U HRVATSKOJ SE NEGATIVNA IZBORNA KAMPANJA NE ISPLATI

Teško je očekivati apsolutnu objektivnost medija. I novinari, i urednici, i vlasnici medija znaju imati neke svoje političke preferencije. U svakim izborima, ne samo u nas već i u brojnim drugim zemljama, svjedočimo da pojedini mediji iskazuju naklonost prema nekoj političkoj opciji. Ipak, to su tek pojedini primjeri, za većinu medija u demokratskim zemljama, pa i u nas, možemo reći da im je u interesu objektivno izvještavati. O objektivnosti ovisi ugled i povjerenje u neki medij. To je posebice važno od pojave interneta koji je ugrozio naklade odnosno gledanost ili slušanost tradicionalnih medija (novina, radija i televizije) - kaže dr. sc. Predrag Haramija, profesor na ZŠEM-U (Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa), te dodaje:.

- Nažalost, ideal i težnju nepristranosti moguće je tražiti još samo u tradicionalnim medijima. Na internetu, a posebice tzv. društvenim mrežama, nepristranost je gotovo nemoguće naći i sve je teže razlučiti istinu od laži. Manipulacija je gotovo redovita pojava. Zato držim da danas političke stranke griješe ako se oslanjaju ponajprije na internet u kampanji. Ozbiljna istraživanja pokazuju da velika većina birača još uvijek svoju odluku donosi ponajprije na temelju razgovora s obitelji i prijateljima, potom slijede televizija, radio i novine, a tek na kraju je internet odnosno društvene mreže. Ljudi se mogu prevariti jednom, ali ne uvijek, i sve sumnjičavije pristupaju sadržajima na internetu.

▼ Koliko se javna komunikacija u sadašnjem digitalnom i globalno umreženom dobu razlikuje od one u analognom vremenu, tijekom najvećeg dijela 20. stoljeća?

- S dolaskom interneta nastale su goleme promjene. U tradicionalnim medijima postoje urednici koji odlučuju što će se objaviti i odgovaraju za kvalitetu objavljenog. U digitalnom prostoru svatko je sam sebi urednik, nitko nije nikom odgovoran, sve je subjektivno, objektivnosti se i ne teži. Mogućnost slobode kreiranja sadržaja koja se na društvenim mrežama svakom otvorila nažalost rezultira golemom količinom neistina i poziva na mržnju. Kreiraju se krugovi istomišljenika koji ne podnose drukčija stajališta. Vlasnicima društvenih mreža odgovara da sadržaji na njima privuku što više pozornosti i dijele se što više jer time ostvaruju profit. Koja je kvaliteta tih sadržaja nije ih briga. Mogućnosti manipulacije, posebice sada sa sustavnim prikupljanjem i zloporabom podataka korisnika interneta te primjene umjetne inteligencije postaju beskrajne. U političkom kontekstu situacija postaje vrlo opasna i sami su temelji demokracije ugroženi. Ilustrativan primjer je skandal vezan uz predsjedničku kampanju u SAD-U i ulogu tvrtki Cambridge Analytica i Facebook, o čemu su mediji izvještavali 2018. godine. Od tada takvih je slučajeva mnoštvo i vezani su uz razne političke opcije.

Drugi veliki problem je zakrčenost interneta. Nalik je na golemu džunglu informacija. Danas je oko 4,5 milijardi korisnika društvenih mreža, svatko ima neki svoj profil, pa i web-stranicu, i želite li da se baš vas između svih njih uoči i čuje, morate "najglasnije vikati". Otud sve veća količina agresivne retorike, šokirajućih sadržaja, pa i mržnje koja se s interneta pretače u javni prostor i vulgarizira našu komunikaciju.

▼ U svezi s već sada pojačanim predizbornim kampanjama, i u nas i u svijetu, prelazi li agresivna populistička retorika granice i pretvara se u ekstremne izljeve svakojakih ideja, uključujući i mržnju?

