Stjepan Belić virtuoz je u krojenju abe - sukna
Majstor je izradio, ali i od propadanja spasio, brojne “aljine” ili kabanice
Već sam naslov knjige Antuna Flinčeca "Posljednji abadžija u Hrvatskoj Stjepan Belić iz Antina", objavljene krajem prošle godine, jasno upućuje na njezin sadržaj. Vrijedan je to zapis o dragocjenom zanatu koji nestaje s posljednjim majstorom koji se njime bavi, a sve je, otkriva autor, krenulo od ideje o svojevrsnom katalogu.
Autor je već godinama posvećen proučavanju povijesti rodnoga Antina, a prije ove objavio je četiri knjige, i u naslovu svake je Antin: "77 godina nogometa u Antinu" u suautorstvu s Marinom Kovačevićem (2011.), "Antin narodno ruho – Fotografijom protiv zaborava" (2014.), "Antin kroz ratove" (2016.) i "Starovirski Antin" (2019.).
“Općenito u tradicijskoj tekstilnoj industriji na području Hrvatske značajno mjesto pripadalo je predmetima od vune. Uz različite uporabne i ukrasne predmete od vune u tradicijskom rukotvorstvu istočne Hrvatske neizostavni su bili i odjevni predmeti obrtničke proizvodnje: suknarskog i pletačkog valjanog obrta, povijesno nazivanih abadžijskog i štrikerskog obrta, prema podrijetlu nastanka i pripadajućoj terminologiji. Ako ćemo iskreno, abadžija je umjetnik. On je čarobnjak svoje struke, on je virtuoz s iglom i koncem", piše Antun Flinčec u svojoj knjizi o Stjepanu Beliću, dodajući kako je to priča o posljednjem majstoru jednoga umjetničkoga tradicijskog obrta, čija će djela vrlo vjerojatno nadživjeti njegov zemaljski hod i tako svjedočiti o umjetnosti jednog običnog čovjeka koji je živio u malom "paorskom" i "starovirskom" selu u srcu Slavonije.
“On nema šareni izlog, niti ormar pun gotovih proizvoda, nego kroz razgovor s ljudima dođu do ciljanog proizvoda koji pojedinci žele. To je, po meni, izgledalo pomalo 'prazno', pa je katalog koji sam predložio bio korisno rješenje. Kako sam kroz istraživanje dublje ulazio u materiju, tako sam otkrivao čarobni svijet koji postoji iza zatvorenih vrata starinskih šifonjera, pa se priča pomalo širila. I eto nas u konačnici tu gdje jesmo", zaključuje Flinčec.
U bogato ilustriranoj i luksuzno opremljenoj monografiji Antun Flinčec na 162 stranice predstavlja Stjepana Belića i njegov obrt iz svoga kuta, ali donosi i viđenje drugih o tvom majstoru i o njegovu radu, kao i niz zanimljivih podataka iz raznih izvora općenito o ovom obrtu, o "aljinama" i njihovim vlasnicima, o drugim odjevnim predmetima od abe, o drugim starim obrtima, o povijesti Antina..., ocjenjuje se u recenziji.
Stjepan Belić (1950.) poznat je kao dugogodišnji predsjednik antinskog KUD-A i inicijator manifestacije "Zimsko spremanje". Stručnjaci etnolozi znaju ga kao vrsnoga abadžiju, majstora koji je izradio, ali i od propadanja spasio, brojne "aljine" ili kabanice, koje su dio šokačke nošnje, muške i ženske, izrađene od abe - sukna, tople i nepromočive, u parad
ukratko
Belićev je obrt 2011. uvršten u Registar kulturnih dobara RH kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro
noj ili u radnoj inačici. U Vinkovcima je izučio krojački zanat, a u Varaždinu završio srednju tehničku tekstilnu školu. Abadžijski zanat izučio je sam jer nije imao od koga preuzeti tu u Hrvatskoj nestalu vještinu. Tako je, barem dok je Belića i dok može raditi, spasio od izumiranja taj stari zanat, a njegov je obrt 2011. godine uvršten u Registar kulturnih dobara RH kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro – tradicijski obrt izrade slavonsko-srijemskih suknarskih odjevnih predmeta. ■