo mi danas odigrali, a na koji je način to odradila Istra. Ni jednoj momčadi ne treba trener kada ide dobro, mislim da sada u ovim okolnostima trebam biti jak, u istom trenutku i ponizan, prepoznati svoje pogreške, dati podršku onim dečkima koji su iskreni, a ako ima onih drugih, onda to trebamo rješavati - poručio je Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.

Pričao je o energiji i većoj želji domaće momčadi, ali je to u biti zamagljivanje puno ozbiljnijeg problema - kroničnog nedostatka kvalitete igrača. Zekić je svjestan toga, ali loše bi zvučalo kada bi to izrekao, pa će to uvijek upakirati. - Rekao sam više puta, ako nismo na 100 posto, teško možemo pobijediti - rekao je trener Bijelo-plavih.

I u toj se rečenici krije sva muka, jer ako se Osijek mora pokidati do kraja protiv pretposljednje momčadi lige, onda je jasno koliko tankom igračkom kvalitetom raspolaže. I toj istini svi na Opus Areni trebaju što prije pogledati u oči. Na Aldo Drosini samo se pokazalo koliko je Osijek napadački nemoćan kada u sastavu nema Ramona Miereza. Argentinac odradi golem posao, pa se njegov izostanak može nadoknaditi samo naglašenom momčadskom igrom, a Osijek ju nema. Zapravo, u toj utakmici Osijek nije imao ništa. Toliko je bio loš da se i nema što kritizirati. Možda će ga najbolje opisati misao "Osijek je izveo radnu momčad u kojoj se nije znalo tko što radi.".

Isprike

Na kraju, Zekić je sam rekao kako ni njemu nije jasno zbog čega mu momčad izgleda tako beskrvno i bezopasno. Ako njemu nije jasno, kako će biti svima nama ostalima. Možemo se samo pitati gdje je nestao visoki presing iz priprema i polet i elan koje je momčad nedvojbeno imala u tim trenutcima. Je li doista tolika razlika u shvaćanju prijateljskih i prvenstvenih utakmica ili je problem u Zekićevim zahtjevima, koje igrači teško usvajaju. Sada bi najlakše bilo istresti kantu smeća po treneru i momčadi, ali situacija je ipak ozbiljnija, pa ju neće riješiti iživljavanje u kritikama. Probleme je lako detektirati, ali je daleko teže pronaći rješenja. To može i mora učiniti samo jedan čovjek - Zoran Zekić, a na tom putu mu treba sva podrška koju može dobiti.

- Zahvalio bih našim navijačima što su došli i prije svega se ispričao u svoje ime što su morali ovo gledati nakon dugog puta i kiše koju su istrpjeli. Povratak kući bio im je mučan kao i meni. Možda nekim igračima nije jasno što Osijek znači i što se od njih ovdje očekuje. Ovo je svakako sve suprotno od toga. Stoički moramo istrpjeti kritike, pa i one ružnije riječi, jer smo ih sada zaslužili. Prvi ja, a onda i svi ostali. Na meni je da te stvari pokušam korigirati s ljudima koji to žele pratiti - zaključio je vidljivo razočarani Zekić. Nekakav lom u svlačionici mora se dogoditi jer to je jedini način na koji momčad može izići iz aktualne žabokrečine. Svjestan je toga i kapetan Vedran Jugović.

- I puno većim momčadima od nas dogodi se loš dan u tehničkoj izvedbi ili u nekim taktičkim zamislima. Međutim, ova naša predstava u Puli i kako smo se odnosili prema grbu koji nosimo su - sramota. Prvenstveno za sve nas. Žao mi je što smo se na takav način prezentirali pred većim brojem naših navijača koji su prevalili dug put da bi nas bodrili. Jedino im se možemo ispričati i biti iskreni međusobno u svlačionici, pogledati jedni druge i reći da ovo nije sličilo ničemu, kako smo pristupili utakmici i kao ekipa i svatko pojedinačno. Jedino tako možda iziđe sve na dobro u budućnosti - smatra najiskusniji Osijekov prvotimac. I tako, jutro nakon susreta na Aldo Drosini nije bilo pametnije od večeri. Gorak okus poraza u kojem Osijek nije ispalio ni metka još je bio intenzivan i zadržat će se sve do sljedećeg susreta, protiv Gorice. No ako se ne dogode nekakvi pomaci u igri, bit će ovo jako dugačko proljeće... ■ 8 pogodaka 7 pogodaka