- Dosad je većina birača bila sklonija umjerenim, centrističkim opcijama. Međutim, živimo u svijetu narastajućih socijalnih razlika, nestajanje srednjeg sloja potencira sukob na liniji narod - elita. Sve je više stajališta da je u politici nastupio "populistički trenutak". Da

Profesor na ZŠEM-U Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa) bi se neka politička platforma realizirala kroz izborni rezultat, potrebno ju je učinkovito komunicirati javnosti. U populističkoj retorici učinkovitim se smatra ono što privlači pozornost i pobuđuje (najčešće negativne) emocije. Strelovito širenje sadržaja i poruka koje raspiruju mržnju prema neistomišljenicima, pa i institucijama, preko društvenih medija i mreža to potvrđuje. Navedeno je svojstveno radikalima kako s desna tako i lijeva. I sama podjela na lijevo i desno danas je postala relativna i stajalište da je najvažniji cilj ljevice socijalna dobrobit, posebice prava radničke klase, dok se desnica zalaže za interese kapitalista dolazi u pitanje.

Danas, s narastajućim socijalnim razlikama, otvara se prostor za radikalnije desne i lijeve opcije. Na razini EU-A razvidno je slabljenje umjerenih stranaka i desnog i lijevog centra (demokršćani i socijaldemokrati), a jačanje radikalnijih. Tako na temi problema migranata jačaju desne stranke poput Afd-a u Njemačkoj. Prisutan je i fenomen sve radikalnije retorike lijevih stranaka odnosno povratka političkih platformi nastalih još 60-ih pod nazivom "nova ljevica" (kako bi označile svoju različitost od umjerene socijaldemokracije) što je kulminiralo masovnim prosvjedima 1968. u zapadnoj Europi. Nakon 1968. godine revolucionarni entuzijazam se stišava i možemo reći da se nova ljevica gasi 1970-ih godina. Danas, tri desetljeća nakon pada komunizma, nastaju "nove" nove lijeve opcije koje obnavljaju ideologiju nove ljevice 1960ih. Stranke "nove" nove ljevice poput Možemo! u Hrvatskoj, Podemos (španjolska riječ za "možemo") u Španjolskoj i Syriza u Grčkoj ostvaruju zamjetne rezultate na izborima.

▼ Može li se u nastavku predizbornih aktivnosti očekivati da kampanja poprima sve negativnije konotacije? Koliko će to birači prihvatiti ili će tražiti pozitivniji pristup kako bi se odlučili kome će dati svoj glas...?

- U Hrvatskoj izborni rezultat najvjerojatnije neće biti bitno različit od onoga na prošlim izborima. Glavni problem za HDZ bit će naći postizborne partnere. No sam karakter izborne kampanje razlikovat će se od one prošle. Vjerojatno je da će u većoj mjeri biti negativna. Za razliku od pozitivne, koja ističe (stvarne ili izmišljene) prednosti stranke ili kandidata te upozorava na rješenja problema koje stranka ili kandidat nudi, negativna kampanja usmjerena je ponajprije na isticanje (stvarnih ili izmišljenih) negativnih osobina, tj. nedostataka protivničkih stranaka ili kandidata. U korijenu negativne kampanje je strah, nesigurnost i bezidejnost. Neimanje vlastitih ideja i rješenja za probleme u društvu okreće političare k negativnoj kampanji. Osjećaj nesigurnosti, strah od poraza, želja za pobjedom pod svaku cijenu to potencira. Za stranke desnice i desnog centra još ne znamo, ali naznake izborne kampanje ljevice mogu se očitati iz ikonografije i poruka nedavnog skupa lijeve oporbe na Markovu trgu u Zagrebu. Sve je bilo puno transparenata s prizorom uzdignute stisnute šake i sloganom "Dosta je!" te agresivne, gnjevne retorike usmjerene na smjenu, pa i zabranu vladajuće stranke. Iako su skup organizirale i stranke umjerene (socijaldemokratske) ljevice, dominirala je simbolika nove ljevice, na čijim se skupovima redovito koristi gesta, odnosno simbol uzdignute lijeve šake. I glavna poruka tog skupa "Dosta je!" u skladu je s pristupom nove ljevice koja se znatno češće određuje po onome protiv čega se bori nego po onome za što je. U lijevi spektar unose isključivost i populizam. Razvidno je da će u ljevice dominirati negativna kampanja. HDZ treba još odlučiti hoće li na to uzvratiti slično. U tom kontekstu važno je primijetiti da se u Hrvatskoj negativna kampanja ne isplati. Rezultati istraživanja koje sam napravio to potvrđuju, u nas je u devet od deset slučajeva izbore izgubio onaj koji je negativnu kampanju pokrenuo. Isto tako gotovo redovita posljedica negativne izborne kampanje je slabija izlaznost na izbore. (D.J.) ■