Ubio je oca, osuđen na 25 godina zatvora
Visoki kazneni suda potvrdio je presudu Županijskog suda proglasivši Vučinića krivim za brutalno ubojstvo oca u kući
Visoki kazneni sud pravomoćno je osudio Osječanina Bojana Vučinića (42) na 25 godina zatvora zbog ubojstva oca Radovana (74) u Reisnerovoj ulici u Osijeku. Mrtvo tijelo 74-godišnjaka pronađeno je u kući 19. travnja 2021. nakon što je zabrinuta susjeda nazvala policiju jer starijeg muškarca nije vidjela nekoliko dana. U kući je pronađen i teško ozlijeđeni 42-godišnjak, koji se pokušao ubiti. Visoki kazneni sud potvrdio je prvostupanjsku presudu Županijskog suda Osijek donesenu 16. ožujka prošle godine, a u prvom postupku, u ožujku 2022. godine, 42-godšnjak je bio osuđen na 30 godina zatvora. Ta presuda bila je ukinuta i vraćena na ponovno suđenje.
Ubodi nožem
Visoki kazneni sud donio je presudu kojom je odbio žalbe državnog odvjetnika i optuženika te potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku i tako ocijenio da je neosnovana i bez uporišta u sadržaju izvedenih dokaza obrane optuženika, prema kojoj je ubojstvo počinjeno u nužnoj obrani. Osječanin nije osporavao da u kući u vrijeme ubojstva nije bila treća osoba, pa i prema ocjeni Visokog kaznenog suda dokaz kojim nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi potječe li trag u krvi od optuženikove obuće, tenisice, ne dovodi u pitanje potpunost i točnost utvrđenja odlučnih činjenica.
Daljnji žalbeni navodi 42-godišnjaka, prema kojima su na oštrici noža pronađeni tragovi krvi njegova oca te miješani DNK profili oca i sina na dršku istog noža, samo potvrđuju odlučne činjenice koje je prvostupanjski sud iz tog i drugih dokaza potpuno i točno utvrdio, da je Bojan ubio oca nožem zadavši mu 14 ubodnih i reznih rana, pri čemu je smrt, prema provedenom i prihvaćenom sudskomedicinskom vještačenju, prouzročena ubodom u glavu, ispod lijevog uha, s posljedicom ozljeđivanja vratne arterije, i u leđa, u predjelu prsišta, u pluća. Drugostupanjski sud ocijenio je i kako je Županijski sud pravilno utvrdio da se radilo o teškom ubojstvu jer je 74-godišnjak bio i teški srčani bolesnik s oštećenom funkcijom srca, koje je radilo kapacitetom od 30 posto, visokim tlakom i opstruktivnom bolesti pluća. Nedvojbeno je da takva osoba pripada u skupinu starijih osoba s težim tjelesnim smetnjama, dakle, onu ranjivu kategoriju osoba koje potpadaju pod kvalifikatornu okolnost terećenog kaznenog djela.
Nema kajanja
Viši sud navodi i da se nije radilo o ubojstvu iz koristoljublja jer ono kao motiv djela mora postojati u vremenu njegova počinjenja. S tim u svezi nepobitno je dokazano da je optuženik do trenutka smrti 74-godišnjaka ovlašteno, na temelju valjane očeve punomoći i sasvim slobodno, bez ograničenja podizao novac, mirovinu, s njegova bankovnog računa, te da je to učinio i u dva navrata nakon što je ubio oca. Osječanin se žalio i na visoku kaznu i tvrdio da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti. No viši sud navodi kako je ispravno prvostupanjski sud odbio cijeniti olakotnom činjenicu “... da je otac dvoje maloljetne djece”, jer je njegova bivša supruga svjedočila da među njima, osim biološke povezanosti, ne postoji bilo kakva daljnja emotivna i ekonomska veza, koja bi kao takva trebala imati utjecaja na izrečenu kaznu. Štoviše, nepostojanje takve veze ide tako daleko da optuženik ne samo što ne održava kontakte s djecom nego i ne plaća postojeću obvezu doprinosa njihovu uzdržavanju (ima oko 200.000 kuna duga). Također je neosnovan optuženikov zahtjev da mu se olakotnim cijeni kajanje, jer terećeno djelo kao takvo nije priznao, pa se kajanje ne može razmatrati. ■