Ključno je da država postane jeftinija, tada će se moći sniziti stopa PDV-A

Bez obzira na evidentne probleme u kojima se nalazi Europa/ EU, uključujući i ukrajinsko-ruski ratni sukob, posljedice sankcija i posljedice inflacije, najnoviji pokazatelji za Hrvatsku su itekako povoljni - evidentiran je rast BDP-A za 4,3 posto u četvrtom kvartalu prošle godine, odnosno stopa rasta za 2023. od 2,8 posto druga je najveća u Uniji, nakon rekordne Malte...

DRŽAVNE INTERVENCIJE

▼ Kako to objašnjava, čega su ti pokazatelji rezultat, graniče li s čudom ili se realno mogu objasniti, pitali smo prof. dr. sc. Ivana Kristeka, prodekana za financije i organizaciju poslovanja s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

- Sigurno je da nitko na početku godine nije mogao predvidjeti ovakav rast. Prezentirani podaci su iznad svih očekivanja, jer većina ekonomskih analitičara je očekivala umjereniji rast ekonomije. Iako su podaci pozitivni, moramo biti svjesni da Hrvatska i dalje pripada najslabije razvijenim članicama Europske unije (iza nas su Grčka, Slovačka i Bugarska, prema pokazatelju BDP-A po stanovniku), te kako ćemo s godišnjim rastom od 2,8 posto trebati još mnogo godina da dostignemo prosjek EU-A, uz uvjet da ostale članice rastu sporije od nas ili stagniraju. Ne bih se složio da pokazatelji graniče s čudom jer oni se mogu realno objasniti. Za rast BDP-A zaslužna su dva faktora: osobna potrošnja i rast investicija. Osobna potrošnja je porasla za 5,3 posto (kada se uspoređuje posljednje tromjesečje 2022. s posljednjim tromjesečjem 2023. godine), za što je zaslužan potrošački optimizam čije "gorivo" je rast plaća. No ovdje isto treba biti oprezan jer rast plaća nije posljedica rasta produktivnosti našeg gospodarstva, već činjenica da na tržištu nema dovoljno radne snage (potražnja za radom veća je od ponude rada). Drugi faktor su investicije koje su porasle za šest posto. Ovo je odličan rezultat, ali ako pogledamo strukturu investicija, onda nisam tako optimističan za godine koje slijede. Rast investicija je primarno pogonjen povlačenjem novca iz EU fondova koji koriste privatna i javna poduzeća kao i javne institucije. Dakle, da me ne biste shvatili krivo, svaka investicija je dobrodošla, ali nama su potrebne investicije koje će u budućnosti generirati dodatnu vrijednost (proizvodnja, istraživanje i razvoj…).

I zaključno na vaše pitanje - rezultati su odlični kada se uspoređujemo s ostalim članicama EU-A, ali imajmo na umu da je velik dio zemalja EU-A zahvatila recesija. Kako je Hrvatska mala i otvorena privreda, naši rezultati jako ovise o rezultatima zemalja s kojima imamo razvijene vanjskotrgovinske odnose. Kada zemlje EU-A ne bi bile u recesiji, naši bi rezultati bili vjerojatno još bolji od ovih koje imamo danas. Uvijek je pitanje s kime se uspoređujete, ali moje je mišljenje kako je rast od 2,8 posto na godišnjoj razini vrlo "mršav" rast te da moramo i možemo bolje od toga.

▼ S tim u vezi, može li se zaključiti da sadašnje dobro ekonomsko igospodarsko stanje u RH velikim dijelom proizlazi i iz odgovornog upravljanja krizom od strane države (državne intervencije), odnosno uspješnog provođenja Vladinih mjera, pa i pojedinih reformi, uključujući i održavanje financijske stabilnosti, smanjivanja poreznih opterećenja, korištenje EU fondova...?

- Mislim da je ovdje prikladna izreka židovskog teologa, filozofa i liječnika Maimonida (Moses Maimonides) prema kojoj je "Rizik od pogrešne odluke poželjniji od terora neodlučnosti". Dobro je da su nositelji izvršne vlasti aktivno upravljali krizom, ali ne bih se složio da su sve odluke uvijek bile "pogođene". Kao što sam već naveo, korištenje EU fondova jako je utjecalo na razinu investicija, što je posljedično imalo direktan utjecaj na rast BDP-A. Isto tako i porezna rasterećenja su imala utjecaj na rast BDP-A, iako njihov utjecaj nije direktan. S druge strane, ne bih se složio da je državna intervencije potpuno pogođena mjera. Naravno da su građani i gospodarstvo jako zadovoljni ovom mjerom jer ne moraju plaćati punu cijenu energenata (električna energija, plin, pogonsko gorivo…). Osobno i ja sam zadovoljan ovom odlukom, ali želim istaknuti kako s ovom mjerom treba biti vrlo oprezan. Razlog je vrlo jednostavan, a ogleda se u sljedećoj činjenici - ne postoji ništa što je besplatno, samo je pitanje tko na kraju snosi trošak! Kada država odluči da se neka dobra prodaju po cijeni koja je manja od tržišne, tada je pitanje tko će nadomjestiti razliku u cijeni. Ovdje je ponajprije riječ o poduzećima koja su dominantno u državnom vlasništvu tako da će eventualni gubitak nadoknaditi država (svi mi kroz poreze). Osim toga, ta poduzeća neće imati sredstva za investicije i za ulaganje u istraživanje i razvoj, što znači da će u budućnosti biti manje efikasna i efektivna. Drugi negativni aspekt ove mjere je neprilagodba potrošača na nove tržišne uvjete, jer nove uvjete gotovo nisu ni osjetili. Tako da potrošači neće promijeniti svoje navike, jer su im dobra i dalje jednako dostupna po reguliranoj cijeni (plafoniranoj cijeni).

