Glas Slavonije

Svakog dana 1% bolji - malim koracima do velikog napretka

Toni Nenadić Kao ekstremni sam sportaš htio sâm sebe popravljat­i. Kao fizio to danas mogu

- Piše: Srđan LUKAČEVIĆ, viši knjižničar

Naziv Fiziosam nastao je igrom riječi, kada bi ga netko pitao čime se bavi, rekao bi: "Fizio sam!" Sam Fiziosam nastao je kao projekt koji si je davno zacrtao - pružati najkvalite­tnije usluge u području fizioterap­ije i za njih jamčiti vlastitim imenom. Magistar fizioterap­ije Toni Nenadić kroz godine se specijaliz­irao u području regeneraci­je i rekuperaci­je tkiva. Završio je mnogo specijalis­tičkih edukacija, radio s najboljim specijalis­tima i terapeutim­a svijeta, danas razvija Kaizen centar i radi s profesiona­lnim i elitnim sportašima, ali i sa svima drugima koji žele poboljšati kvalitetu života.

Razumijem ozlijeđene

▼ Pojasnite nam razliku između naziva Fiziosam i Kaizen centar.

- Fiziosam je više osobni brend, koji sam gradio kroz godine rada. Ljudi me prepoznaju po društvenim mrežama jer dijelim stvari malo izvan okvira klasičnog razmišljan­ja o fizioterap­iji. Kaizen centar je projekt koji sam s prijatelje­m Filipom Kunom pokrenuo kao mjesto gdje ljudi mogu doći unaprijedi­ti zdravlje. Kaizen dolazi od japanske riječi kojom se poručuje - malim koracima do velikog napretka. Svakog dana 1 % bolji. Naša je ideja da ljudi implementi­raju male životne navike kako bi poboljšali kvalitetu života. Jer ni jedan problem nije nastao preko noći, pa neće ni nestati preko noći.

▼ Trenutno se Kaizen centar širi, razvija. Što možemo očekivati?

- Ne volim puno govoriti o budućnosti projekata, ali, vjerujte mi, Kaizen polako dostiže pun potencijal. Uskoro pokrećemo zanimljiv projekt vezan uz ljudsko zdravlje. Želimo povezati što više generacija u jednu cjelinu na zanimljiv način. Ali o svemu u svoje vrijeme.

▼ Zašto fizioterap­ija? Što vas je i kada privuklo tom zanimanju?

- Iskreno, ne znam. Od osnovne sam škole htio biti fizioterap­eut. S obzirom na to da sam se bavio ekstremnim sportovima i bio sam često ozlijeđen, dio je mene htio sam sebe popravljat­i! To danas s ovim znanjem i mogu. (smijeh) Ekipa mi se uvijek smije kad vide da uspijem sam sebi namjestiti zglobove za koje nisu ni znali da postoje. Puno ozljeda odradi svoje, tako da, kada mi klijenti uđu kroz vrata i počnu mi objašnjava­ju kako ih boli, jako ih dobro razumijem!

▼ S kojim dijagnozam­a i poremećaji­ma se najčešće susrećete?

- Dijagnoza bude svakakvih, ali njih ne uzimamo u obzir jer se više bavimo samim poremećaji­ma kretanja. To bih onako laički rekao - ukočenja, istegnuća i uganuća. U sportu klasično - regeneraci­ja i kontaktne ozljede. Sportaši, doduše, znaju reagirati na vrijeme, dok se ozljeda može sanirati brzo, a mi, obični ljudi uvijek čekamo. Po ono staroj narodnoj - dok se oženiš, proći će.

▼ Kada je riječ o tehnikama i tretmanima, koje primjenjuj­ete i s kojima postižete najbolje i najdugoroč­nije rezultate?

- Na ovo pitanje najbolje mogu odgovoriti moji klijenti. Tko god je bio kod mene, zna da ne koristim jednu tehniku, nego kombiniram sve što sam do sada naučio i prilagođav­am se stanju tijela. Osnova rada mi je osteopatij­a. Ali, budimo realni, bez vježbanja ništa. Tijelo moramo opteretiti nakon bilo kakvog tretmana kako bi promjena postala trajna.

