Odlazak velikog i jedinstvenog pisca

Umro je Danijel Dragojević, hrvatski pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist i radijski urednik. Rođen prije devedeset godina, 28. siječnja 1934., u Veloj Luci, na otoku Korčuli. Dragojević je gimnaziju završio u Dubrovniku, a povijest umjetnosti u Zagrebu.

Dragojevićeva prva pjesma objavljena je u splitskom časopisu Mogućnosti 1956., nakon čega je nastavio objavljivati poeziju, i to s autorima okupljenima oko časopisa Razlog. Svoju prvu zbirku poezije Kornjača i drugi predjeli objavio je u Splitu 1961. Iza sebe je ostavio dvadesetak knjiga, a neke od njih su Nevrijeme i drugo, Prirodopis, Razdoblje karbona, Rasuti teret, Cvjetni trg, Žamor i Negdje. Dragojević je pisao i prozu, eseje, likovne prikaze, studije i monografije. Devedesetih godina prošlog stoljeća povukao se iz javnog života, čime je pridonio stvaranju mita tajne hrvatske književnosti. Bio je izuzetno samozatajan, intervjue je odbijao davati, javno nije nastupao.

Jedan je od najvažnijih hrvatskih pisaca, te je utjecao na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pjesmama, osebujnim stilom i beskompromisnim držanjem. Dugogodišnji urednik autorskih emisija na Trećem programu Hrvatskog radija: Bibilovizor, Poezija naglas te Dnevnici i pisma. Godine 2019. odbio je Nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih književnih nagrada, među kojima i Goranove nagrade 2005. za knjigu Žamor, Nagrade “Vladimir Nazor” 1981., Zmajeve nagrade 1981. za knjigu Razdoblje karbona, Nagrade “Branko Miljković” za knjigu “Prirodopis” 1974. i drugih. T.K. ■