Dodatna nacionalna potpora za repu

u posljednjih 50 godina, zatvoreno čak 15, od čega i dvije hrvatske, te da je ostalo aktivnih samo 88 šećerana u cijelom EU-U, čini se razumnim uvrštenje šećera na popis osjetljivih proizvoda kod kojeg će se moći aktivirati zaštitni mehanizam. Ako prijedlog Komisije koji je nedavno objavljen bude potvrđen od Vijeća i Europskog parlamenta, što se očekuje do travnja ove godine, izračunavat će se veličina bescarinske kvote polazeći od prosjeka ostvarenog uvoza u posljednje dvije godine (2022.2023.). Procjenjuje se da bi ta kvota na razini godine kod šećera mogla iznositi oko 320 tisuća tona, kod mesa peradi oko 150 tisuća tona, a kod jaja 25-26 tisuća tona. Ono što se može čuti od europskih farmera i u pojedinim državama članicama je da će biti inzistiranja da se slično ograničenje uvede i za žitarice i uljarice. Donekle jest neobično da na ovu listu nisu uključene žitarice, gdje je za razliku od uljarica EU samodostatan. Ne bih isključio tu mogućnost, posebice u svjetlu zahuktavanja kampanje za europske izbore koji će se poklopiti s novim godišnjim carinskim okvirom za uvoz proizvoda ukrajinskog podrijetla.

Trošak prerade

▼ Iz nedavne obavijesti Ministarstva moglo se doznati da će proizvođačima šećerne repe koji nisu mogli isporučiti minimalnu količinu od 40 t/ha u 2023. godini, ipak osigurati isplata proizvodne potpore zbog više sile. Koliko se ta nepovoljna situacija na poljima odrazila na rad naše jedine šećerane u posljednjoj kampanji? Čini se da dosta proizvođača opstaje zahvaljujući izdašnim poticajima, ali i da nerado siju repu, što se vidi iz velikog pada površina. Hoće li se nešto promijeniti ove godine?

- Iza nas je kampanja prerade šećerne repe koja će ostati zabilježena kao najzahtjevnija u poisljednjih 20-ak godina u bilo kojoj hrvatskoj šećerani. Nikada se naši tehnolozi nisu susreli s problemom kvalitete šećerne repe kakva je bila prošle godine. Ne radi se o tome da bi to bio propust proizvođača, jednostavno je riječ o višoj sili i spletu nevjerojatnih okolnosti kakve nismo imali nikada prije. U sličnoj su mjeri stradali i proizvođači u Mađarskoj, Srbiji, kao i Rumunjskoj, gdje su klimatološke prilike bile slične.

Sjetvu je popratilo jedno od najkišovitijih razdoblja, što je dovelo do propadanja oko 5 posto usjeva, ponajviše u područjima uz Savu. Nakon toga se činilo da ćemo imati iznadprosječne prinose jer je za vrijeme vegetacije repa bila u vrlo dobroj kondiciji. Međutim, kolovoz i posebice rujan donijeli su rijetko zabilježeno sušno razdoblje u uzgojnim područjima u Slavoniji gdje je više od 94 posto hrvatske proizvodnje. Pogubna je bila visoka noćna temperatura tijekom ta dva mjeseca. Rijetko ispod 23-24 stupnja, što se ne pamti, posebice ne u rujnu. To je dovelo do masovnog propadanja ▼ Kako ocjenjujete domaću poljoprivrednu politiku u segmentu proizvodnje šećerne repe?

- Moram naglasiti da bez potpore Vlade RH i Ministarstva poljoprivrede, bilo bi neusporedivo teže. Proizvodno vezana plaćanja za šećernu repu imamo u kontinuitetu puno duže nego smo postali članica EU-A. Od 2019. godine imamo i dodatnu nacionalnu potporu za ovu kulturu, koja zbog pravila ograničenja isplata tijekom tri godine (“de minimis”) ne smije premašiti 20 tisuća eura, ali nikako nije zanemariva, posebno proizvođačima koji siju 30-ak ha. U toj je skupini inače više od 90 posto svih europskih proizvođača šećerne repe, što potvrđuje ispravnost domaće poljoprivredne politike u ovom segmentu. korijena šećerne repe zbog pojave štetnih organizama, posebice prisutnosti fitoplazme na ovoj kulturi. Obratili smo se Ministarstvu poljoprivrede s molbom da se za tu godinu ne primjenjuje minimalni referentni prinos. U suradnji s Hrvatskom agenciju za hranu, Ministarstvo je pokazalo razumijevanje i donijelo odluku o iznimci jer je gotovo 30 posto proizvođača imalo prinose ispod 40 t/ha. To se po učincima štete može uspoređivati samo s velikom sušom 2003. godine. Ova je situacija pokazala koliko je važno osigurati navodnjavanje za šećernu repu jer tamo gdje ono postoji, problemi su u pravilu bili minimalni. Bez obzira na opisanu višu silu, industrija šećera je još jednom dokazala iznimnu otpornost, te iako uz goleme poteškoće, do kraja godine uspjela okončati kampanju prerade, pri čemu je otkupljen svaki kilogram proizvedene repe, iako jedan dio uopće nije bilo moguće preraditi. Trošak prerade bio je najveći dosad jer smo imali najveću potrošnju energije po jedinici proizvodnje, ali život ide dalje. Neće nas pokolebati ni taj trošak prerade, ni veliki udjel trule i gumaste repe, dogodilo se i drugima u okruženju, svjesni smo rizika koje nosi poljoprivredna proizvodnja. Nadamo se da se neće skoro ponoviti agroklimatološke okolnosti iz prošle godine. S hrvatskim proizvođačima repe smo zajedno prolazili u posljednjih 20-ak godina vrlo uspješna razdoblja, ali i izazove, te smo ponosni što smo uvijek ispunjavali obveze i pravodobno osiguravali stabilan izvor prihoda. Ključnim za dugoročnu stabilnost ocjenjujem donošenje višegodišnjeg Programa potpore proizvođačima šećerne repe do 2027. godine. Prognozirao sam prije godinu dana da će se uz mjere potpore selu i proizvođačima zaustaviti pad sjetvenih površina koji imamo od ukidanja kvota. Novi višegodišnji program koji je donesen u 2023. g. omogućuje ulazak proizvođačima u bilo kojoj godini, što je, uz pad cijena žitarica, pridonijelo većem odazivu za sjetvu u 2024. Jako smo ohrabreni što već imamo ugovoreno nešto više od 10.500 ha. To je rast za više od 2200 ha u odnosu prema prošloj godini, pri čemu će ukupna površina pod repom u Hrvatskoj ove godine biti najviša u posljednjih pet godina, i jedva tisuću hektara manje nego u 2019., što je posljednja godina kada smo imali aktivne čak tri tvornice. Ohrabruje nas i što uz blagi porast površina kod najvećih tvrtki od 1 %, imamo ugovoreno čak nešto više od 50 posto novih površina kod manjih proizvođača. Držimo da je to dobar omjer i smjer za dugoročnu održivost ovog važnog sektora. ■