Acije nisu i ne treba enjivati
JAVNIM I TAJNIM UTJECAJIMA NI HRVATSKA NIJE IZNIMKA...
i 'vječne' političare i mozgove iz think-tank organizacija, lobiste i generacijske 'gremije', čiji političko-društveni planovi iz sjene utječu na sam sustav, te je vrlo teško nešto promijeniti", ističe Trkmić. Između ostaloga, nadalje posebno izdvaja da ljudi koje duboka država naziva "teoretičarima zavjere" pod izrazom "duboka država" podrazumijevaju i djelovanje tajnih društava kao što su masoni, za koje tvrde da su "nevidljiva ruka" koja iz sjene upravlja svim političkim, društvenim i ekonomskim procesima.
Trkmić se dotaknuo i Udbe, o kojoj piše kako je bila najmoćnija poluga "duboke države" bivše SFRJ, u kojoj je bez milosti zatirala hrvatske nacionalne interese. Ostatci toga zlokobnog sustava još postoje, djeluju iz sjene, upozorava Trkmić.
Također naglašava kako su u korijenu stvaranja "duboke države" u Hrvatskoj prvenstveno duboki relikti bivših udbaških i komunističkih struktura, koje su, što im je omogućila politika nacionalne pomirbe, provele transmisiju moći i u samostalnu Hrvatsku. Ta je moć politička (bivši komunisti jako dobro poznaju tehnologiju vladanja), ali i financijska, s obzirom na to da su brojni "zaslužnici" bivšeg sustava u privatizaciji i prvobitnoj akumulaciji kapitala ugrabili prilično velik dio financijskog kolača.
Trkmić tu ne staje, nego nastavlja "dramatizirati", pa podsjeća javnost da su se pripadnici bivšeg udbaško-komunističkog elitnog kruga naglo, devedesetih godina, prerušili u "humaniste", ali su u biti, kao tehnomenadžeri, u privatizaciji (što nije čudno, jer je dobar dio menadžera prije devedesetih bio dio "struktura"), "okrenule" golem kapital, kojim su poslije presudno utjecale na financijske i političke procese u državi. Uz udbaško paraobavještajno podzemlje, u Hrvatskoj je sasvim moguće da je "duboka država" i u legalnim, civilnim i vojnim, sigurnosno-obavještajnim strukturama. "Duboka država", to jest država u državi, prema potrebi "unovačuje" političare, ove ili one političke opcije, a na usluzi su joj praktično svi glavnostrujaški mediji. Duboka država u Hrvatskoj je ondje gdje su kapital i moć, pa određene (posrnule) gospodarske divove možemo gledati kao klasičan proizvod "duboke države", to jest kao kumsko-rođačko-mafijaški model ekonomije, gdje postoji duboka sprega između političara, pseudopoduzetnika, obavještajnog podzemlja i kriminala. Do danas je malo koji ili ni jedan političar osuđen za kriminalno-korupcionaške pothvate, i nije u proračun vratio protupravno stečenu imovinsku korist. Što puno govori o neovisnosti i samostalnosti pravosuđa kao također dijela "duboke države", prema staroj latinskoj "ruka ruku mije", zaključio je Trkmić.
KORUMPIRANE STRUKTURE
Koliko god Trkmićeve tvrdnje bile naizgled pretjerane, neke od činjenica valja uzeti sasvim ozbiljno u kontekstu prošlih i sadašnjih društveno-političko-ekonomskih zbivanja u Hrvatskoj. O "dubokoj državi", koja navodno uspješno i dalje razara Hrvatsku, često je pisala i jedna od dugogodišnjih najdesnijih hrvatskih komentatorica Andrea Latinović. I ona je dio problema uočila u dijelu DORH-A, kako navodi, možda najkorumpiranije i najnesposobnije institucije u državi. "Trebalo bi nam nekoliko stranica teksta, ako ne i cijela knjiga, kada bismo htjeli nabrojiti sve one pripadnike hrvatskog društva, od medija do brojnih 'uglednika', koji sofisticirano godinama potkopavaju ovu izmučenu državu. Na svim frontama. Jedan od stupova te 'duboke države', uz moćne pojedince iz vlasti, jesu obavještajni, paraobavještajni, policijski i parapolicijski aparat. Postoji ogromna, visoka piramida 'duboke države' koja čini nevidljivu mrežu neformalne moći koja vlada hrvatskim društvom", mišljenja je Latinović.
Sve u svemu, je li duboka država mit ili stvarnost, odgovor ovisi iz koje i kakve pozicije gledate na problem. Drugim riječima, svaki će teoretičar urote bez ikakve dvojbe kazati da postojanje deep statea nije upitno, a neutralniji i objektivniji promatrač zaključiti da "tu ima nešto", ali da situacija ipak nije toliko dramatična kako se percipira u medijima i na internetskim portalima. No ako i nisu iz portfelja duboke države, niz potkopavajućih manipulativnih tehnika (curenje informacija, recimo) kako bi se poremetila stabilnost vlasti, društva, demokracije... lako se može tumačiti i u širem okviru "duboke države", s navodnicima ili bez navodnika. ■