Otvoren uz “Small Things Like These”

U Berlinu je počelo 74. izdanje Međunarodnog filmskog festivala, poznatijeg kao Berlinale. Uoči svečanog otvorenja berlinski gradonačelnik Kai Wegner opisao je Berlinale kao "posvetu kreativnosti, raznovrsnosti i magije filma". Wegner je zahvalio vodećem dvojcu Berlinalea, Mariette Rissenbeek i Carlu Chatrianu, na "hrabrom suočavanju" s problemima s kojima su se susretali prilikom vođenja festivala koji su preuzeli uoči pandemije. Berlinale je otvorio film belgijskog redatelja Tima Miealntsa "Small Things Like These" s irskim glumcem Cillianom Murphyjem u glavnoj ulozi. Zvijezda "Oppenheimera" utjelovljuje muškarca koji tone pod dvostrukim teretom traumatičnog djetinjstva i opresivne sadašnjosti. Smješten u katoličku Irsku 1980-ih godina i utemeljen na istoimenom romanu spisateljice Claire Keegan, film prati Murphyja kao trgovca ugljenom i oca kojeg prožima krivnja i neodlučnost bi li trebao spasiti djevojku zatvorenu u Magdaleninim praonicama koje vode časne sestre. Ovo je prvi irski film od 2017. koji se natječe za Zlatnog medvjeda, a u kojem belgijski redatelj Tim Mielants nastoji rasvijetliti nedavnu irsku traumatičnu prošlost koju su neki pokušali zakopati, rekao je Murphy novinarima.

- To je bila kolektivna trauma ljudi određenog vremena, a čini mi se da to još uvijek procesuiraju - rekao je redatelj. - Ironija knjige je ta da kršćanin pokušava učiniti kršćanski čin u disfunkcionalnom kršćanskom društvu - rekao je Murphy, koji je nominiran za nagradu Oscar za svoju ulogu "Oppenheimera".

Irske Magdalenine praonice, posljednje zatvorene 1996., crna su točka Katoličke Crkve, ali i irske države. Tamo su slane "moralno posrnule" djevojke i žene koje su rodile izvanbračnu djecu, ali i često one koje su učinile minorne prijestupe, kao i beskućnice. Na kraju je tamo završilo oko 30.000 žena koje su bile zlostavljane i radile u ropskim uvjetima.

- Kako biste prolazili kroz život, postoje stvari koje morate ignorirati - rekla je Eileen Walsh, koja igra njegovu suprugu i u toj jednoj rečenici prenosi poraznu težinu sramotnog društvenog konsenzusa.

Film otkriva da je prošlost koja je davno zakopana bliže nego što se to čini: Najmračnije tajne ulica Wexforda prizivaju 1950-e godine, a samo zvukovi s radija na kojemu svira The Human League kazuju gledatelju da je ovaj film ipak smješten u 1985. ■