ODREDIŠTE: Vijetnam (3. dio)
su neki od ponuđenih artikala. Cjenkanje je obvezan ritual, osim ako ste prebogati kompleksaš, ali pretpostavljam da tada i ne biste bili na ovakvom mjestu i na svoju biste žalost propustili svu zabavu, jer zna biti jako veselo i bučno! U svakom slučaju, koliko god vam se činilo da je nešto povoljno, bitno je cjenkati se i u najmanju ruku cijenu ćete prepoloviti, ali samo da znate da ste i tada debelo preplatili to što ste kupili. Ali bitno je da su svi sretni i zadovoljni.
Za gurmane žedne pustolovine i gladne bogatih okusa tu su lokalni specijaliteti autentične vijetnamske kuhinje: riba, plodovi mora, meso s roštilja, rezanci prženi u woku i još mnogo toga. Egzotična je hrana posebna atrakcija. Nađe se tu svašta što ćete teško vidjeti igdje izvan Azije: škorpioni, zmije, skakavci, crvi u čokoladi, pčele, pauci, bomboni od dudova svilca, stonoge na štapićima, cvrčci, morski krastavci i ježevi, morske zvijezde, morski konjic, miševi… Svašta je tu na jelovniku. Ako ste spremni demonstrirati svoju odvažnost, samo naprijed! Unutarnji je dio tržnice otvoren cijeli dan, a pravi spektakl počinje u 19 sati, kada se otvara i vanjski dio. Borna i ja zato smo tempirali naš dolazak na tržnicu u to vrijeme, ali kada smo došli u 18.50, nije bilo apsolutno ničega vani, a promet (onaj suludi) normalno se odvijao. Bili smo uvjereni da smo nešto pogrešno shvatili, pa smo pitali dečka u lokalu u koji smo sjeli kada počinje Night Market i je li to baš ovdje. "Za 10 minuta, tu ispred", odgovorio je. Kako?! Pa nigdje ničega i nikoga nema, kako će postaviti sve te štandove u 10 minuta? I onda… opet je na vidjelo izišla nevjerojatna snalažljivost i jednostavnost kojom Azijati rješavaju stvari. U 19.00 promet je u tren zaustavljen, a sa svih su strana u ulicu počeli pristizati najmaštovitiji načini i oblici kako prevesti štand do svoga mjesta. U roku od 10 minuta u tri je ulice postavljeno više od sto štandova s hranom, odjećom, obućom, satovima, kozmetikom, nakitom i svime ostalim što možete zamisliti. To rade takvom brzinom i spretnošću da smo 15 minuta kasnije već sjedili za stolom u jednom od "privremenih" restorana i jeli u slast.
Delta Mekong
Moćni Mekong izvire u Kini, ispod Tibeta, i protječe kroz Mjanmar, Laos, Tajland, Kambodžu i Vijetnam, gdje se uljeva u Južnokinesko more. Ovu rijeku, dugu 5000 kilometara, još zovu "Velikom rijekom" ili "Rijekom devet zmajeva" jer na ušću pravi veliku deltu s devet rukavaca koju Vijetnamci nazivaju Cửu Long ili "Devet zmajeva" i čini devet novih rijeka.
Delta Mekonga često se naziva i "Zdjelom riže" jer ovaj labirint rijeka, močvara i otoka dom je malenih sela koja plutaju na obalama delte, a dom je više od 21 milijuna ljudi. U slobodnom prijevodu Mekong znači "Majka rijeka", i ona to doista i jest za brojno stanovništvo ove regije. Kažu da se samo u delti Mekoga proizvede više riže nego u Japanu i Koreji zajedno.
