Porast populacije rast proizvodnje h

Muur-aračić: Europljani žele zdravstveno ispravn

Što je najveći izazov na svijetu? Do 2050. godine na svijetu će biti 9,7 milijardi ljudi. Kako prehraniti tako veliki broj ljudi? - Odgovor na to pitanje je jednostavan, postoje samo dvije opcije: ili povećati proizvodne površine, što se bojim da ne možemo, ili povećati prinos, a i tu je velika poteškoća. Porast populacije zahtijeva porast od 43 % proizvodnje hrane, istaknula je to između ostalog na otvaranju panel-rasprave prvog dana 66. Seminara biljne zaštite u organizaciji Hrvatskog društva biljne zaštite moderatorica, prof. dr. sc. Jasminka Igrc Barčić, napominjući kako je Europa podijeljena u tri proizvodne zone i ova južna, kojoj mi pripadamo, ima vrlo raznoliku proizvodnju s puno više kultura nego u ostale dvije zone, pa time i puno više izazova u samoj proizvodnji, koja ovisi o velikom broju čimbenika.

Velika tranzicija

“Kada govorimo o proizvodnji hrane, najčešće se govori o zabrinutosti o ostacima sredstava za zaštitu bilja u hrani i polovina stanovništva EU-A iskazuje veliku zabrinutost, a da o tome ne zna ništa. Zaštita bilja je užasna kontroverza. Možemo li smanjiti količinu sredstava za zaštitu bilja, a istovremeno povećati proizvodnju. Pri tome imamo EU strategiju koja ima neke svoje temeljne ciljeve kojima nitko od dionika u poljoprivrednoj proizvodnji, od proizvođača do ekologa, nije zadovoljan. Nama je potrebna velika, jaka i važna tranzicija koja će iz nezadovoljstva dovesti do potpunog zadovoljstva", istaknula je Igrc Barčić.

Za ovu raspravu odabrani su panelisti koji pokrivaju sve segmente poljoprivredne proizvodnje, pa su tako Ministarstvo poljoprivrede zastupali Milorad Šubić iz Uprave za stručnu podršku u razvoju poljoprivrede i Ivica Delić iz Uprave za poljoprivredno zemljište, znanost je predstavljala prof. dr. sc. Renata Bažok s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, zaštitare Danko Tolić iz Syngente Agro d.o.o. i Vladimir Novaković, vlasnik tvrtke Morphos d.o.o. koja proizvodi biološke preparate, a neposredne proizvođače Marijana Muur-aračić, organizatorica proizvodnje u tvrtki Agronom d.o.o., Marko Peičić, voditelj ratarske proizvodnje Banovci d.o.o., i Siniša Krnjajić, tehnolog ratarske proizvodnje Tena d.o.o.

“Vrlo često ćete čuti jednu rečenicu – fitomedicinari jednako trovači – najveća neistina koju ćete ikad čuti. Zašto je došlo do tako silnog raskoraka od struke, znanosti do očekivanja ljudi?" bilo je prvo pitanje upućeno panelistima.

Šubić je istaknuo kako je u samo četvrt stoljeća promijenjena percepcija ljudi. "Agronomi, koji su bili cijenjeno zanimanje, postali su trovači", govori Šubić iznoseći vlastita iskustva s terena.

Tolić smatra kako smo za percepciju kakva je danas malo i sami krivi. "Stječe se dojam kako kreiranje agrarne politike nije u našim rukama, već je kreiraju politika i mediji", navodi, a Delić smatra kako je nestala sinergija između znanosti i struke s jedne strane i proizvođača i potrošača s druge strane te se glas znanosti i struke nedovoljno prihvaća.

Bažok smatra da problem seže puno dalje u prošlost. "Prije su struka i zananost bile puno više na terenu jer je bilo projekata, a imali smo i Ministarstvo iza sebe. To se sada promijenilo", kaže Bažok navodeći kako struka na te komentare nije reagirala na vrijeme.

Marijana Muur-aračić smatra kako je čitava priča krenula iz EU-A. "Europa je najveći proizvođač i izvoznik hrane zato što su znanost i proizvodnja radili zajedno. Europljanin želi zdravstveno ispravnu hranu i najlakše je uperiti prst u zaštitu bilja. Mi smo spremni smanjiti količinu zaštitnih sredstava za 35 % ako je prosječni potrošač spreman vratiti se 50 - 70 godina unatrag i pristati konzumirati voće i povrće samo kada im je sezona i to plaćati 50 % skuplje", navodi Muur-aračić.

Peičić, pak, ističe kako su nekada veliki sistemi imali svoje razvojne centre i davali sami preporuke koje su onda koristili i mali proizvođači. "U posljednje vrijeme fakulteti nisu voljno uključeni u proizvodnju. Kada bi oni na svojim pokusnim poljima pronalazili rješenja i prezentirali ih malim proizvođačima, i percepcija bi bila puno bolja", naglašava Peičić, s kojim se složio i Krnjajić, koji smatra kako agronoma na terenima ima malo, pa samim time i savjeta proizođačima,