Države u susjedstvu Ukrajine, kao i cijela Europa, ne smiju ignorirati rat

Upovodu "obljetničke" teme dvije godine rata u Ukrajini, razgovarali smo s prof. dr. sc. Goranom Bandovom, redovitim profesorom međunarodnih odnosa i diplomacije sa Sveučilišta u Zagrebu. Prof. Bandov je između ostalog član Svjetske akademije znanosti i umjetnosti, član Svjetske akademije mladih znanstvenika i član Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora.

S obzrom da mnogi komentatori i analitičari ukrajinskog rata u nekom širem geostrateškom i geopolitičkom kontekstu često navode usporedbe sadašnjeg stanja sa stanjem u Europi nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, uključujući dakako i sigurnosni aspekt, uz onaj ekonomski i neke druge aspekte, pitali smo prof. Bandova što misli o tome, koliko su to opravdane usporedbe ili se ipak radi o pretjerivanju...

RATNA VREMENA

▼ Kad se radi o Europi, ali ne samo o Europi nego i šire, je li nastupilo novo doba geopolitičke (ne)ravnoteže moći, potaknute ponajviše aktualnim ukrajinskim ratom, odnosno invazijom Rusije na slobodnu i nezavisnu Ukrajinu okrenutu europskim demokratskim vrijednostima...?

- Istina, i nakon Prvog, a posebice nakon Drugog svjetskog rata došlo je do promjene geopolitičkih paradigmi. Svijet je između Prvog i Drugog svjetskog rata bio u snažnim promjenama, za neke države, odviše sporim, za neke se išlo u krivom smjeru. Počeli su procesi dekolonizacije i izgradnje međunarodnih organizacija (posebice značajna Liga naroda) koje su trebale osigurati više globalne ravnopravnosti i međunarodne solidarnosti u borbi s ključnim globalnim izazovima, posebice u borbi protiv siromaštva, bolesti i za dostupnost kvalitetnog obrazovanja. Sve te ideje ipak su posebno dobile na zamahu nakon Drugog svjetskog rata i formiranja Ujedinjenih naroda. Novi svijet, nakon Drugog svjetskog rata, iako je snažno obilježen Hladnim ratom, imao je niz uspjeha, kvaliteta života snažno je rasla u gotovo svim segmentima, u mnogim područjima potaknuta novim tehnologijama koje su omogućile kvalitetniju brigu o globalnom zdravlju, proizvodnji hrane, osiguranju efikasnije obrade zemlje i dostupnosti vode za piće u niz kućanstava svijeta. Dakako, daleko je svijet bio od idealnog, iako smo službeno bili izvan feudalnog društva, neki njegovi okviri i nadalje su postojali - kako između država tako i u nizu država. U nizu društava određeni krug ljudi živio je znatno bolje nego ostatak društva.

Ipak, od osamdesetih godina prošlog stoljeća i početka snažne globalizacije podiže se kvaliteta života i u onim krajevima svijeta koji su odolijevali napretku. Globalizacija je omogućila brze protoke robe i usluga, globalnu povezanost, ali je prouzročila i ekonomsku međuovisnost. Globalizacija se događala istovremeno s okončanjem Hladnog rata te s raspadom SSSR-A i Varšavskog pakta. Upravo ti raspadi jesu jedan od uzroka današnjih suvremenih preslagivanja, jer se Rusija osjetila gubitnicom globalnih tranzicija i niz njezinih kasnijih reakcija rezultat su težnje da se vrati na globalnu scenu kao jedan od aktera koji (su)odlučuje. Tako promatrana ruska agresija na Ukrajinu čini se očekivanom eskalacijom u svijetu koji se mentalno udaljio od globalnih konflikta i koji je doslovno preko noći utonuo u njih, koliko god (ne) spreman bio.

Upravo se nalazimo u tim globalnim preslagivanjima i još smo jako daleko od konačnih kontura novih globalnih struktura. Trenutni saveznici mogli bi mijenjati strane, niz trenutno nesvrstanih s vremenom će postati svrstani, mnogi će pokušati biti mostovi suradnje koji će profitirati od zahlađenja globalnih odnosa. Već se sada niz aktera pokušava tako pozicionirati, poput, primjerice, Indije, a dijelom i Turske, koja je dio NATO-A, ali istovremeno pokušava imati diplomatsku posredničku ulogu novih globalnih odnosa.

▼ Prije nekih godinu i pol profesor Michael Clarke, bivši glavni direktor Kraljevskog instituta ujedinjenih službi (RUSI), upozorio je kako bi rat u Ukrajini mogao trajati i 50 godina! S obzirom na sadašnje stanje na bojištu, koje sve više sliči rovovima iz Prvog svjetskog rata, takav višegodišnji scenarij čini se lakomogućim. Koliko je zapravo sa svime što se zbiva s ukrajinskim ratom i oko rata "znakova vremena" koji ionako prestrašenom svijetu sugeriraju neizbježnu globalnu katastrofu?

