Nastupit će grupe Ciroza jetre i Tarzan u dunstflaši

Održava se u kultnom vinkovačkom Rock Baru Saloon1, pod geslom “Iza zida”

Memorijal Satana Panonskog održava se u subotu, 17. veljače, kao i dosad, u kultnom vinkovačkom Rock Baru Saloon1 u Glagoljačkoj 15, pod geslom "Iza zida", najavljuje Darko Begović Bega, uz Damira Rešetara Dambasa i Filipa Jovanovca, oranizator ovog skupa jer sva trojica su prijatelji i veliki štovatelji cerićko-vinkovačkog glazbenika Ivice Čuljka Kečera II, poznatijeg kao Satan Panonski, koji je 1980-ih žario, palio i doslovno, krvario u tadašnjim klubovima, okupljalištima mladih željnih nešto drukčije zabave, u Hrvatskoj, ali i u okruženju. Na Memorijalu ove godine nastupaju dva punk-benda - zagrebačka Ciroza jetre i osječki Tarzan u dunsflaši.

Kako podsjeća pouzdani vinkovački glazbeni znalac, Goran Čulig, Ciroza jetre zagrebački je bend koji se voli nazivati punk-pijancima, službeno su nastali 2001. godine, a svoju glazbu nazivaju "Drunk Street Punkom". Nakon nekoliko proba počeli su stizati prijedlozi za ime grupa i jedno od njih bilo je i Ciroza jetre, što se svima svidjelo, a tada im je to zazvučalo skroz pankerski! Zakleti pankeri, Ciroza jetre ne odstupaju od svog zadanog glazbenog pravca te ističu kako mogu biti jedino još brži i još nabrijaniji, te dodaju kako "bez tupa-tupa, muzika je glupa!" Ciroza je popularan i uvijek rado viđen bend, i među mlađom kao i starijom populacijom punkera, koji su dosada objavili nekoliko demoa te jedan album, sasvim dostatnih za bar sat vremena urnebesne Oi/punk-svirke.

Osječki Tarzan u dunsflaši dugosvirajući je Oi/punk-band, koji svoje prve korake pamti još u 1990-ima te je iza njih sigurno puno iskustva i jednako toliko svirki kojim su uveseljavali publiku diljem regije. Žestoki kvartet sprema se to dokazati i na ovogodišnjem Memorijalu Satana Panonskog, u Saloonu 17. veljače, pa pozivaju sve koji vole ovakvu glazbu neka dođu u Glagoljašku 15, zabava i provod zajamčeni.

Valja podsjetiti kako je Goran Čulig sastavio kompletnu Satanovu diskografiju, a koja ima osam brojeva snimljenih u raznim prigodama od 1989., kada je snimio četiri pjesme pod nazivom "Bombardiranje New Yorka", do 2016., kada je objavljen "Satan Panonski: Live Osijek 30.10.1990.".

Ivica Čuljak, glazbenik, čudak, po mnogima daroviti pjesnik i prozaist, a kada je trebalo i branitelj, kao vinkovački branitelj poginuo je 27. siječnja 1992. u Aninoj ulici u Vinkovcima i do danas nije razriješen misterij kako se to dogodilo, pa su i dalje aktualne četiri verzije. Prema jednoj ga je ubio srpski snajperist, prema drugoj ga je ubio netko od suboraca prema nalogu zapovjedništva jer se oteo kontroli. Treća je teorija da se ubio sam ili je, prema četvrtoj teoriji, njegova puška sama opalila dok je izlazio iz automobila. Satanov brat Vlado, s kojim ga je vezalo i više od bratske ljubavi, kaže kako mu je najrealnija opcija da je to bio tragičan nesretni slučaj.

Zanimljivo je da je Satan Panonski više razrede osnovne škole pohađao u istom razredu s đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom Đurom Hranićem, pa njihovi školski kolege pričaju kako je jednom na satu učitelj rekao malom Đuri, kada je svima rekao da će ići za svećenike, kako će tada morati zaboraviti na djevojke, a Đuro mu je odgovorio: "To je Božja volja."

- Čini se da je Ivica odmah shvatio što je Đuro rekao. U osnovnoj školi bio je najnormalnije dijete i ništa nije upozoravalo na to da će se poslije reckati žiletom na koncertima. Negdje u drugom gimnazije se promijenio i postao Satan Panonski, kakvog ga svi znaju – priča njegov prijatelj iz školskih klupa.

Imao je i psihičkih problema, pa je krajem 1970-ih zatražio i liječničku pomoć psihijatra, ali, čini se, uvjereni su njegovi prijatelji, to je bilo više zato da eskivira vojsku jer je u to vrijeme bilo uobičajeno da mladi traže načine kako izbjeći da ti država upropasti godinu ili godinu i pol života - neki bi pojeli sirovi krumpir, neki bi se pravili ludi i otišli u “ludnicu”. Nekako u to vrijeme nastupa pod imenom Kečer II, a 1979. se priključuje vinkovačkom bendu Pogrebx. Postao je poznat po tome što bi se na koncertu rezao žiletom, nožem ili razbijenom bocom i pritom je govorio da ga ništa ne boli. Govorio je da želi šokirati publiku i u tome je uspijevao, jer je malo koga na koncertima ostavljao ravnodušnim. ■