Ako dođe do krivih riječi, važno je odmah oprostiti
Zlata i Antun Filipašić iz Beljevine proslavili su 60. godišnjicu braka - jubilej vrijedan divljenja, osobito u vrijeme kada sve više brakova završava rastavom.
Dijamantni pir obilježili su misnim slavljem u crkvi sv. Martina u Beljevini koje je predvodio vlč. Josip Prpić, župnik Župe sv. Petra apostola u Bokšiću, a koji im je, uz čestitku, poželio da svoj zajednički život i dalje žive u ljubavi i dobrom zdravlju. Proslava dijamantnog pira potom je nastavljena svečanim ručkom u krugu obitelji i rodbine u prostorijama KUD-A Zagorci u Beljevini. U veseloj atmosferi prisjetili su se davnih dana, kao i svega onoga što je trebalo proći da zajedno stignu do ove zavidne brojke. Bili su vrlo mladi kada se dogodila ljubav, a vjenčali su se 9. veljače 1964. godine.
- Upoznali smo se na zabavi u Velimirovcu gdje sam živjela. Hodali smo četiri-pet mjeseci, a onda smo se odlučili vjenčati. Moji roditelji nisu bili baš oduševljeni. Imala sam 17 godina, a Antun nije bio ni u vojsci, koja je onda trajala dvije godine. No ljubav je bila jača - priča nam Zlata.
Nakon vjenčanja živjeli su Beljevini s Antunovim roditeljima.
- Prije nije bilo uobičajeno da se nakon vjenčanja supružnici odvoje i žive posebno. Antun je otišao u vojsku kada je stariji sin Ivica imao 20 mjeseci. Nakon povratka iz JNA Antun je kratko radio u Orahovici, a onda dvije godine u Njemačkoj, da bi mirovinu dočekao u DIK-U Đurđenovac. Pet godina nakon vjenčanja dobili smo drugog sina, Damira. Život nije bio lagan, ali uz slogu i veselje sve smo prebrodili - kaže 78-godišnja Zlata.
Dok je Antun radio kako bi zaradio kruh za svoju obitelj, Zlata je za to vrijeme kod kuće brinula za sinove. Obrađivali su zemlju, držali krave, svinje i perad. Antun je igrao nogomet za NK Zagorac iz Beljevine, a bio je i nogometni sudac.
U 60 godina zajedničkog života, kažu dijamantni mladenci, bilo je radosti, ali i muke, truda, patnje i puno rada, ali ništa ne bi mijenjali. Ponosni su na dva sina, četvero unučadi i sedmero praunučadi. Najstarija praunuka
Najstarija praunuka Marija će uskoro navršiti 16 godina, a najmlađi praunuk Jona ima 15 mjeseci
Marija će uskoro navršiti 16 godina, a najmlađi praunuk Jona ima 15 mjeseci. - Praunučad su moji zlatni anđeli i u njima uživam. Posebno veselje mi je praunuk Marko kojeg čuvam dok su unuka Ivana i njezin suprug Mario na poslu. Oni još imaju Jana koji ide u školu i Doreu koja ide u vrtić, a koje isto čuvam dok im roditelji ne dođu s posla. Sretna sam što im mogu pomoći. Osjećam se mlado, poletno i zadovoljno - kaže nam dobro raspoložena prabaka Zlata. Nedjeljom je redovito na jutarnjoj misi. Zbog vesele naravi i toga što sve u životu gleda s vedre strane, omiljena je članica crkvenog zbora u Beljevini.
Na uobičajeno pitanje o receptu za ovakav bračni staž, Zlata ističe da je najvažnije međusobno razumijevanje i opraštanje.
- Ako dođe do svađa i krivih riječi, a nekada mora doći, treba odmah oprostiti i zaboraviti. Oboje moraju znati popustiti. Nama prije nije bilo lako u životu, ali smo bili sretni i zadovoljni. Današnji parovi imaju puno više, ali opet nema mira i zadovoljstva - ističe Zlata.
Za kraj razgovora kaže kako je lijepo da čovjek može dočekati ove godine, da imaju sve što im treba pod stare dane te samo želi da ih zdravlje i dalje dobro služi, jer se za sve ostalo uvijek snađu. ■