Najljepše su zasađene same
Zvjezdasta magnolija cvjeta prva, prije listanja, već od ožujka, pa sve do sredine travnja
Magnolija nije prezahtjevna biljka za uzgoja, a krasi je i velika otpornost. Pri uzgoju treba voditi računa da ima plitko korijenje i da preferira tresetna, drenirana i blago kisela tla. Ni jedna sorta magnolije ne trpi preveliku izloženost vjetru, a odabir sorte ovisi i o tome uzgaja li se u kontinentalnim ili primorskim krajevima. U rod magnolija spada više od 200 vrsta cvatućih listopadnih i zimzelenih grmova i stabala koji svoje podrijetlo vuku iz Azije, Sjeverne Amerike, odakle su se proširile diljem svijeta.
Listopadne
Prema pronađenim fosilnim nalazima, magnolija je postojala prije nekoliko milijuna godina, a današnje je ime dobila po francuskom botaničaru Piereu Magnolu. U kontinentalnom su dijelu češće listopadne magnolije, poput one zvjezdastog oblika cvijeta – Magnolia stellata ili Magnolia liliflora, koje narastu do visine od dva do pet metara. Sade se na dubokim, dobro odvodnjenim tlima, kisele do neutralne reakcije, a velikocvjetna magnolija podnosi tla alkalne reakcije, što ju čini pogodnom za uzgoj u priobalju, gdje su tla upravo takva. Uspijevaju na punom suncu ili na blago zasjenjenim područjima, a iako se mogu saditi u većem dijelu godine, preporučljiva je proljetna sadnja kada dolazi do bržeg proraštanja okolnog tla. Ne podnosi presađivanje, pa je potrebno od tri do pet godina kako bi se nakon biljke prilagodile novom staništu te prvi put procvjetale. Magnolije treba orezivati što je moguće manje, jer se nakon reza teško ponovno razrastu pa gube lijep oblik krošnje. Zato je preporučljivo tek orezati osušene gra
Sadnja
Ne podnosi presađivanje, pa je potrebno od tri do pet godina kako bi se biljke prilagodile novom staništu te prvi put procvjetale
Kako magnolija ima plitak korijen, biljke ne smijemo saditi preduboko, jer duboko posađene biljke najčešće brzo uginu ili u najboljem slučaju preživljavaju određeno vrijeme, a također trebamo biti oprezni i pri kasnijem okopavanju. ne kao i one koje smetaju, a ako ipak provodimo drastičan rez, treba to činiti odmah nakon cvatnje. Najjednostavniji način razmnožavanja je grebenicama ili margotiranjem u rano ljeto ili kasnu jesen, moguć je uzgoj i reznicama (drvenaste ili poluzelene, ovisno o sorti), ali i sjemenom, što je dugotrajniji i manje uspješan postupak.
Manje sorte
Magnolia grandiflora, ili velikocvjetna magnolija, zimzeleno je stablo visine do 30 metara, a cvate od svibnja cvjetovima krem bijele boje, promjera 10 – 20 cm, ugodnog mirisa. Sadi se ili kao soliterno stablo ili u skupinama. Najljepša je ako grane sežu do samog tla, te stoga zbog svoje širine nije pogodna za sadnju u skučenim prostorima. Stabla, dok su još mlada, valja zaštititi od udara bure, a odrasli primjerci dobro podnose i kratkotrajni mraz. Ova vrsta magnolije najčešća je u priobalnim vrtovima i na javnim površinama. Magnolia liliflora i Magnolia stellata dvije su sorte magnolije primjerenije uzgoju u manjim vrtovima jer narastu dva-tri metra uvis, a i krošnja je manje bujna. Česte su na kontinentu, gdje u rano proljeće oduševljavaju svojom cvatnjom. M. stellata, ili zvjezdasta magnolija, cvjeta prva, prije listanja, već od sredine ožujka, a cvatnja se proteže do sredine travnja. Cvjetovi su najčešće bijeli, mirisni, no nažalost kratkotrajni. Postoje i sorte ružičastih cvjetova. Cvijet Magnolije liliflore podsjeća na čašku tulipana. Cvjeta kasnije od zvjezdaste magnolije, a cvjetovi su također kratkotrajni. No zbog cvatnje na starim i novim granama broj cvjetova po stablu je velik, pa se u njima može uživati nekoliko tjedana. Ako ste ovog proljeća odlučili zasaditi magnoliju, nabavite zdravu sadnicu. ■