Igraju nogoš još od prve utakmice u ratnom Osijeku

Pobjeda je začin sporta, ali u ovom su slučaju to prijateljstvo, redovito okupljanje i sjećanje

Udruga umirovljenika HEP-A Slavonije i Baranje - podružnica Osijek nastavila je tradiciju te organizirala malonogometnu utakmicu između Ratnog poslovodstva (crveni dres) i Ratnog radnog voda (bijeli dres) Elektroslavonije Osijek, koja je završila devet prema pet (9:5) za tim Ratnog poslovodstva. Održana je pod pokroviteljstvom Danijela Ilića, prvoga čovjeka Elektroslavonije, 9. veljače u Graditeljsko-geodetskoj školi Osijek.

Osobito je vrijedno istaknuti činjenicu kako se ta tradicija njeguje sada već pune 32 godine. Prva je utakmica odigrana 5. veljače 1992. u još ratom zahvaćenom Osijeku, u povodu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Igrače i publiku uvijek su činili radnici svih djelatnosti HEP-A u Osijeku, što je pokazatelj snage zajedništva.

Zvižduk suca Miroslava Grevingera označio je početak srčanoga susreta, koji je u gotovo istome, dinamičnom, ritmu trajao tridesetak minuta. Golmani su bili Branko Vrdoljak i Danko Glavota za "bijele" i Dušan Pajtak kod "crvenih", ali je bolji prosjek godina na strani Poslovodstva ipak rezultirao boljom gol-razlikom u korist crvene momčadi. No, kako su istaknuli sudionici utakmice, pobjeda je, istina, poseban začin svakoga sporta, ali su ovdje u središtu svega prijateljstvo, veselje, svakogodišnje okupljanje i sjećanje na sve kojih ove godine nije bilo, otete sudbinom života (16 prijatelja), jer sjećanje održava, a zaborav briše. U obrani sjećanja od zaborava otišle prijatelje nasljeđuju mladi radnici, čuvari sjećanja. Sve to moglo se osjetiti na samoj utakmici i na terenu i u gledateljstvu, ali osobito na zajedničkoj večeri uz zvuke tambure što je za sudionike i publiku pripremljena u upravnoj zgradi Elektroslavonije. Sudionici su otišli svojim domovima noseći u sebi nadu o ponovnom susretu, pa neka se potvrdi ona hrabra uzrečica kako nada umire posljednja. ■