Visokoprizemnica koja je nekoliko puta “prekrojena”
Visoki strmi krovovi, poput tornjića, bili su vizualna atrakcija kuće, a danas im nema ni traga na pročelju
Zapadnu stranu Jägerove ulice čini niz jednokatnih i prizemnih historicističkih kuća nastalih u posljednjem desetljeću 19. stoljeća. Jedna od njih je i visokoprizemnica Josipa Schmidta, koja se nalazi u središnjem dijelu ulice i najšira je kuća u tome nizu.
Ta raskošno oblikovana visokoprizemna historicistička ugrađena kuća nastala je prema nacrtima osječkog graditeljskog dvojca Franza Wibyrala i Pavla Rohrbachera iz 1891. godine. Bogato razvedeno pročelje sa širokim kolnim ulazom i dvanaest prozorskih osi dinamizirano je trima rizalitima, od kojih je središnji znatno širi od bočnih, smještenih na rubovima pročelja. Izvorno su rizaliti bili još naglašeniji jer su se nad njima nadvijali visoki strmi krovovi, koji su znatno nadvisivali krovnu površinu cijele kuće. Ti su krovovi, poput tornjića, bili vizualna atrakcija kuće, a danas im nema ni traga na pročelju. Nestanak tornjića i pregradnju kuće osječkog veleposjednika Franje Karla Schmidta možemo povezati sa smrću vlasnika i pregradnjama nakon njegove smrti.
Josip Schmidt rođen je u Osijeku 1842., a umro je 6. svibnja 1918. U braku je s Osječankom Jozefinom Schmidt, rođenom Hermann, dobio 1867. kćer Irmu, 1868. kćer Matildu, 1869. sina Franju Karla, 1873. kćer Adeli, a 1874. sina Karla Rudolfa Schmidta, koji su svi rođeni u Osijeku. Kuća je 1911. imala osam prostranih soba, jednu kupaonicu i kuhinju te staju za konje i četiri nusprostorije. Nekoliko godina nakon očeve smrti kuća je podijeljena na dva dijela i 1923. prema nacrtima osječke građevinske firme Aksmanović - Malin - Rožić, čiji su vlasnici bili arhitekt Vladoje Aksamnović i graditelji Vladimir Malin i Dušan Rožić, pregrađena i preuređena. U sjevernom, desnom dijelu pročelja jedan je prozor preoblikovan u vrata koja su vodila u novonastalu usku vežu, koja je bila ulaz u stan, i prostrano dvorište, a kolni je ulaz ostao u sastavu istočnog dijela kuće. Tu je adaptaciju poduzeo Franjo Karlo Schmidt, stariji sin Josipa Schmidta, koji je također bio veleposjednik. U sklopu tog opsežnog preuređenja nestali su osebujni krovni tornjići i uvedeno je centralno grijanje. Vlasnik kuće Franjo Karlo
Schmidt zabilježen je kao stanar i vlasnik te kuće u međuratnom razdoblju, a kućni mu je telefonski broj bio 411.
U unutrašnjosti su kuće u Jägerovoj ulici nastale promjene i nakon završetka Drugog svjetskog rata. Od originalnog je inventara u kući do danas ostao samo veliki kamin u prostranom predvorju, čije je otvoreno ognjište obrubljeno kaljevima, vjerojatno proizvedenima u nekoj od osječkih pećarskih obrtničkih radionica. Dugi niz godina u južnom dijelu kuće Schmidt bio je smješten Centar za socijalni rad, koji se nedavno preselio u namjenski građenu zgradu, a zatim je u njoj bila smještena Dječja osječka kreativna kućica DOKKICA. Franjo Karlo Schmidt bio je vlasnik velikih zemljišnih površina i utemeljitelj nekoliko pustara u široj okolici grada Osijeka, od kojih je jedna od njih dobila ime Franjin Dvor. Kompleks pustare Franjin Dvor podignut je jugozapadno od Osijeka, na rubu sela Ivanovac, nedaleko od velike trafostanice Ernestinovo. Na pustari Franjin Dvor vlasnik je imao i vilu, koja je bila uređena u duhu vremena kada je nastala. Pročelje te samostojeće prizemnice bilo je u središnjem dijelu naglašeno znatno istaknutim trijemom, s tri polukružna luka, nad kojim se nadvijao široki trokutasti zabat s kružnim prozorčićem. Prozori svih prostorija imali su ugrađene željezne šipke kao zaštitu od provale te drvene rebrenice za zaštitu od sunca i prozračivanje prostorija. Na toj je pustari vlasnik Franjo Karlo 1925. utemeljio ergelu za uzgoj noniusa, koja je 1935. već imala 27 kobila i 16 ždrjebadi, a nakon završetka Drugog svjetskog rata ergela je likvidirana. Franjo Karlo Schmidt dao je sagraditi raskošno oblikovanu historicističku katnicu u secesijskom nizu na Europskoj aveniji, a njegov brat Karlo Rudolf Schmidt bio je vlasnik visokoprizemne uglovnice na uglu Jägerove i Deszathyčine ulice. U toj se kući tijekom Drugog svjetskog rata nalazio Njemački muzej, a danas na mjestu te prizemnice stoji četverokatnica sagrađena u razdoblju socijalizma. ■