Ukupna površina pod repom u Hrvatskoj ove će godine biti najviša u proteklih pet godina
Savjetnik u hrvatskoj industriji šećera (hiš) ohrabreni smo što već imamo ugovoreno više od 2200 ha u odnosu prema lani
gona. Napravio sam analizu kojom uspoređujem prosječne cijene šećera u EU-U i na svjetskom tržištu iz listopada prošle godine s usporedivim cijenama na početku 2013., dakle prije više od deset godina, ali nakon što se uzme u obzir indeks troškova života, znači iskaz u stalnim cijenama. Svjetska cijena je prema ovom kriteriju realno porasla za 57 posto ili u apsolutnom iskazu za 247 eura po toni. Istodobno, cijene šećera na tržištu EU-A niže su oko 2 posto, odnosno gotovo 20 eura/t. Naime, prije više od desetljeća, usporedivo sa sadašnjim cijenama, šećer je koštao približno 860 €/t, za razliku od prosječne cijene u EU-U, koja je prema podacima Europske komisije (EK) u listopadu prošle godine iznosila 841 €/toni. Nitko ne može pouzdano predvidjeti kretanje cijena bilo kojeg proizvoda, pa tako ni šećera, čak ako bi se ta predviđanja radila za razdoblje od samo jedne godine. Ono što svi analitičari rade, posebno kad su burzovne robe u pitanju je praćenje tržišnih fundamenata. U slučaju šećera najvažniji je omjer zaliha i potrošnje, bilo da je riječ o globalnoj svjetskoj razini ili se promatra ono što je za nas zanimljivije, a to je stanje na tržištu Europske unije. Dok je na svjetskoj razini taj omjer smanjen za jedan postotni poen na 56% u tržišnoj godini 2023/24. uz pad zaliha za oko 600 tis. tona, na razini EU-A se očekuje na kraju tekuće tržišne godine u rujnu ove godine rast omjera zaliha i potrošnje za 1,5 postotnih poena, što je porast za oko 280 tis. tona. Komisija pri tome procjenjuje porast potrošnje šećera u EU-U za 350 tisuća tona u ovoj tržišnoj godini na oko 14,58 milijuna tona, što upozorava da ne bi trebalo doći do većih cjenovnih promjena u odnosu na sadašnje stanje, ali to će ovisiti i o budućem režimu uvoza šećera iz Ukrajine.
Utjecaj rata
▼ Posljednjih se godinu dana dosta govorilo o negativnom utjecaju ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda na tržište Europske unije. Svjedočili smo zabranama uvoza, posebno u državama koje graniče s Ukrajinom, a u pozadini tih zabrana bili su prosvjedi farmera, najčešće zbog uvoza žitarica i uljarica, ali i nekih drugih proizvoda. Ovih je dana objavljeno da Europska komisija predlaže ograničenja uvoza za meso peradi, jaja i šećer. Možete li pojasniti o kakvim se ograničenjima uvoza radi i zašto baš ovi proizvodi?
- Dosta se govorilo o utjecaju rata u Ukrajini na globalno tržište žitarica, posebno poteškoćama izvoza u najsiromašnije države s manjkom vlastite proizvodnje, znajući da je Ukrajina tradicionalno važan svjetski izvoznik žitarica, a posebno uljarica. Problemi izvoza na globalno tržište u znatnoj su mjeri preusmjerili tokove ovih roba prema zemljama EU-A. To je naravno dovelo do poremećaja u najbližim zemljama i do prosvjeda koje spominjete. Pod pritiskom europskih poljoprivrednika, u početku najviše onih iz graničnih država (Poljska, Mađarska, Slovačka, Rumunjska), a u posljednje vrijeme i iz najvećih i najkonkurentnijih zemalja u EU-U (Francuska, Njemačka, Nizozemska), čini se da Komisija nije imala izbora. Uz nastavak pružanja pomoći Ukrajini, što uključuje i najavljeni produžetak bescarinskog uvoza svih proizvoda iz te zemlje do lipnja 2025. godine, ipak će za najosjetljivije poljoprivredne proizvode biti uvedena količinska ograničenja uvoza bez carina. Zašto baš meso peradi, jaja i šećer lako je objasniti, ali zašto nisu uvršteni i neki drugi osjetljivi proizvodi kao žitarice, nije baš sasvim jasno. Ono što je zajedničko za sve navedene proizvode je snažan rast uvoza od prve polovine 2022., kada je EU omogućio uvoz ukrajinskih proizvoda bez ikakvih ograničenja. Prema podacima Eurostata, uvoz mesa peradi je u 2023. bio u porastu za oko 100 tis. tona, jaja za 31 tis. tona, a šećera za čak 436 tisuća tona. Zbirna je vrijednost uvoza ovih proizvoda upeterostručena i dosegnula je oko 900 milijuna eura. Nije samo problem porasta uvoznih količina koji je kod mesa peradi oko 2,3 puta veći, kod jaja gotovo 8 puta, a kod šećera čak 30 puta u 2023. u odnosu prema onom od prije dvije godine. Ono što proizvođači u EU-U vide kao problem nije pitanje zdrave konkurencije, nego različitih uvjeta proizvodnje i nepostojanja troškova koji su neizbježni europskim proizvođačima, a tiču se najstrožih okolišnih standarda, emisije CO2, korištenja dopuštenih sredstava zaštite bilja, propisa o dobrobiti životinja i sl. Za ilustraciju na primjeru šećera, porast uvoza iz Ukrajine u posljednje dvije godine odgovara godišnjoj proizvodnji tri europske šećerane. Znajući da ih je od ukidanja kvota 2017., kada je došlo do najveće krize ove industrije