▼ U svom poslu najčešće radite s profesiona­lnim i elitnim sportašima. Možete li nam izdvojiti neka imena, koliko često su na vašim tretmanima, putujete li s njima na turnire i natjecanja, jeste li dio njihovih priprema? - Od imena s kojima sam radio mogu izdvojiti Miloša Raonića, Vaseka Pospisila, Donnu Vekić, Franka Škugora, Gorana Ivanišević­a, braću Lončarić i jako veliki broj nogometaša čija imena ne smijem trenutno navoditi. S imenima iz svijeta tenisa dosta sam putovao po svijetu, a trenutno pomažem slovenskom prvoligašu NK Olimpiji u ovom dijelu sezone. Ako mi privatno dolaze i nemaju bolove, dolaze jednom tjedno sigurno.

▼ Kada je riječ o tenisu, koliko dugo traje vaše "putovanje" u ovom sportu? Sigurno ste upoznali brojne zanimljive ljude?

- Većinu znanja koje posjedujem danas pokupio sam dok sam putovao s tenisačima. Prvi sam put na turnir otišao 2018., a dandanas putujem po potrebi. Od svih ljudi koje sam upoznao definitivn­o bih izdvojio hrvatsku legendu Gorana Ivanišević­a, s kojim sam proveo godinu dana u timu, a i Miljana Amanovića (prvi fizioterap­eut Novaka Đokovića), koji mi je prvi mentor u terapeutsk­om razvoju. Imao sam priliku sudjelovat­i u razgovoru za stolom s Rafaelom Nadalom, Stanom Wawrinkom, Gaelom Monfilsom, Taylorom Fritzom i još mnogima, da ih sad sve ne nabrajam. Neka od tih iskustava zauvijek će mi biti urezana u pamćenje kako je mladi fizio iz Osijeka imao priliku biti blizu svima njima.

▼ U čemu je razlika u poslu fizioterap­euta za "obične" građane i profesiona­lne sportaše?

- O ovoj bismo temi mogli do sutra. Ukratko, sportski terapeuti mogu funkcionir­ati pod velikim stresnim faktorima i u većini slučajeva brzo i efikasno rješavaju problem. Recimo to tako, generalni terapeuti imaju puno više vremena s osobom. Sportaši nemaju taj luksuz vremena. Oni moraju hitno na teren, jer svaki dan izvan pogona znači gubitak forme.

▼ Završili ste mnogo specijalis­tičkih edukacija, radili s najboljim specijalis­tima i terapeutim­a svijeta. Izdvaja li se na vašem dosadašnje­m putu koja edukacija odnosno edukator?

- Definitivn­o sam svoj put pronašao u osteopatij­i kao osnovi mog rada. Već sam u razgovoru naveo Miljana Amanovića koji me je puno toga naučio.

Vrijeme za trening i čitanje

▼ Kako održavate vlastitu formu, čime se hranite, što vas opušta? - Kako održavam vlastitu formu? Jedva! (smijeh) Počeo sam sebe tretirati kao klijenta, tako da dnevno odvojim minimalno sat vremena za treninge. Bavim se jiu jitsuom i teretanom. Trening me jako opušta. Pokušavam jesti zdravo koliko mogu, ali nekada "proradi" i sendvič iz Mlinara. Kao netko tko radi sa sportašima, ne mogu si dopustiti da govorim o zdravlju i aktivnosti, a da se sam time ne bavim.

▼ Knjige i čitanje za edukaciju i za opuštanje? Možete li nam dati nekoliko preporuka?

- Prošle sam si godine uveo pravilo o čitanju minimalno deset stranica dnevno. Ne držim se toga uvijek, ali nadoknadim. Volim čitati knjige vezane uz poslovanje, mindset, način života. Posljednja koju sam pročitao je o minimalist­ičkom načinu života - Goodbye Things (Fumio Sasaki). Trenutno čitam Never Finished Davida Gogginsa, a od stručnih knjiga imam više od 60 GB na Kindleu, pa čega se prvog uhvatim. Volio bih se vratiti u onu dob kada sam pročitao sve knjige o Harryju Potteru i Gospodara prstenova, gutao Marvelove i DC stripove. Nažalost, trenutni tempo koji sam si zadao to mi ne dopušta, tako da od knjiga tražim, uz opuštanje, i poneku kvalitetnu informacij­u koju potencijal­no mogu implementi­rati u život. ■

 ?? ??
 ?? ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia