Postanite udomiteljska obitelj djeci ili odraslima!
Udomitelji dobivaju plaće te prijavu na zdravstveno i mirovinsko osiguranje
Pri Hrvatskom zavodu za socijalni rad nedavno je osnovana Županijska služba za udomiteljstvo Osječko-baranjske županije, čiji će timovi za udomiteljstvo surađivati s 210 udomiteljskih obitelji s područja OBŽ-A, od koji su 52 u Osijeku.
Čovjekoljublje i empatija
Kako institucionalni kapaciteti za smještaj i djece i odraslih ni približno ne korespondiraju s potrebama sustava socijalne skrbi, nužno je senzibilizirati javnost o ovoj problematici te ohrabriti što veći broj obitelji koje osjećaju taj poziv da se uključe u udomiteljstvo.
Taj će zadatak, između ostalog, biti i u fokusu novoosnovane Službe, koja broji šest područnih ureda (Osijek, Beli Manastir, Donji Miholjac, Valpovo, Đakovo i Našice) čiji će rad koordinirati dva tima za udomiteljstvo koje će činiti socijalni radnici i psiholozi te pravnik. Svaki će se tim brinuti o stotinjak obitelji iz dva do tri područna ureda, a članice jednog od njih, Jelena Kasabašić, dipl. soc. rad., Sanja Stanković, prof. psihologije, i Anamaria Embreuš, mag. act. soc., u razgovoru su nas uputile u sve što udomiteljstvo podrazumijeva i veliki posao koji je pred njima. - Udomiteljstvo je po definiciji alternativni oblik skrbi. Za djecu koja zbog raznih razloga ne mogu živjeti u svojoj biološkoj obitelji važno je da budu zbrinuta u obiteljskom okruženju, gdje često mogu i nastavili svoj život. Smatra se da je takav oblik zbrinjavanja primjereniji za njih, da u takvom okruženju djeca mogu usvajati sve one vještine koje bi usvajala i u svojoj biološkoj obitelji te imati svu brigu o zdravlju, prehrani, odgoju, školovanju i svemu onome što se inače u obitelji događa - ističe psihologinja Stanković.
Iako se puno više radi na promociji udomiteljstva za djecu, i ono za odrasle, ističu naše sugovornice, također je iznimno važno, s obzirom na to da ni kapaciteti za smještaj odraslih nisu na zadovoljavajućoj razini. Kako je najčešće riječ o brizi o starim i nemoćnim osobama, to je poziv koji zahtijeva ozbiljan angažman, potrebna je izuzetna ljubav prema ljudima, empatija i želja da im se pomogne.
- Kod nas je specifična situacija kada je riječ o odraslim osobama. Puno je naših mladih otišlo u druge gradove ili države, pa njihovi stari žive sami i nemaju nikoga tko bi skrbio o njima. Kako imaju male prihode, ne mogu si priuštiti domove za starije i nemoćne, dok su kapaciteti u javnim ustanovama tog tipa također mali, liste čekanja dugačke, a oni, kao i djeca, trebaju skrb. Često se dogodi da se ne mogu sami više brinuti o sebi i tada je potrebno da netko uskoči umjesto njihovih obitelji koje su ili daleko ili ih nemaju, tako da nam je jako važno i udomiteljstvo za starije osobe - kaže socijalna radnica Kasabašić.
Osim unutarnjeg poziva, postoje zakonske predispozicije koje je potrebno zadovoljiti da bi se postao udomitelj.
- Svima obično kažemo da dođu kod nas na inicijalni razgovor, kada ćemo ih u sve uputiti, od toga da udomitelji moraju biti osobe mlađe od 60 godina pri prvom zahtjevu, imati naše državljanstvo, zdravstvene sposobnosti, završenu srednju školu te sudsku potvrdu da nisu kažnjavani zbog nasilja u obitelji ili nekog drugog kaznenog djela. Nakon toga odlazimo kod njih kako bismo se upoznali s uvjetima u kojima će korisnici boraviti te socijalni radnik uzima detaljnu anamnezu, pri čemu se razgovara o njihovom životu i motivima za bavljenjem udomiteljstvom, a potom psiholog napravi psihološku obradu. Također, tradicionalni udomitelji moraju prije nego što dobiju dozvolu proći i edukaciju, odnosno osposobljavanje. Ako sve to zadovolje, izdaje se dozvola i oni su spremni primati korisnike - pojašnjava Stanković.
Uz spomenuto tradicionalno udomiteljstvo postoji udomiteljstvo kao zanimanje te srodničko udomiteljstvo.
- Često se događa da brigu o djeci preuzmu bake, djedovi, braća, sestre, tetke ili stričeimaju uvjete. Udomiteljstvom se mogu baviti i samci. Oni mogu udomiti do dvoje djece i dvoje odraslih osoba.
Socijalna radnica Kasabašić dodaje kako su udomitelji s kojima surađuju divni ljudi kojima nude razni oblici podrške, poput mjesečnih sastanaka ili telefona na koji im se uvijek mogu obratiti za pomoć.
- Oni su naši suradnici, stalno smo u kontaktu, s njima prolazimo i kroz neke teške trenutke. Kroz poluformalno druženje oni se "izventiliraju" pričajući o svojim poteškoćama, uče jedni od drugih... Unatrag četiri godine imamo i dežurni telefon na volonterskoj bazi, koji je njima dostupan u svakom trenutku, te se pokazao kao nešto što ih je međusobno povezalo. Mi smo svi u Viber grupama u kojima jako brzo protječu informacije, kolege su dežurni i ako se pojavi hitan slučaj poput požara, gdje je potrebno zbrinuti ljude, vrlo brzo reagiraju i pronađu smještaj i sve ostalo što treba - ističe Kasabašić.
- Kod udomiteljstva za odrasle osobe postoji jedan problem koji nastojimo riješiti. Recimo, ako udomitelji vode brigu o četiri korisnika, a s jednim od njih moraju poći k liječniku, netko treba paziti na ostale korisnike. To mora biti osoba od povjerenja i udomitelji se tu snalaze na sve moguće načine, stoga bi bilo dobro kroz neke projekte osigurati im nešto nešto poput pomoći u kući, to bi im puno značilo, jer korisnici nikada ne smiju ostati sami - dodaje Embreuš. ■