HRVATSKA JE PRVI NASTUP NA EURU IMALA U KO DAJTE NAM TE NI

U “teatru snova” su ipak ugašeni lijep Euro 1996. na Otoku ostat će zabilježen kao prvo pojavljivanje Hrvatske na velikim

Europsko prvenstvo koje se 1996. igralo u Engleskoj zauvijek će ostati upisano u povijesti hrvatskog nogometa kao prvo veliko nogometno natjecanje na kojem je Hrvatska nastupila pod svojom zastavom.

Bilo je to doista vrijeme ponosa i slave. Imali smo sjajnu reprezentaciju predvođenu Šukerom, Bobanom, Prosinčekim, Asanovićem, Bokšićem i drugim asovima koji su bili na vrhuncu svojih karijera, a ne treba zanemariti ni političku pozadinu tih godina. Hrvatska je pucala od ponosa i domoljublja nakon uspješne vojno-redarstvene operacije Oluja, kojom je ni godinu dana prije oslobođen veliki dio okupiranog teritorija Lijepe Naše. U takvim okolnostima Hrvatska je u kolijevku nogometa ispraćena s velikim očekivanjima.

Vlaovićev bijeg i Šukerov lob

Njih je samo dodatno podgrijao siguran marš kroz kvalifikacije. Pobijedili smo Italiju u Palermu, punili mreže Estoniji i Ukrajini u Zagrebu, a nezaboravna će ostati atmosfera iz susreta s Italijom na splitskom Poljudu. Taj je susret odigran samo dva mjeseca nakon Oluje. Dobro, nije moglo ni u kvalifikacijama bez stresa jer smo izgubili u Ukrajini, ali svejedno smo završili prvi u skupini ispred "Azzura" i stigli u Englesku. Ždrijeb nam je dodijelio skupinu s Turskom, aktualnim europskim prvacima Dancima i Portugalom. Na Otoku se vrtjela himna prvenstva "Football Coming Home", a "kockaste" armije na englesko tlo stupile su nošene pjesmom "Bježite ljudi, bježite iz grada, stiže ekipa pijana, bježite ljudi dok postoji nada, jer ovdije igra Hrvatska". Sreća nam nije bila saveznik jer smo netom uoči početka prvenstva ostali bez Alena Bokšića koji je tada bio u velikoj formi. Prvu utakmicu odigrali smo u Nottinghamu s Turskom. Bilo je gadno. "Sto tisuća" Turaka, protiv tada još uvijek šačice naših navijača. Na terenu ogromna borba sve do same završnice kada je Vlaović zbrisao Turskoj obrani nakon sjajne Asanovićeve lopte i pogodio za prvu pobjedu Hrvatske. Nakon dobrog starta čekao nas je okršaj s Dancima na jednom od najtužnijih nogometnih mjesta u povijesti. Igrali smo u Sheffieldu na Hillsborough stadionu gdje se samo sedam godina prije dogodila strašna tragedija u kojoj je život izgubilo 97 navijača Liverpoola. Usput, hrvatski navijači bili su smješteni baš na toj zloglasnoj tribini na kojoj se dogodila ta tragedija. I opet su bili u manjini jer Danaca je bilo cijelo čudo. No uzlaud im je to bilo jer na terenu je postojala - samo Hrvatska. Poveli smo početkom drugog poluvremena pogotkom Šukera iz kaznenog udarca, a pobjedu nam je osigurao pogodak kapetana Zvone Bobana u

81. minuti. No šlag na tortu bio je potez Davora Šukera u

90. minuti kada je pobjegao u kontru i lobovao velikog Petera Schmeichela. Taj se pogodak danima vrtio na BBC-JU. Velika pobjeda nad aktualnim europskim prvacima kreirala je, naravno, još veću euforiju. Već se počelo pričati o europskom naslovu. Osim toga, tim trijumfom Hrvatska je osigurala plasman u četvrtfinale, pa se izbornik Miroslav Blažević malo opustio. Ostala nam je još utakmica protiv Portugala u kojoj je Ćiro izmiješao karte pa smo doživjeli težak poraz, a on je svojim piskutavim glasom vrištao: "Hoću Njemačku, dajte mi te Nijemce." Dobio ih je, ali to su bili dani kada je Ćiro postao "peder" jer su navijači bili nezadovoljni njegovim kalkuliranjem.

Sundell i naše gluposti

Četvrtfinale smo igrali u "teatru snova", mančesterskom Old Trafordu. Sve brojnijoj koloniji naših navijača priključili su se Englezi, jer "Švabe su, pobogu, bombardilare njihove gradove u vrijeme

Drugog svjetskog rata". Tako su nam tada tumačili engleski ratni veterani koji su se našli na istoj tribini s hrvatskim navijačima. No ni oni nam nisu pomogli protiv vlastitih gluposti, ali i izražene tendencioznosti švedskog suca Leifa Sundella. Oko polovine prvog dijela Jerkan je nepotrebno skrivio kazneni udarac, koji je Klinsmann pretvorio u vodstvo. No Klinsmann tada u to vrijeme više nije trebao biti na terenu jer je u početnim minutama divljački udario s leđa Vlaovića nakon što je on sam krenuo prema vratima Njemačke. No Sundell nije imao hrabrosti rano poslati Klinsmanna pod tuš. Na poluvrijeme smo otišli s minimalnim zaostatkom, a anulirali smo ga nakon šest minuta igre u drugom dijelu susreta.

Švedski sudac Leif Sundell tih je dana bio najomraženiji čovjek u Hrvatskoj