Majka Vita pisala knjigu o borbi za Tinov prvi korak

Tinu je nakon rođenja dijagnosticirana rijetka bolest arthogripoza. Liječi se u Njemačkoj

Vinkovčanka Vita Branković, majka danas već trogodišnjeg Tina kojemu je odmah nakon rođenja dijagnosticirana rijetka i teška bolest arthogripoza, AMC, koja se manifestira ukočenošću zglobova i tetiva te slabom pokretljivošću mišića, osim što vodi Facebook stranicu "Put malog heroja Tina", napisala je i objavila knjigu istoga naslova. Tinova je majka ispričala priču o njegovoj borbi s bolešću, odlascima na operacije i liječenje u Njemačku, kako je namicala novac za putovanja i liječenje, o ljudima koji su pomogli i što je na kraju dovelo do Tinovih prvih koraka. Bila je to, svjedoči Vita Branković, borba u kojoj je proživjela puno boli i teške osobne trenutke. Često joj ni najbliže osobe nisu mogle pomoći, ne zato što nisu htjele, nego nisu znale kako, a stručne pomoći, kada je bila potrebna, nije bilo.

- Ova mi je knjiga na neki način vratila radost i dodatni je poticaj za dalje. U knjizi sam iznijela svu našu borbu za Tinovo zdravlje i svu bol koju sam prolazila kroz traženje za njegovo bolje sutra. Stala sam s pričom kod njegovih prvih koraka jer to je za nas bilo ono čudo za koje smo se borili. Iako, kako sam i napisala, mogla sam još puno toga reći. Mogla sam se dotaknuti i sustava i borbe s nepravdom, situacije u kojoj uz tolike probleme koje imamo moramo još brinuti i o našima pravima i boriti se sa sustavom, koji umjesto da nam olakšava, radi upravo suprotno – kaže Vita Branković dodajući kako je knjigu napisala kako bi se oslobodila svega što se u tri godine nakupilo i da bi pomogla svima koji su sličnoj situaciji. Podsjeća kako hrvatska medicina nema mnogo iskustva s tom rijetkom bolešću, pa je Tin svoj put prema ozdravljenju, uz pomoć donacija dobrih ljudi i brojnih humanitarnih akcija, pronašao u klinici u njemačkom gradu Aschauu. Prošao je niz operacija, a ortoze, koje štite i pružaju potporu mišićno-koštanom sustavu, morat će nositi dok god bude rastao. U Njemačku na kontrolu odlazi svakih šest mjeseci, a kod kuće redovito prolazi fizikalnu terapiju. S nestrpljenjem iščekuju da Tin navrši pet godina kako bi mogao krenuti i na plivanje. - Tako malo spoznaja o toj dijagnozi u Hrvatskoj jako su me deprimirala, a kroz ove tri godine, koliko mi prolazimo taj put s našim Tinom, vidimo da se sve više i više djece rađa s tom dijagnozom, koja se smatra vrlo rijetkom. Mnogi roditelji, mnoge mame, obraćaju mi se za pomoć što da rade jer početak je vrlo težak. Ako u Hrvatskoj nema mogućnosti za liječenje, trebalo bi omogućiti roditeljima da s djecom idu van, ali, nažalost, roditelji se za to moraju snalaziti sami. Isto tako, roditelji djece s poteškoćama nemaju potrebnu psihološku podršku. Na tome treba poraditi i osigurati stručnu psihološku pomoć roditeljima - upozorava Vita Branković i dodaje kako ovom knjigom želi pokazati koliko je zahvaljujući neodustajanju i uz pomoć dobrih ljudi Tin postigao, iako je prva procjena bila da možda nikada neće hodati, te da joj je, uz financijsku, jako važna bila i emocionalna potpora. ■

Ako u Hrvatskoj nema mogućnosti za liječenje, trebalo bi omogućiti roditeljima da s djecom idu van