▼ Kad se sve sagleda u širem kontekstu, mogu li se takvi pozitivni trendovi ekonomskog i gospodarskog rasta zadržati i u 2024. godini, i o čemu to ponajviše ovisi, koji su i kakvi izazovi u razdoblju do kraja godine? Recesiju smo izbjegli, inflacija se spustila u prihvatljive okvire, plaće rastu, potrošnja također, kao i investicije... pa se, ukupno uzevši, čini da nam na razini države sve ide u prilog... Može li to potrajati, takav ekonomski, poslovni, razvojni optimizam? Vaš komentar?

- Ovaj razvojni optimizam uvelike ovisi o tome kako će se ostatak EU-A oporavljati od recesije. Pad njemačkog gospodarstva u 2023. godini je 0,3 posto, pad austrijskog gospodarstva je 0,8 posto, a to su naši ključni vanjskotrgovinski partneri. Recesija ili stagnacija članica EU-A negativno se odražava na naš izvoz, a time posljedično i na naš BDP. Pozitivnu gospodarsku situaciju možemo zadržati ako i dalje uspješno utječemo na rast investicija i na rast osobne potrošnje koja, između ostaloga, ovisi o uspješnosti turističke sezone. Vjerujem kako u budućnosti želimo izgraditi uspješnu i otpornu ekonomiju. U tome slučaju gospodarski rast moramo temeljiti na investicijama koje kreiraju novostvorenu vrijednost.

Ključno je povećati konkurentnost gospodarstva. Hrvatska je 2022. godine bila na 46. mjestu na ljestvici konkurentnosti, a 2023. godine pala je za četiri mjesta. O ovome podatku se ne govori dovoljno, a isti je ključan za privlačenje stranih izravnih investicija koje bi utjecale na rast produktivnosti gospodarstva i dugoročno utjecale na stabilnost ekonomije. Intenzitet korupcije isto ima jak utjecaj na potencijalne domaće i inozemne investitore. Nažalost, u ovom segmentu već dugi niz godina stojimo na mjestu ili čak nazadujemo. Hrvatska se nalazi na začelju EU-A, a osim nas su lošije samo Mađarska, Bugarska, Rumunjska i Grčka. Prema Indeksu percepcije korupcije u 2015. godini bili smo na 50. mjestu u svijetu i pripadali smo skupini nekorumpiranih zemlja, a 2023. godine se nalazimo na 57. mjestu od 180 zemalja svijeta.

▼ Što s PDV-OM, s obzirom na ovakav pozitivni kontekst rasta BDP-A, ima li sad mogućnosti za smanjenja PDV-A u nekim sektorima, i u kojima? Ili smo s tim već dobrano zakasnili u prethodnim reformskim zahvatima...?

- Što se tiče PDV-A, u Europskoj uniji jedino Mađarska ima veću stopu (27 posto) od Hrvatske (Švedska ima jednaku stopu PDV-A kao i RH). Dugoročno moramo razmišljati kako stopu PDV-A smanjiti za 4 - 6 posto. Mislim da je to trenutno nemoguće zbog subvencija države, o kojima smo prethodno govorili i zbog najavljenog povećanja plaća u javnom i državnom sektoru. Ključ je da država postane jeftinija (moraju se racionalizirati državni rashodi), a tada ćemo moći i sniziti stopu PDV-A. Ne smijemo zaboraviti da je PDV najizdašniji proračunski prihod te kako bi i mala promjena stope PDV-A jako utjecala na promjenu prihoda države. Možda bi u budućnosti bilo mudrije mijenjati poreze na dohodak i poreze koji utječu na proizvodnju, a PDV učiniti "pravednijim", tako da manje opterećuje siromašnija kućanstva.

POSLJEDNJE PRISTUPANJE

▼ U tijeku je proces pristupanja RH Organizaciji za europsku suradnju i razvoj (OECD-U), asocijaciji kojom bi Hrvatska zaokružila međunarodno pozicioniranje. Plenković je izvijestio da Hrvatskoj, s time u vezi, predstoji drugi ekonomski pregled u rujnu 2025. godine... S ekonomskog, gospodarskog, investicijskog i općenito razvojnog polazišta i efikasnog poslovanja, što ulazak u OECD zapravo znači za RH, koje su prednosti?

- OECD je posljednja važna međunarodna institucija čija članica Hrvatska još nije postala, a članstvo bi nas potvrdilo kao jednu od najrazvijenijih zemalja svijeta (OECD trenutno ima 38 zemalja članova). Upravo ta potvrda je možda i jedina direktna "korist" ili satisfakcija koju bi imali. OECD je zapravo organizacija koja okuplja najrazvijenije zemlje svijeta, ali ona nema nikakvu moć nad svojim članicama (ne može utjecati direktno na njihovu ekonomsku politiku, pravnu regulativu…), a temeljni ciljevi su joj povećanje životnog standarda, povećanje gospodarskog rasta i širenje međunarodne trgovine. Dakle, mišljenja sam kako neku "opipljivu" korist od ove organizacije nećemo dobiti, ali ono što potencijalno možemo dobiti je povjerenje investitora u državu i benefite od reformi koje moramo provesti kako bismo postali članovi ove organizacije. (D.J.) ■