Delta Mekonga bogato je, bujno područje, gdje se moćna rijeka proteže do mora. To je vrlo složen sustav kanala i rukavaca ispresijecanih selima i gradovima. Život u delti vrti se oko rijeke; svakodnevne plutajuće tržnice okupljaju ljude kako bi kupovali i prodavali ribu, voće, povrće i sve ostalo čime se može trgovati. Delta Mekonga poznata je i kao "biološka zlatna jama", jer je vrlo plodna rižom, agrumima i tropskim voćem. Vijetnamci imaju izreku: "Phi cua Troi, muoi doi chang co", što u prijevodu znači: "Protrati ono što ti Bog da, i sljedećih će deset generacija ostati bez toga." Vjerojatno nitko nije ovladao umijećem višenamjenskog korištenja kao ovi skromni ljudi delte Mekonga, gdje apsolutno ništa ne odlazi uzalud. Stabljike biljke riže suše se i koriste kao stočna hrana, ljuske za potpalu, pepeo kao gnojivo, a zrna kao hrana. Isto je i s kokosovim orasima, čija se debla izrezuju u posuđe, palmino lišće plete u slamnati krov, a sok, mlijeko, meso i ljuske kokosovih oraha imaju desetke namjena. Zelene, žute ili
Cu Chi tuneli za vrijeme rata bili su “podzemno selo”. Tuneli dosežu ukupnu dužinu od 100 kilometara, a ručno ih je iskopao Viet Minh (Liga za neovisnost Vijetnama) za povezivanje sela tijekom borbi protiv Francuza 1940-ih. Tijekom Vijetnamsko-američkog rata postojeći je sustav tunela popravljen, a mreža se proširila povezujući sela sve od rijeke Saigon do kambodžanske granice, a ima tri razine u dubini od osam do 12 metara. Izgradili su mrežu, svojevrsni labirint podzemnih prolaza i prostorija, koja je sadržavala škole, bolnice, kuhinje, vojne ratne sobe, spavaonice, skladišta hrane i streljiva, pa čak i krakove koji nisu imali drugu svrhu nego da zavaraju neprijatelja ako bi se on eventualno infiltrirao u tunele. Iz tunela su, uglavnom noću, išli u prepade na neprijateljske trupe.
Iznad tunela nalazi se impresivan i zastrašujući asortiman kamufliranih zamki, čija je namjena bila ubiti ili teško osakatiti neprijatelja. Gerilci koji su u svojim redovima imali i žene i maloljetnike živjeli su godinama u tijesnim, mračnim i zagušljivim tunelima kroz koje se moglo proći samo puzajući. Kažu da je u tim tunelima boravilo više od 15.000 osoba čiji je život bio prilično težak jer je nedostajalo zraka, hrane i vode, a tuneli su bili prepuni mrava, žohara, pauka, štakora i zmija. Zbog toga su se bolesti vrlo brzo i lako širile, osobito malarija.
Imali smo priliku i sami proći jednim od tunela, dužine 20-ak metara, odnosno ja sam prošla, a moj je Borna zaglavio na vratima i nije se mogao uvući u rupu. Ipak je on golem čovjek za vijetnamski standard. Ovo iskustvo ne bih nikada više ponovila jer istog trenutka kada sam se našla u tunelu na koljenima, ‘opalila’ me je nevjerojatna vrućina i vlaga, tako da sam u sekundi bila potpuno mokra. Iako sam znala da je izlaz vrlo blizu i da se nalazim u kontroliranim uvjetima, uhvatio me je zapanjujući osjećaj klaustrofobije i bespomoćnosti.
Način na koji Vijetnamci pričaju o ratu jako me podsjetio na nekadašnje jugopriče o “ogromnoj hrabrosti, snalažljivosti i spretnosti domaće vojske i golemoj gluposti i nesposobnosti protivničke”. Vjerujte mi, identično! Uz spomenik mladoj neustrašivoj djevojci koja je “jednim metkom ubila deset Amerikanaca” pomislila sam - vijetnamska Sara Bertić! crvene ljuske kakaovca sjeckaju se i koriste kao supstrat za uzgoj gljiva, a trpko slatko meso može se jesti ili od njega napraviti alkohol. Zrna unutar kakaovca imaju najveću vrijednost. Nakon fermentacije, sušenja i prženja zrnca kakaovca se melju i prešaju, dajući kakao-liker (koristi se za izradu tamne čokolade), kakao-maslac (koristi se za bijelu čokoladu i kozmetiku) i kakao-prah.
