Jedina rođena na Pazarištu bb, ispod nogometnih tribina

Samo Zdenki Vuković u knjizi rođenih piše neslužbeni naziv tog dijela grada

Đakovčanka Zdenka Vuković (71), rođena Francem, s ponosom, ali i puno pažnje pokazuje svoj već požutjeli izvadak iz matične knjige rođenih, u čijoj rubrici o adresi stoji: Pazarište bb, Đakovo. Ispisalo je to jednu zanimljivu životnu priču o dijelu grada u kojem svatko svakoga poznaje, a vrata se ne zaključavaju, u kojem se zajedno i veseli i tuguje. Jednu životnu priču započetu lijepim djetinjstvom kada djeca nisu imala mnogo, a radovala su se i najmanjim sitnicama.

Tako je ova sitna, vedra ženica, rođena 22. lipnja 1952., jedina Đakovčanka u čijem dokumentu piše da je rođena u ulici Pazarište, iako ono nije ime ulice, već neslužbeni naziv za dio grada oko nogometnog igrališta bivšeg Jedinstva, pa mnogi i danas, kada idu na nj, kažu: "Idem na Jedinstvo."

Igrala nogomet

- Kada me naša teta Anica Štader išla upisati, nije znala reći našu ulicu i rekla je: "Pazarište". I tako sam ja jedina kojoj je Pazarište upisano kao adresa u dokument. Sestri i dvojici braće ta adresa nije upisana – bratu Rudiki bila je navedena Gupčeva, a bratu Antunu i pok. sestri Mirti Boškovićeva. Kada mi ljudi kažu: "Mi smo s Pazarišta", ja im kažem kako to meni jedinoj i piše pa me "tentaju": "Ti si jedina prava Pazarištanka!" - kaže Zdenka o tom dijelu Đakova gdje je nekada bio vašar, "pazar", pa dio ulica oko nogometnog igrališta Đakovčani zovu Pazarište. Kaže kako je tu provela najljepši period života, prekrasno djetinjstvo puno bezbrižne igre na širinama travnjaka nogometnog igrališta na Pazarištu. - Naši roditelji, Marica i Antun-tončika, bili su oružari na nogometu, sa stanom ispod tribina i ondje me mama rodila. Tu je bio moj prvi udah - kaže i dokumentom potvrđena Pazarištanka. Je li ju dolazak na svijet ispod nogometnih tribina odredio ili to što su braća igrala nogomet ili to što je odrastala na nogometnoj travi, no Zdenka je u mladosti i sama igrala nogomet.

- Zvale smo se Interice, a ja sam bila vezist - prisjeća se Zdenka, dok o djetinjstvu razgovara s pet godina starijim bratom Rudikom, koji se i sam, kao brat Antun zvani Toto, bavio nogometom.

- Već na svojoj prvoj utakmici za NK Slavoniju Budrovci zabio sam sedam golova - prisjeća se Rudka, umirovljeni poštar. Kaže kako Pazarište, gdje on i dandanas živi, i to u Mihanovićevoj, uz tu ulicu, čine i Topalovićeva, Tomerlinova, Vrazova, Boškovićeva, bivša Šelova…

Dok se s Rudikom prisjeća kako se on kao stariji brat brinuo o njoj u djetinjstvu, Zdenka kaže kako je navedeni izvadak izvađen 1967., kada je imala 15. Sa zaglavljem SFRJ – SR Hrvatska, izdan je 1967.

Nostalgija

- Ne znam je li mi trebao za školu ili..., no čuvam to s pažnjom. Sad je već dosta pohaban, pa ga namjeravam fotokopirati, da ostane pisani trag da mi jedinoj piše Pazarište bb - kaže Zdenka. Život je ovu vedru ženicu dva puta odveo na rad u Njemačku, radila je i u Đakovčanki, a udala se za Adama Vukovića iz Budrovaca i s njim izrodila četvero djece, od kojih je danas živo njih dvoje. Danas pok. Adam bio je vatrogasac, a Zdenka kućanica, pa je DVD Đakovo Vukovićima dodijelio stan u vatrogasnom dvorištu.

Pomisao na Pazarište, djetinjstvo "na nogometu", u Zdenki uvijek budi nostalgiju.

- "Na nogometu" smo se igrali "graničara", "taf-taf"… Bilo je to najljepše razdoblje - kaže s puno emocije Zdenka, koja tu emociju pretače i u pozdrav:

- Kad god se vidimo mi iz tog dijela grada, kažemo si: “’Ej, di si Pazarište!” Jer, to su oni dijelovi grada koje čine jednostavni, mali, a veliki ljudi, gdje ti je susjed gotovo važniji od rodbine. ■

ukratko