Tucak i Barakude još po olimpijsku medalju
Nakon europskog srebra Hrvatska je u Dohi uzela naslov prvaka svijeta nakon drame u finalu s Italijom
Znate li kakav je osjećaj, ali i doseg igrati u dva velika finala zaredom u razmaku od samo mjesec dana? Takve trenutke u svojim karijerama, ma koliko bogate i uspješne bile, ostvare tek rijetki. Odabrani. U tom su elitnom društvu sada i vaterpolisti Hrvatske. Novi svjetski prvaci, aktualni europski viceprvaci, skromna, marljiva družba na čelu s trofejnim izbornikom Ivicom Tuckom.
Treći naslov
Otvorili su olimpijsku godinu naši vaterpolisti na šampionski način, nisu prošla ni dva mjeseca 2024., a Hrvatska je u bazenu iskovala dva odličja. Prvo je kod kuće nes(p) retno poražena od Španjolaca u finalu EP-A, a onda nakon osvojenog srebra iz Zagreba otišla u pustinju, gdje nije ostala žedna pokraj toliko vode u bazenu Aspire Doma u Dohi. Otišle su Barakude u Katar s jednim ciljem, izboriti četvrtfinale i tako izvaditi vizu za Pariz. Na papiru to nije izgledalo kao težak zadatak, ispostavilo se da i nije bio, ali ipak trebalo je ostati pribran, nakon pražnjena do kojeg je moralo doći nakon eurosmotre. Na svjetskoj ne samo da su ispunjeni ciljevi, oni su premašeni na najljepši mogući način. U finalu 21. SP-A Hrvatska je nakon prave sportske drame, kakva i priliči završnom okršaju, nakon peteraca svladala Italiju 15:13 (11:11). Na isti način došla je do pobjede u polufinalu protiv Francuske, a prije toga u nokaut-završnici padali su Srbija i Kina. Jedini poraz nanijela ima je na kraju brončana Španjolska, koju smo priželjkivali u finalu kako bismo poravnali račune iz siječnja. Talijani su nam odnijeli tu mogućnost, ali nećemo se žaliti, jer završilo je onako kako smo svi i priželjkivali. Treći put Hrvatska je na svjetskom tronu (2007. i 2017.), drugi put pod izborničkim ravnanjem izbornika Tucka, kojem nije bilo lako izdržati sva ova uzbuđenja u Kataru, a i prije toga u Dubrovniku i Zagrebu. Čovjek ipak ima ugrađen stent, a njegovi igrači veliko srce, koje su pokazali tko zna koji put.
- Ova je ekipa formirana prije dvije godine i sjećam se da je veliki broj ljudi govorio da teški dani čekaju Hrvatsku, ali mi smo u to vrijeme postali i europski i svjetski prvaci. Ovo mi je životna matura, s ovakvom ekipom doći do naslova svjetskog prvaka. Presretan sam. Ova reprezentacija nikada nije pala, a taj mentalitet je vrijedan kao i ovo zlato. Nekada te i ti peterci nagrade, nekada i ne, oni su sastavni dio utakmice. Ponekad i rulet, a opet smo pogodili s uvođenjem Mate Anića. U finalu je pobijedio vaterpolo - kaže čovjek koji je sa svojim Barakudama osvojio devet velikih medalja. Pet ih je sa SP-A (dva zlata, srebro i dvije bronce), tri s kontinentalne smotre (svakog sjaja) i jedno olimpijsko srebro. Zna se što nedostaje i što je nova misija.
Na vrh Olimpa
- Moja životna želja je olimpijsko zlato. To je moj put i dok god ga ne budem imao u svojim vitrinama, neću biti miran. S ovim momcima imam takvu kemiju, učinit ću sve da u Parizu ostvarimo veličanstven rezultat, a onda mogu i u mirovinu - ponosno će Ivica Tucak, čiji su igrači i službeno najbolji na svijetu.
Malo je čudno što nitko od njih nije pokupio neko pojedinačno priznanje u Dohi, ali nema veze. Oni su najbolji, a to su: Marko Bijač, Mate Anić (vratari), Josip Vrlić, Ivan Krapić, Luka Lončar (centri), Rino Burić, Matias Biljaka, Marko Žuvela (braniči), Konstantin Harkov, Filip Kržić, Franko Lazić, Zvonimir Butić, Ante Vukičević, Jerko Marinić Kragić i Loren Fatović (napadači). Uz izbornika, zlatni stručni stožer činili su: Jure Marelja (pomoćnik), Renco Posinković (trener vratara), Pero Kuterovac (kondicijski), Igor Pezelj (analitika), Damir Luketić, Zlatko Kercel (fizioterapeuti) i dr. Dinko Pivalica (liječnik). Svjetski prvaci! ■