Veseli Škoti motivirali Otta, ali nije pomoglo
Na Euru 2004. Hrvatska je bila sva čudna. Šarena momčad, Olićeva dopinška afera, kamp u pustinji i kraj u teškoj skupini
Na svoj drugi Euro Hrvatska je dospjela nakon osam godina. Debi u Engleskoj bio je prožet mješavinom ponosa i onog vječnog pitanja "što bi bilo kad bi bilo". Dvije godine poslije u Francuskoj 1998. na Svjetskom prvenstvu Hrvatska je završila kao treća.
No onda se dogodio šok u kvalifikacijama za Euro 2000., koji se igrao u Nizozemskoj i Belgiji bez naše reprezentacije. Zapeli smo u kvalifikacijama protiv tadašnje Jugoslavije, koju nismo uspjeli pobijediti u posljednjem kvalifikacijskom susretu u Zagrebu. Bio je to i početak kraja naše brončane generacije jer se ona nakon tih kvalifikacija uglavnom osula, a uslijedile su i druge promjene. Izbornik Miroslav Blažević demisionirao je na početku kvalifikacija za SP u Japanu i Južnoj Koreji nakon remija sa Škotima u Maksimiru. Naslijedio ga je Mirko Jozić, koji je Hrvatsku uz dosta muke ipak odveo do Dalekog istoka, ali tamo se nismo proslavili jer smo nastup završili u skupini s Italijom (koju smo jedinu pobijedili, nap. a.) te Meksikom i Ekvadorom, od kojih smo poraženi. Jozić je otpušten, a reprezentacija koja je bila u ozbiljnom tranzicijskom razdoblju stavljena je u ruke iskusnom stručnjaku Ottu Bariću, koji nas je poveo u kvalifikacije za Euro 2004.
Dva pakla - Ljubljana i Santa Justa
Nije išlo glatko jer smo se zapravo tražili. Remizirali smo s Estonijom u Osijeku, gubili u Sofiji od Bugarske i u Bruxsellesu od Belgije, provukli se u Tallinu s Estoncima, a plasman u dodatne kvalifikacije osigurali smo u posljednjem kolu pobjedom nad Bugarskom u Maksmiru koju nam je donio Olić. U play-offu čekala nas je Slovenija. Nismo ih shvatili ozbiljno jer "neće nas valjda skijaši zaustaviti na putu prema Portugalu". Svega je bilo u te dvije kvalifikacijske utakmice. U Zagrebu je završilo 1:1. Pršo, koji je baš tijekom tih kvalifikacija doslovce stigao kao dar s neba, zabio je za Hrvatsku, a Šiljak za Slovence. Uzvrat na starom, oronulom Bežigradu bio je čupav. Posebno nakon što je u 59. minuti isključen Tudor. Trebao nam je pogodak, a dočekali smo ga u 61. minuti. Opet je zabio Pršo i doslovce nad oteglio do Portugala. E, tamo je bila osebujna priča. Čekala nas je zahtjevna skupina s aktualnim europskim prvacima, Francuzima, Englezima, koji su bili u velikoj ekspanziji jer im je sazrijevala generacija koju su, pokazat će se poslije, prerano nazivali "zlatnom". No imali su sjajnu momčad: Beckham, Gerrard, Lampard, Joe Cole, Terry, Campbell, Scholes, a na obzoru se pojavila nova zvijezda, 19-godišnji Wayne Rooney. Uz ta dva diva skupinu je činila još uvijek tvrda Švicarska. U posebnom sjećanju nam je ostao izbor kampa reprezentacije za taj turnir. I dok su sve ostale selekcije uživale u prekrasnoj portugalskoj obali, Hrvatska se smjestila doslovce u pustinju Santa Juste. Pijesak, vrućina, škorpioni i kako pustinji dolikuje oaza u kojoj je trenirala Hrvatska na "ugodnih" 38 stupnjeva. Taj pakao izabrali su tadašnji prvi operativac Saveza Zorislav Srebić na preporuku Tomislava Ivkovića. Sjećamo se kada su na press došli engleski novinari koji se nisu mogli načuditi našem izboru. No nekoliko hladnih piva ih je omekšalo, pa nesnosna vrućina više nije bila takav problem. Problema je, međutim, imao izbornik Otto Barić. Uoči prvenstva ozlijedio se prvi vratar Stipe Pletikosa, a nakon utakmice s Francuskom buknula je dopinška afera vezana uz Ivicu Olića. Uzeo je nekakav lijek protiv bolova koji je sadržavao nedopuštena sredbila je zanimljiva. Na jednoj od presica u kampu odnekud su izniknula dva vesela Škota koja su izborniku Otti Bariću poklonila komadić travnjaka s Wembleya koji su uzeli negdje 70-ih godina prošlog stoljeća kada je Škotska slavila nad Engleskom na tom legendarnom stadionu. Toliko su željeli da "mrknemo" Engleze. I dobro je krenulo, već u 5. minuti Niko Kovač se zavukao između engleskih stoperskih tornjeva i zabio za vodstvo. Držali smo ga do pred kraj prvog dijela, a onda nas je načeo Scholes (40.), a do odmora smo progutali još jedan Rooney (45+1). U nastavku nam je engleska zvijezda u usponu stavila još jedan pogodak, no Tudor nam je vratio nadu smanjivši na 3:2, ali je Lampard ubrzo nakon toga potvrdio pobjedu Engleza i naš oproštaj od Portugala. Otto Barić iz te je reprezentacije doista izvukao maksimum, a nismo baš imali ni sreće sa ždrijebom. No Englezi i Francuzi zapeli su već na sljedećoj stepenici u četvrtfinalu. Engleska je ispala na jedanaesterce od domaćina, Portugala, a Francuska je zapela protiv najveće senzacije tog turnira, ali i europskih prvenstava u cjelini, Grčke, koja je poslije postala europskim prvakom.
Ubrzo nakon ispadanja Otto Barić je smijenjen, a na njegovu je poziciju došao Zlatko Kranjčar, koji nas je poveo u kvalifikacije za SP 2006., koji se igrao u Njemačkoj. ■