Cijela delta doživljava redovito i na ničije iznenađenje svakogodišnje poplave koje gutaju gradove i sela. Rijeka i njezini pritoci zajedno s umjetnim kanalima i poplavljenim poljima riže oblikuju zemlju i živote svih stanovnika. Uzdignute su ceste izgrađene tako da vire tik iznad godišnjih poplavnih voda, a uzgajivači riže oslanjaju se na goleme naslage mulja bogate hranjivim tvarima koje donosi rijeka kako bi tlo delte Mekonga bilo dovoljno produktivno da nastavi proizvoditi dovoljno riže da prehrani cijelu zemlju, plus još mnoge. Ovdje su čamci oduvijek bili glavno prijevozno sredstvo, ali i više od toga - čamci, barke i brodići za mnoge su dom. Vodeni putevi vrve čamcima na kojima živi i radi više generacija obitelji - plutajući poduzetnici. Mala djeca uče veslati i plivati u isto vrijeme kada uče hodati. Voda je također izvor hrane, sredstava za život i odlaganja otpada, iako vlada radi na smanjenju potonjeg. Plutajući veleprodajni bazar svako jutro zakrči dio rijeke dug nekoliko kilometara. Sve vrvi čamcima natrpanim ananasom, mangom, durianom i drugim tropskim voćem. Vijetnamke s tradicionalnim šeširima veslaju u kanuima koji su pretvoreni u kafiće do kupaca koji žele kupiti zdjelice kuhanih rezanaca za doručak. Ostale plutajuće zalogajnice nude kavu i kolače od riže, odjeću, rukotvorine...
Mi smo obišli mali, ali predivni dio delte Mekong. Bili smo na četiri otoka koja su nazvana po četiri zaštitna znaka koja odražavaju sreću i bogatstvo; oni su zmaj, jednorog, kornjača i feniks. Otok Con Long je "Otok zmajeva", Thoi Son je "Otok jednoroga", Con Quy je "Otok kornjača", a Tan Vinh ili Con Phung je "Otok feniksa".
Prvo smo se čamcem provozali do Unicorn Islanda ili Con Thoi Sona, koji je nazvan po tradicionalnim vijetnamskim šeširima, a nalazi se u sredini delte Mekonga. U prošlosti su ljudi s otoka uglavnom živjeli od ribolova i voćarstva te uzgajaju naranče, mandarine, pomelo, durian, banane, jackfruit, mango… Poslije su razvili pčelarstvo radi meda, neka kućanstva izrađuju lisnato tijesto, rižin papir, slatkiše od kokosa, džem, rukotvorine… Ondje smo posjetili ekofarmu pčela i bili posluženi čajem od meda, kao i raznim proizvodima koje su ručno izradili, a koje se može i kupiti. Grupa lokalnih vijetnamskih glazbenika i pjevača svirala je tradicionalne pjesme, među kojima se posebno isticala pjesma Don ca tai tu – jedna od najpopularnijih vijetnamskih narodnih pjesama, priznata kao nematerijalna kulturna baština od UNESCO-A.
Coconut Island ili Ben Tre otok je na kojem se proizvode slatkiši od kokosa, a gdje smo naučili ljuštiti kokosove orahe. Ni jedan se dio kokosa ne baca, ljuske se koriste za izradu suvenira, a od mesnatog dijela izrađuju slatkiše koji dolaze u raznim okusima: čokolada, maslac od kikirikija, obični... Iako je Con Quy ("Otok kornjača") najmanji od sva četiri otoka, prilično je bogat tropskim voćem, posebno papajom, bananama i zmajevim voćem. Ovaj je otok poznat po netaknutoj ljepoti prirode, nevjerojatnim specijalitetima, predivnim bijelim cvjetovima sunovrata, bujnim stablima kokosa i rustikalnim kućama u voćnjacima. Vijetnam je zemlja bogate povijesti i spektakularne prirode, uz to je još uvijek autentičan, netaknut, tajanstven, kombinacija drevne tradicije i ultramodernog sjaja, što ga čini odličnom opcijom za one koji su skloni eksperimentiranju i pustolovinama.
I tako je završilo naše trotjedno putovanje koje nas je provelo od rižinih terasa Sape, preko veličanstvenog Halong baya, moćnog Mekonga do kaotičnih ulica Ho Ši Mina. Vijetnam mi je pokazao ljepotu pronalaženja harmonije u kaosu. (Kraj) ■