- Mnogi analitičari predviđaju da će rat u Ukrajini postati dugoročno zamrznuti konflikt jer će se oba aktera naći u situaciji da neće uspjeti učiniti veće napretke na ratištu, a istovremeno neće biti spremni na ustupke koje bi diplomatsko rješenje zahtijevalo. To neće biti klasičan aktivan rat, iako se neće moći isključiti povremena razmjena vatre, stradavanja, eskalacije i humanitarne katastrofe. U suvremenim odnosima postoji cijeli niz zamrznutih konflikata, primjerice, u Moldaviji, Gruziji ili na Cipru, da spomenemo samo neke. Neupitno je da ruska agresija na Ukrajinu pokazuje neke nove trendove u međunarodnim odnosima, iako treba biti jasan i reći da je Rusija i u prethodnim razdobljima znala zaigrati na kartu rata. Primjerice, Rusija je 2008. godine napala Gruziju, a 2014. oružano je intervenirala u Ukrajini, te okupirala Krim. U tim vremenima međunarodna zajednica imala je dosta blagu reakciju. Možemo pretpostaviti da je predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin očekivao izostanak snažne reakcije i u ovom slučaju, a vjerojatno nije očekivao ni otpor kakav su Ukrajinci i Ukrajina pružili. Od vojne intervencije, za koju se očekivalo da će biti okončana u vrlo kratkom roku, razvuklo se na dvije godine i ne vidi se konkretni kraj.

PERCEPCIJA POBJEDE

▼ Rat ulazi u treću godinu i borbe su sve žešće, brutalnije i mir se zasad čini kao daleka iluzija. Može li se zaključiti da se osjeti stanovito zasićenje ratom? Međunarodna zajednica, uključujući i EU, sve više pokazuje nemoć, nema efikasnih rješenja, a pokazuje se i da sankcije prema Rusiji nisu nešto posebno učinkovite... Tko će odlučiti kad je dosta rata i kad je vrijeme za mir? Prema mnogima, ključna je i dalje uloga SAD-A, no čekaju se izbori.

- Čovjek se lako zasiti neugodnih vijesti, a rat i sve njegove posljedice nisu ugodni, ratne vijesti slikom i tonom prenose bol i patnju, potiču se restrikcije, traži se promjena dosadašnjeg stila života, rastu troškovi, a neki su proizvodi teže dostupni. Život se mijenja koliko god nam to ne odgovaralo. To je nešto što svaki čovjek želi ignorirati. No države, napose one koje se nalaze u susjedstvu ratnog sukoba, nemaju taj luksuz da smiju ignorirati rat, napose onaj koji direktno utječe i na njih same.

Val izbjeglica, energetska kriza, problemi sa žitaricama... samo su neke od kriza nastale kao posljedica ruske agresije na Ukrajinu 2022. godine. Europa kao prvi susjed to ne može ignorirati.

Što se SAD-A tiče, on je jedan od ključnih aktera globalnih odnosa i to će ostati i u sljedećem periodu, samo je pitanje tko će se još sve priključiti tom vrlo uskom krugu ključnih aktera globalnih odnosa. Njihov odnos prema nizu regija svijeta, posebice u trenutcima pojave žarišta, ima značajnu ulogu, i tako je i u slučaju Ukrajine.

Što se pobjede neke od zaraćenih strana tiče - stanje na ratištu ne upućuje da će jedna od strana u skoro vrijeme ostvariti takav napredak da može proglasiti pobjedu...

Neupitno je da ruska agresija na Ukrajinu pokazuje neke nove trendove u međunarodnim odnosima, iako treba biti jasan i reći da je Rusija i u prethodnim razdobljima znala zaigrati na kartu rata...

Trenutni saveznici mogli bi mijenjati strane, niz trenutno nesvrstanih s vremenom će postati svrstani, mnogi će pokušati biti mostovi suradnje koji će profitirati od zahlađenja globalnih odnosa...

Što se pobjede neke od zaraćenih strana tiče - stanje na ratištu ne upućuje da će jedna od strana u skoro vrijeme ostvariti takav napredak da može proglasiti pobjedu. Iako, s druge strane, pitanje pobjede često je stvar percepcije, osim kad je došlo do potpunog poraza jedne od strana, što se u slučaju rata u Ukrajini ne nazire. Primjerice, Rusija može reći da je uspjela obraniti rusko govorno stanovništvo na istoku Ukrajine i da je uspješno priključila nove teritoriji Rusiji - i da je upravo to pobjeda. No, nažalost, u ovom se trenu čini da smo dosta daleko od dugoročno održivog mira. (D.J.) ■