NOVE RAZINE POPULIZMA

Superizborna godina zanimljiv je fenomen u političkom životu građana, ponajprije jer se radi o konstantnoj prisutnosti dimenzije suverenosti na koju građani često zaboravljaju. Upravo iz te perspektive superizborna godina može biti izuzetno negativan fenomen za neko društvo jer se relevantnost izbora u očima građana umanjuje - napominje Jakov Erdeljc, mag. phil., asistent na Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu, te dodaje:

- Naime, kad se izbori pojavljuju u kratkom vremenu, moguće je da će ih građani promatrati kroz prizmu mišljenja "opet izbori", što bi moglo rezultirati još manjom izlaznošću nego prije. Zbog toga možemo ponajprije zaključiti kako je loše imati tri vrste izbora unutar godine dana i to ne jer izbori stvaraju visoke troškove za sve involvirane strane, već zbog toga što sam demokratski proces gubi na važnosti kroz njegovo stalno prisuće u javnosti. Kako bismo bolje razumjeli o čemu se radi, možemo povući paralelu s vijestima o ratu u Ukrajini ili prekomjernom bombardiranju Gaze, ti događaji imaju izuzetno važne geopolitičke i moralne posljedice za cijeli svijet, ali nakon nekog vremena običnim građanima vijest o padu bombe na neki grad s brojem žrtava X postaje još samo jedan pad bombe, nešto što ih se manje tiče nego kad je pala prva bomba. Iako paralela nije potpuno točna jer su izbori događaj koji je građanima bliži od navedenih ratova, nakon nekog vremena će se zasigurno pojaviti zamor građana reklamama s jeftinim propagandnim sloganima koji su tipični za političke stranke.

O POPULIZMU...

- Populizam će zasigurno poprimiti nove razine u superizbornoj godini, i to u obliku "šivanja" negativnih etiketa na druge stranke i pokrete. Tako smo kod nas već imali priliku čuti kako su neki prosvjedi protiv trenutne vlasti "proruski", između ostalog. Već iz ovog primjera vidimo kako će se šire geopolitičke situacije koristiti da bi se nekoga obojilo na određeni način. Širenje ovakve prakse odvijat će se tijekom izbora konstantno, vjerojatno u funkciji kako bi se odmaknulo javnost od važnih tema koje nekog prikazuju u pravom svjetlu. Zbog tog razloga javnost mora dobro razlikovati važno od nevažnoga u ovoj godini jer će o tome ovisiti njihova percepcija nekog kandidata ili stranke, ali i budućnost naše Republike. Slična se praksa u Hrvatskoj odvijala i prije, samo je ona više bila na razini premještanja diskusije s onog relevantnog na ono povijesno (ustaše, partizane itd.), a sada će se za negativno označavanje koristiti trenutni događaji u svijetu. Zbog tog razloga građane ne bi smjele zanimati tajne veze, teorije zavjere i slični fenomeni koji spadaju u skup nedokazanog, već bi se trebali baviti onime što je esencijalno i činjenično.

O MEDIJIMA...

- Uloga interneta bit će izuzetna kod svih izbora koji se događaju u relativno razvijenim dijelovima svijeta. Važnost prepoznavanja mjesta oglašavanja, kao i vrste poruka - s obzirom na publiku kojoj se ona obraća - može dovesti do ciljanog oglašavanja za različite vrste dobnih skupina kao i za različite stupnjeve obrazovanja publike kojoj se neka poruka prikazuje. Zbog tog razloga u suvremenom svijetu moguće je raditi selektivni marketing čija je uloga povećanje rezonantnog faktora neke poruke kod određenog dijela birača. Do koje mjere će to biti prisutno u Hrvatskoj, teško je reći, ali sigurno je da će biti prisutno do neke mjere. U SAD-U su takve prakse uobičajene te na to i ne treba trošiti riječi. Bit će zanimljivo vidjeti analizu troškova kampanje koja će nam puno toga reći o tome kako se fokus promijenio u odnosu prema prijašnjem stanju stvari.

▼ O HRVATSKOJ...

- Mediji definitivno mogu promijeniti ishod izbora pravilnim plasiranjem informacija u obliku timinga, ali ono što je ključno za izbore u Republici Hrvatskoj nije propagiranje za određenu stranku ili kandidata ili protiv njih, već poticanje duha demokracije među građanima naše Republike. Nekako ostaje dojam da su građani zaboravili kako su oni suvereni u Republici Hrvatskoj, to ponajprije vidimo u padu izlaznosti građana na izbore, kao i manjku akcija koje bi mogle donijeti neku promjenu. Naime, izlaznost je na parlamentarnim izborima u 2020. godini iznosila 46,9 %, a od 2000. (kad je izlaznost bila 72,85 %) do tih izbora najmanja je bila u 2011. s 56,3 %. Jasno je kako je ovaj negativni trend zabrinjavajući te je dužnost medija povećati svijest građana o važnosti demokratskog procesa. Često čujemo od građana kako neće izići na izbore ili će predati nevažeći listić iz prosvjeda prema političkoj situaciji u Republici Hrvatskoj. Takvo nas mišljenje ne dovodi nikamo, a naša država sve više zastranjuje od ideala demokracije. Radi se o tome kako ne treba tražiti političku opciju za koju će netko glasati u vidu ideala, tj. u formi mišljenja "program i ljudi ove političke stranke savršeno odgovaraju mojim viđenjima političke situacije i ideološkim opredjeljenjima", već izbor treba tražiti u vidu "ova stranka/kandidat mi se čine kao najmanje loš izbor". Svima je jasno kako će ovaj drugi uvjet biti uvijek zadovoljen, jer netko mora biti najmanje loš, dok nas prvi uvjet dovodi do političke inercije jer nikada ne treba postojati neki idealan izbor. Zbog tog razloga ne bih obraćao pozornost na selektivni marketing nekih medija jer ljudi koji isključivo prate izvor informacija koji provodi propagandu samo jedne političke opcije ionako ne žele promijeniti svoje mišljenje o ostalim političkim opcijama, već smatram kako fokus mora biti na propagiranju poruke o važnosti superizborne godine za "zdravstveno" stanje demokracije u našoj Republici. Jedino s izborima koji doista reflektiraju volju velike većine građana možemo imati sigurnu budućnost, jer će samo to biti garancija da je građanima stalo do političkog stanja u Republici Hrvatskoj. Niska izlaznost u ovoj superizbornoj godini označila bi veliki, a možda i konačni poraz duha demokracije u našoj Republici i iskazala bi zadovoljstvo građana kleptokracijom u kojoj se odavno nalazimo (vjerojatno otkad postojimo). Na kraju krajeva, nije važno koja će stranka ili kandidat pobijediti na izborima sve dok demokratska volja građana i ljubav prema domovini budu iskazivane onda kada oni budu pozvani na djelovanje imperativom situacije u kojoj se nalaze, a ne samo na sportskim natjecanjima dok svira Lijepa naša. Kao suvereni dio naše Republike moramo shvatiti sljedeće: vlasti se smjenjuju, država ostaje, jer svi mi činimo državu. Naravno, postoji i problem što je ovaj "mi" sve manji ako se država loše vodi. (D.J.) ■